Nikada publika nije toliko opušteno ulazila na neku kazališnu predstavu kao što to čini ovih dana u Gavelli. Naime, predvorje Male Gavelle je u mraku, tek toliko svjetla da se ljudi ne spotiču, a kroz prostor se "valjaju" valovi. Odjekuju oni koji se razbijaju o obalu, oni koji tiho prilaze na pješčanu plažu, oni koji žubore po žalu... Tko voli more, već je u nekom posve osobnom kodu. Tako u predvorju započinje "Mediteranski brevijar na valovima Radio Mediterana".
Predstava je koprodukcija Gavelle, RadioTeatra Bajsić i prijatelja, a riječ je o autorskom projektu Pavlice Bajsić Brazzoduro prema odavno legendarnom djelu "Mediteranski brevijar" Predraga Matvejevića i "Pričama iz susjedne luke (portunala)" Olje Savičević Ivančević. Za Matvejevićev "Mediteranki brevijar" mnogi će reći da je jedna od najpoznatijih hrvatskih knjiga u svijetu, a objavljena je sada već davne 1987. godine, da bi do danas doživjela brojna izdanja i bila prevedena na čak 23 jezika. To je zapravo poetska studija Mediterana u kojoj se isprepleću mitovi, putopis, povijesne činjenice, opažanja pažljivog promatrača... Knjiga je to koja je uhvatila duh Mediterana, od Palestine do Gibraltara, od arapskog svijeta sjeverne Afrike do krajnjeg sjevera Jadrana. I kao takva nikada nije bila aktualnija nego danas, kad more na obale izbacuje mrtva tijela migranata, a bombe razaraju Gazu.
Odlično je to prepoznala Pavlica Bajsić Brazzoduro, koja je redateljica i dramaturginja ove po svemu izuzetne predstave, oblikovane kao dvosatna radijska emisija, ali za (pazi sad!) pomorkinje i nadovezuje se na projekte koje ova autorica godinama realizira pod kapom RadioTeatra Bajsić. Ima ovdje od svega po malo, mentaliteta, sličnosti i razlika, žena koje čekaju pomorce i kojekakvih ridikula... Ima tu pjesama koje diraju u dušu. Ima smijeha, jer dijelovi predstave neodoljivi su upravo zbog svog toplog humora. Ima i suza, jer u tkivo "Brevijara" uklopljeni su i neki od najpotresnijih prizora Mediterana u 21. stoljeću: maleni dječak u crvenoj majici čije je mrtvo tijelo more donijelo na plažu Bodruma, svi oni koji su se utopili u pokušaju da se dokopaju Lampeduse, ali i suđenja na kojima su završile dvije žene koje su spašavale migrante iz valova Mediteranskog mora. Gledajući predstavu, čovjek shvaća da je upravo ovo naše vrijeme najokrutnije u povijesti tog mitskog prostora na kojem je začeta Europa, kako je o Mediteranu pisao Matvejević, okrutnije od onog o kojem je pjevao Homer, potresnije od svih stihova fada ili tužaljki o umrlim mornarima koje se pjevaju na obje strane Jadrana. Jasno je pokazana istina: na Mediteranu danas umire Europa.
Sve to čini tkivo predstave, kroz koju odjekuje i glas Predraga Matvejevića (snimljen 2011. godine), predstave koja pršti od nekog posebnog veselja, ali i oduzima dah melankolijom i tugom, koja kao da kaplje s rublja obješenog na tiramolima nad pozornicom. Iz prve scene i prvih zvukova (jer ovdje su baš oni podjednako važni kao gluma i glazba koja se izvodi uživo) jasno je da su svi uključeni u ovaj projekt dali djelić svoje duše za nju, počevši od Dina Brazzodura, koji je autor glazbe i radiofonijskih ulomaka, Dalibora Piskreca, koji je oblikovao zvuk, Martina Šatovića, koji je oblikovao svjetlo, scene Paule Jakšić i kostima Marite Ćopo.
Sjajni su i glumci, svi odreda, snažni u prožimajućoj kolektivnoj igri, a koji predstavu donose ruku pod ruku s glazbenicima na sceni. Oni su: Filip Šovagović, Sven Medvešek, Anja Đurinović, Antonija Stanišić Šperanda, Franjo Dijak, Domagoj Janković, Hrvoje Klobučar, Dino Brazzoduro, Nenad Kovačević, Chisomo Makunje Maku i Una Patafta. Stoga ako još ne znate što je to radiofonijski teatar, ovo je najbolja moguća pozivnica da doznate. Izaći ćete oduševljeni. I preplavljeni morem.
Otvori KEKS Pay
