Takuya Sumitomo već je deset godina dio baletnog ansambla zagrebačkog HNK, a danas ćemo, u sklopu otvaranja Muzičkog biennalea Zagreb, na daskama našeg nacionalnog kazališta gledati njegovu koreografiju pod nazivom "Black Puzzle – Still, I Rise". Tim povodom Takuya Sumitomo ispričao nam je kako je tekao rad s kompozitoricom Veronikom Reutz Drobnić, što mu se najviše sviđa u Hrvatskoj te kako je plesati sa suprugom Riekom Suzuki Sumitomo u ulozi Žar ptice.
Vaša koreografija "Black Puzzle – Still, I Rise" jedan je od tri baleta koji će otvoriti ovogodišnji Muzički biennale Zagreb. Tema festivala su prekinute veze, no koja je priča vašeg baleta?
Koncept priče odnosi se na odnos između pojedinca i društva. Pod pretpostavkom da svatko od nas živi u nekoj vrsti društva, vrlo je vjerojatno smo svi doživjeli neugodne društvene situacije – bio to pritisak vršnjaka, diskriminacija ili pak razdvajanje od društva. Glavni lik baleta, Haku, napravio je upravo to, pobjegao je i odvojio se od društva jer više nije mogao trpjeti okruženje koje ga guši. Ponekad, kada smo okruženi ljudima i kada se puno stvari događa oko nas, ne možemo čuti glas vlastitoga srca, ali kad ostanemo sami, čut ćemo sve što nam ono ima reći. Svi ti glasovi i misli komadići su mog djela "Black Puzzle".
U ovom baletu surađivali ste s Veronikom Reutz Drobnić koja je napisala glazbu. Kako je tekao proces rada s kompozitoricom?
Veronika je imala zaista zanimljive ideje kojima sam bio poprilično inspiriran. Kao koreograf, uvijek se vodim glazbom, svoju koreografiju oblikujem prema njoj te pažljivo smišljam pokrete prema onome što mi melodija govori, a Veronika je u vrlo kratkom vremenu ukomponirala polovicu glazbe za "Black Puzzle" koja se dramaturški i umjetnički jako dobro uklopila u moju viziju djela. Na našim kasnijim konzultacijama – nekad u Kavkazu, a nekad online – složili smo se kako nam je na sceni definitivno potreban veliki ansambl, jer je njegova energija nepobjediva i bombastična. Zapravo, cijeli proces stvaranja ovog baleta tekao je vrlo prirodno, a ponajviše zbog naših vizija koje su se dobro poklopile. Bilo je ovo jedno zaista posebno iskustvo u kojemu sam se susreo s novim zadacima i izazovima koje još nisam doživio u svojoj karijeri.
Baletom ste se počeli baviti u vrlo ranoj dobi, sa samo četiri godine. Što vam balet predstavlja u životu?
Za mene je balet nešto poput obroka, spavanja ili nošenja odjeće. Nikad ne propitkujete zašto spavate ili jedete, to je jednostavno dio života, način postojanja i življenja, a balet je moj način življenja. Ipak, kako se baletom bavim cijeli život, postojao je jedan period u kojemu sam ga mrzio, no jedna je balerina ponovno uspjela probuditi tu moju strast i danas sam ovdje, na daskama Hrvatskog narodnog kazališta kao profesionalni baletni umjetnik.
Nakon baletne škole u Japanu plesali ste u Belgiji, Estoniji, Srbiji, a sada u Zagrebu. Kako to da niste ostali u Japanu?
Prvenstveno, veliki sam ljubitelj europske baletne umjetnosti, a iako u Japanu ima pregršt prekrasnih balerina, baletana, baletnih društava te djela modernog i klasičnog baleta, nema puno suvremenog baleta koji me oduvijek zanimao. Mislim kako je to jedan od glavnih razloga zašto nisam ostao u Japanu.
U Zagrebu živite već deset godina. Što vam se najviše sviđa, ili ne sviđa, u Hrvatskoj?
U posljednje vrijeme, točnije otkad smo uveli euro, ne sviđa mi se to što je sve postalo jako skupo, no s druge strane, volim svoje radno mjesto, Hrvatsko narodno kazalište. To je mjesto gdje sam izgradio svoju umjetničku karijeru kao profesionalni baletni umjetnik, ali i kao koreograf. Ne bih dogurao do ove točke bez podrške iz HNK.
Kao baletni prvak HNK Zagreb, često plešete s vašom suprugom Riekom Suzuki Sumitomo, također baletnom prvakinjom HNK. Kako ste se vas dvoje upoznali?
Rieka i ja upoznali smo se na jednom velikom baletnom natjecanju u Japanu, a kasnije smo se sreli ovdje, u zagrebačkom HNK. Prvi put smo zajedno plesali u "Orašaru" Dereka Deana 2019. godine, a kasnije u "Labuđem jezeru". Vjerujem kako u zajedničkim izvedbama imamo neku posebnu i čarobnu kemiju, a Rieka je sama po sebi osoba s puno ambicije i strasti za baletnom umjetnošću. Ona je za mene najposebnija osoba na svijetu.
Zanimljivo je i da ste krajem prošle godine zajedno utjelovili "Žar pticu", mitsko biće s dva lica i četiri ruke i noge iz baleta Igora Stravinskog.
Bilo je to zaista zanimljivo iskustvo. Kako ste spomenuli, plesali smo u ulozi hibridne ptice, odnosno naša su tijela – od početka do kraja baleta – bila fizički spojena u jednu Žar pticu. Tijekom proba doživjeli smo mnogo smiješnih situacija, ponekad smo jedno drugome stali na nogu ili se sudarili glavama, a jednom je prilikom Rieka od mene tražila da promijenim svoju znojnu košulju kako ne bi dodirivala njezinu prekrasnu baletnu odjeću. Koreografkinja Maša Kolar tada se našalila: "Molim vas, samo se nemojte razvesti zbog mene."
Možemo li nakon baleta "Black Puzzle" očekivati još neku vašu koreografiju?
Imao sam nekoliko ponuda za projekte koje nažalost nisam mogao prihvatiti zbog pretrpanog rasporeda, no rad s novim ljudima, plesačima i kazalištima uvijek me veseli. Ipak, ovoga ću ljeta u Japanu predstaviti tri projekta – balet s 15 plesačica te još dva manja djela na kojima radim u sklopu ljetne baletne škole.
Otvori KEKS Pay
