Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić već po tradiciji gost je Večernjeg lista u našem božićnom trobroju. "Je li iza vas najmanje stresna izbornička godina?", pitali smo izbornika na početku intervjua koji smo vodili u Varaždinu.
– Ova je godina bila jako uspješna za reprezentaciju. Ostvarili smo plasman na Svjetsko prvenstvo bez puno stresa, bez puno problema. Imali smo deset utakmica ove godine; osam pobjeda, jedan remi, jedan poraz – od Francuske. Taj poraz bio je malo nezgodan, jer se dogodio u četvrtfinalu Lige nacije, i to nakon jedanaesteraca. Ali, sve u svemu – bila je to zaista najmanje stresna godina – odgovorio je izbornik.
Bila je ovo i godina slavlja u osobnom smislu, ostvarili ste stoti nastup na klupi reprezentacije?
– Upravo tako – osam punih godina na čelu reprezentacije. Zahvalan sam svima koji su bili barem i jednu minutu dio tog mog puta; od igrača do svih oko reprezentacije. To je osam prekrasnih godina i hvala dragom Bogu na mudrosti i strpljenju koje mi je dao da ih odradim. Jer, bio je to i trnovit put, s dosta teških trenutaka, ali na kraju – pamtim samo ono što je bilo lijepo, za nas dobro rezultatski. Iskreno, nisam očekivao da ću ostati sto utakmica, ali ispalo je zaista sjajno i idemo dalje.
Najdraža pobjeda u prvih stotinu utakmica?
– Ne moram puno razmišljati: to je pobjeda nad Engleskom u polufinalu Svjetskog prvenstva, kada smo ostvarili najveći uspjeh hrvatskog nogometa – plasman u finale. To je za mene najveća utakmica reprezentacije svih vremena.
Kojeg se trenutka iz 2025. najradije sjetite?
– Tri stvari bih izdvojio: najprije veliku pobjedu nad Francuskom u Splitu 2:0, prvu na našem tlu protiv tog suparnika, zatim 100. i 101. moja utakmica na klupi – u njima smo se jako bili primaknuli Svjetskom prvenstvu – te na kraju pobjeda nad Farskim Otocima u Rijeci nakon koje smo osigurali plasman.
Godinu na izmaku obilježilo je i nepozivanje Luke Sučića u reprezentaciju zbog odlaska iz tabora momčadi na sestrinu svadbu. To je imalo jak odjek u javnosti. Je li taj događaj možda narušio ozračje u reprezentaciji, kako je on djelovao na momčad?
– To je samo ojačalo zajedništvo u reprezentaciji, igrači su nakon toga bili još jači, čvršći, homogeniji. Moja definicija obitelji unutar reprezentacije glasi: poštovanje reda, poštovanje pravila, zna se kada se dolazi, zna se kada se odlazi i zna se tko je glava kuće. Po onima koji su lupali po meni nakon toga, definicija obitelji u reprezentaciji jest – dođi kad hoćeš, otiđi kad hoćeš, igraj kad hoćeš, radi što hoćeš. Zahvaljujući mojoj definiciji reprezentacije, Hrvatska je osvojila srebro i broncu. A Luka Sučić je konkurentan igrač, u krugu je kandidata za reprezentaciju, mi smo razgovarali i prije tog događaja i poslije njega. Oko tog događaja stvorena je nepotrebna afera, u kojoj cilj nije bio Luka Sučić, nego sam cilj bio ja. Bio je to atak na mene, zbog nekih mojih izjava tijekom ljeta. A cilj je bio stvoriti nered, da uruše ovo što mi radimo. Međutim, i mene je to još više ojačalo i očvrsnulo. A pokazalo se da su sve odluke koje sam donosio bile ispravne.
Činjenica je da ste kao izbornik u fokusu javnosti; i za vrijeme okupljanja reprezentacije, a i izvan njih, kada se pojavljujete na vjerskim skupovima, koncertima...?
– Javne istupe kao izbornik imam za vrijeme okupljanja reprezentacije, uoči i poslije utakmica i nakon toga se povlačim. Sve što govorim tada – nastupam u ime reprezentacije i nju zastupam. A sva moja pojavljivanja izvan reprezentacije – ona su u moje osobno ime, u ime Zlatka Dalića; Livnjaka, Varaždinca, Hrvata. Ja znam tko sam, što sam, znam za što živim i u što vjerujem. Ponosan sam na svoje podrijetlo i rodnu grudu. Jako dobro znam kako je nastala hrvatska država i stoga cijenim i izuzetno poštujem žrtvu ljudi koji su dali svoje živote za Hrvatsku, koji su ostajali bez dijelova tijela za Hrvatsku, bez svega najvrjednijeg što imaju. Ja to štitim i uvijek ću štititi, nitko me neće pokolebati niti zaustaviti u tome. Nisam radikalan, nisam ekstreman niti želim to biti, dapače, želim samo zastupati i promicati vrijednosti hrvatskog naroda, a to su obitelj, zajedništvo, domoljublje, vjera. To je moj jedini cilj. U politici ne sudjelujem, u nju se ne miješam, ona me ne zanima. Ja samo štitim vrijednosti na kojima je Hrvatska nastala, da možemo u njoj uživati, u svojoj zemlji za koju mislim da je najbolja i najljepša u Europi.
Nešto više od šest mjeseci prije početka Svjetskog prvenstva hrvatska javnost još ne zna tko će Hrvatsku voditi nakon SP-a. Kakav je vaš status?
– Ugovor za mene nikada nije predstavljao nikakvu prepreku, dakle moj ugovor najmanji je problem. Moj je fokus sada samo na Svjetskom prvenstvu, na pripreme za taj turnir, a za sve što dolazi kasnije – ima vremena. Ja sam sretan što sam izbornik, što vodim hrvatsku reprezentaciju, to je nešto što nema cijenu. A što se tiče ostanka, neću žuriti s odlukama. Kažem – ugovor nije problem, to se lako riješi. Ja sada želim samo napraviti što više s Hrvatskom u sljedećih šest mjeseci, a ima vremena za razgovore o mojoj budućnosti.
Jeste li si dali neki rok do kada biste željeli riješiti svoj status?
– Fer je bio potez predsjednika Saveza, koji mi je odmah nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo rekao da Savez želi da produžimo ugovor. Ja sam mu rekao kako i ja imam istu želju, volju i motiv, ali isto tako i da ne žurimo s tim.
Da ne pogoršavam situaciju
Nedavno ste glasovali u Fifinoj anketi za najboljeg nogometaša svijeta, prekinuvši bojkot prema svjetskoj organizaciji. Kako je došlo do tog preokreta?
– Da, ove godine sam glasovao u toj anketi, dok sam prethodne tri godine bio jedini izbornik koji to nije činio. Time sam želio iskazati nezadovoljstvo zbog nedovoljnog respekta Fife prema hrvatskoj reprezentaciji. Ne zbog sebe, nego zbog Hrvatske. Oni stalno naglašavaju kako je nogomet globalan, kako ga treba njegovati i jednako tretirati svugdje, jednako vrednovati svačije uspjehe, a oni uspjeh Hrvatske nisu vrednovali. Umjesto da Hrvatska Fifi bude primjer male uspješne države, čija je reprezentacija ostvarila čudesne uspjehe, i da Hrvatska Fifi bude ona koju će prvu isticati, oni su nas pozicionirali daleko iza svih. Evo, sada – uoči Svjetskog prvenstva – odlučio sam glasovati, da situaciju ne pogoršavam dodatno.
Je li Hrvatska dobro prošla na ždrijebu skupina Svjetskog prvenstva?
– Ne, Hrvatska nije dobro prošla. Mogli smo puno bolje proći. Dobili smo jednog velikana, za kojega smo znali da će nas dopasti, ovaj put to je Engleska, dobili smo srednjoameričku selekciju Panamu, koji ima dobre rezultate te onda i najbolju selekciju i najtežeg suparnika iz četvrtog pota, Ganu. Ona ima veliku kvalitetu, nekoliko sjajnih igrača koji igraju u engleskoj ligi, koji vrijede po sedamdeset milijuna eura. Da, mogli smo proći bolje, ali neću kukati, neću tražiti nikakav alibi, mi znamo svoj cilj. Imali smo i prije teške suparnike u skupini iz četvrtog pota, na primjer u Rusiji je to bila Nigerija, a znali smo izaći s njima na kraj. Dobro ćemo skautirati sve suparnike, bit ćemo za njih spremni.
Pripremate li se uoči SP-a i na velika očekivanja hrvatske javnosti? Iza nas su dvije medalje na dva posljednja svjetska prvenstva, stoga su naše želje ponekad i neumjerene.
– Ne ponekad, nego uvijek. To što mi očekujemo – nije realno. Jer, sve što je hrvatska reprezentacija ostvarila – nestvarno je, nemoguće, fantastično! To su dvije svjetske medalje na dva posljednja SP-a, jednako kao i Francuska, a svjetski velikani – Španjolska, Njemačka, Engleska, Argentina, Nizozemska, Portugal – to nisu napravili. Engleska je posljednju medalju na SP-u osvojila 1966. godine! Mi smo svojim rezultatima podignuli letvicu jako visoko, podignuli ambicije i sad su očekivanja velika. No, mene to ne opterećuje. Ja znam da nećemo podlegnuti euforiji. Neću biti u situaciji da se moram boriti s pritiskom; ne želim ga ni sebi, neću ga staviti ni igračima. Želim da idemo na Svjetsko prvenstvo uživati u nogometu, pokazati svoju kvalitetu i napraviti što je moguće više.
U ožujku će Hrvatska igrati pripremne utakmice s Kolumbijom i Brazilom. Jesu li to možda prejaki suparnici u pripremama?
– Moja je izbornička praksa da uoči velikih turnira tražim samo jake utakmice. Ja ne bildam svoju statistiku pobjeđujući male suparnike, jer – što bih imao od toga, osim boljega postotka pobjeda... Moja je namjera u jakim utakmicama vidjeti stanje reprezentacije, vidjeti u čemu smo slabi kako bismo to mogli poboljšati, to je bit tih provjera. Da, bit će to dvije iznimno teške utakmice, Kolumbija i Brazil, ali ćemo sigurno imati jasniju sliku onoga što nas čeka u lipnju. Za usporedbu, igrači engleske reprezentacije svakog tjedna igraju utakmice najviše razine, dok mi takav podražaj nemamo. I još nešto: naš je uspjeh što tako velike selekcije žele igrati s Hrvatskom.
Koliko ste planirali pripremnih utakmica u lipnju, gdje će biti odigrane, znaju li se suparnici?
– Još dvije u lipnju. Imao sam plan da odigramo još jednu utakmicu u Americi, no bojim se da je prerano otići u SAD deset dana prije prve utakmice na SP-u. Stoga smo odlučili da obje te pripremne utakmice u lipnju odigramo u Hrvatskoj. Suparnike ćemo dogovoriti u sljedećih nekoliko dana, 10. ili najkasnije 11. lipnja reprezentacija će sletjeti u SAD, kako bismo imali barem sedam dana za prilagodbu uoči prve utakmice s Englezima.
U kojem će se kampu u SAD-u pripremati reprezentacija?
– Do 9. siječnja moramo prijaviti potencijalne kampove. Napravili smo užu selekciju od pet kampova, pa ćemo vidjeti kako će se rasplesti situacija. Naime, reprezentacije iz prve jakosne skupine imaju prioritet u odabiru kampova, pa ćemo vidjeti što će nam preostati. Ma, kamp meni i nije toliko bitan: sjećam se kampa u Rusiji, Šumska rapsodija, hotela s dvije zvjezdice, u šumi, katastrofa... A bio nam je najbolji kamp jer smo iz njega došli do drugog mjesta na svijetu.
Stručni komentator HTV-a, uvaženi kolega Anton Samovojska, konstatirao je kako Hrvatska više nema nogometaša vrhunske, svjetske klase. Kako ste doživjeli tu izjavu?
– Činjenica je kako mi sada nismo onakvi kakvi smo bili 2018. godine. Mi smo tada imali okosnicu reprezentacije u igračima Real Madrida, Barcelone, Intera, Milana, Juventusa, Atletica, Liverpoola, a sada to nije slučaj. Sada nemamo tako širok izbor igrača, nama su i dalje nositelji igre stariji igrači, Modrić, Perišić i Kramarić te Gvardiol i Stanišić, dok nam preostali igrači ne igraju ili igraju jako malo. Na primjer, Majer, Baturina, Luka Sučić, Matanović, Ivanović, Šutalo... nisu u svojim klubovima na razini na kojoj bi trebali biti. I oni moraju iskoristiti nazočnost Luke, Perišića i Kramarića, pa i Kovačića, koji nam je također jako važan. Zato je Samovojska bio u pravu. Međutim, slično stanje kao sada bilo je i u Kataru 2022. godine, pa smo napravili vrhunski rezultat.
Koliko u ovom trenutku imate sigurnih putnika za SP 2026., odnosno koliko je mjesta još otvoreno?
– Da sada moram odabrati 26 kandidata, 23+3, jako bih teško to odlučio. Puno je dilema, upitnika, puno nedorečenih situacija. Nadam se da će se to popraviti do lipnja. Važno mi je da ovi igrači o kojima sam govorio steknu bolje statuse u klubovima i da se Kovačić oporavi.
Kako gledate na situaciju Martina Baturine? Bio je na Euru 2024., a sada je izgubio poziciju i u Comu, i u reprezentaciji?
– Martin nije bio pozvan samo na posljednje okupljanje. On i ostali igrači moraju shvatiti poruku – da ne mogu biti u reprezentaciji ako ne igraju u klubovima. U njima moraju biti među glavnima. Ima tu iznimki, kao što je Livaković. Jer, znam koliko Livaković može dati. Ali mlađim igračima ne mogu slati krive poruke. I još nešto: reprezentacija nikome nije pobjegla niti je bilo kome nedostižna. Svima su vrata otvorena, kod mene je to odavno znano.
Pozdravljate li dolazak Dominika Livakovića u Dinamo?
– Dominik je svjestan kako mu je karijera u slijepoj ulici; ne braniš i odmah ti je upitna kvaliteta, vrijednost. On je očito odlučio otići iz Girone, jer tamo ne brani i sada mora naći bilo koji klub u kojem će braniti. Tu odluku pozdravljam.
Bilo bi to korisno i za Dinamo, u kojemu u ovom trenutku nema A reprezentativca Hrvatske, to se još nije dogodilo.
– Za sve postoji prvi put. Dinamova momčad je u stvaranju, dovedeno je puno novih igrača, u istom je procesu i Hajduk. Ne vidim u tome nikakav problem za Dinamo, dapače, ja se nadam da će Dinamo stvoriti igrača za reprezentaciju. Jer, u povijesti je okosnica reprezentacije bila stvorena u Hajduku i u Dinamu.
Možda je Dinamo mogao promovirati Luku Stojkovića kao potencijalnog reprezentativca?
– Možda igrači poput njega u ranoj dobi počnu dobivati veliki medijski publicitet i onda se u svemu tome izgube. Mladim ljudima nije lako nositi se s tim, treba to izdržati. Kad govorimo o igračima Dinama, oni – kao i svi ostali – trebaju imati kontinuitet nastupa. Nažalost, prerano su im otpali Lisica i Valinčić, koji su najviše pokazivali, i to na pozicijama koje su kod nas u reprezentaciji deficitarne.
SuperSport HNL, prema kojoj ste ponekad kritični, daje dvojicu reprezentativaca, Ivušića i Fruka, možda uskoro i Jagušića. Što to govori o ligi, je li to optimalan broj reprezentativaca ili premali?
– Mi moramo težiti da nam liga bude bolja, to je i moj cilj. Nažalost, njezin je problem prevelik odljev mladih igrača; evo sada se Jagušić pojavio, igra izvrsno šest mjeseci i već se govori kako ga treba prodati. Ti naši mladi igrači – kada odu prerano u inozemstvo – često se ondje izgube, ne igraju koliko su očekivali, a istodobno domaća liga slabi. Na SP-u u Rusiji bila su dvojica igrača iz HNL-a, Livaković i Bradarić, u Kataru Livaković, Ivušić, Šutalo, Livaja, Petković i Oršić i sada bih naravno volio da ih je što više. No, moramo biti realni; ako će kriterij sastavljanja reprezentacije biti igre u HNL-u, onda mi nećemo ići na europska i svjetska prvenstva.
Koliko je Jagušić blizu Svjetskom prvenstvu?
– Zanimljiv igrač, koji je svojom kvalitetom pokazao jako puno. Gledao sam ga dva puta u utakmicama mlade reprezentacije, razgovarao sam o njemu s Olićem, on je igrač koji posjeduje baš ono što nama nedostaje, brzinu i eksplozivnost, dobar šut lijevom nogom. Da, Jagušić ima potencijala, no nije realno da nakon nekoliko dobrih nastupa odmah zaigra za A reprezentaciju, ali na dobrom je putu. Taj pretpoziv koji je dobio trebao bi mu biti motiv da bude još bolji. U studenom sam ga, s Vuškovićem, ostavio u mladoj reprezentaciji, budući da gledam širu sliku i interes hrvatskog nogometa.
Bi li onda za Jagušića najbolje bilo da i na proljeće ostane u Slavenu Belupu?
– Ja neću nikome ništa o tome sugerirati, to je odluka Slavena Belupa. Samo sam uočio kako Jagušić ima dobro razmišljanje kada ljetos nije prihvatio ići u Dinamo. Dakle, nije mu bitan novac niti status u velikom klubu, nego igranje.
Zadovoljni sa Šafarićem
Kako gledate na sve veću nazočnost stranih trenera u HNL-u, sada Garcije i Sancheza, prije Gattusa, Cannavara, Coppitellija...?
– Hrvatska ima jako dobre, potentne trenere, koji su izvan Hrvatske napravili sjajne stvari. Možda su neki naši treneri bili potrošeni, pa su se predsjednici klubova odlučivali za strance – protiv kojih nemam ništa. I ja sam bio strani trener sedam godina. E sad, koliko ti stranci donose našim klubovima? Oni u Hajduku i Dinamu u prošloj sezoni nisu donijeli ništa, a evo – Garcia sada u Hajduku radi korektno, dokazao se u Istri, Sanchez radi dobro u Rijeci.
NK Varaždin neće imati stranog trenera?
– Mi smo zadovoljni sa Šafarićem, koji svoj posao radi sjajno. Varaždin kao klub radi važne stvari, i rezultatski, i infrastrukturno, bez megalomanskih zahtjeva i ambicija.
NK Varaždin lansirao je i današnjeg trenera Dinama Kovačevića?
– Varaždin je lansirao puno dobrih trenera; Ivankovića, Toplaka, Beseka, Kovačevića, Šafarića, mene. Naš klub zaista je lijepa nogometna priča.
Vratimo se još malo reprezentaciji. Hoće li Luka Modrić nastaviti igrati za reprezentaciju i nakon Svjetskog prvenstva?
– To morate pitati Luku. On sam donosi svoje odluke, a do sada su se njegove odluke pokazale ispravnim, vrhunskim. Ovo što je napravio u Milanu nitko nije očekivao, podigavši Milan na višu razinu, nametnuvši se kao vođa momčadi, a oko reprezentacije će tek odlučiti.
Na kraju, vaša poruka navijačima reprezentacije uoči ulaska u godinu Svjetskog prvenstva?
– Neću se razmetati velikim, nerealnim obećanjima. Vjerujem u reprezentaciju, znam da ona ima kvalitetu, ali sam i realan – znam da ima boljih reprezentacija od nas, na primjer po broju raspoloživih vrhunskih igrača. Ali, bilo je boljih momčadi od nas i 2018. i 2022. godine, pa smo napravili nešto. Jasno, za takav rezultat mora se puno toga poklopiti; dobar rad stožera, podrška Saveza, kvaliteta i raspoloživost igrača, snažna potpora navijača, pa i medija. Jer, svi imamo isti cilj – zaključio je izbornik Zlatko Dalić.
Otvori KEKS Pay
Naš najbojli izbornik i čovjek! Uz to ponosan Hrvat i domoljub!