Nakon što je posljednjih dana održao dvije dobrotvorne izložbe, sa Stephanom Lupinom razgovaramo o motivima koji su ga potaknuli da se sustavno posveti s pomaganju djeci s poteškoćama u razvoju. Dok je rijetkost vidjeti političare ili crkvene predstavnike u konkretnim akcijama pomoći ovoj najranjivijoj skupini – dapače, i Ustavni sud mora intervenirati kako bi se ukinuli skandalozni propisi kojima se toj djeci uskraćuju temeljna prava – jedan umjetnik iz mjeseca u mjesec fotografira djecu, organizira dobrotvorne prodajne izložbe i prikupljena sredstva donira njihovim domovima.
Što ga je potaknulo na takav angažman, koje emocije proživljava dok ih fotografira te kakve mu poruke šalju djeca i njihovi roditelji?
S Lupinom razgovaramo i o lupinizmu, umjetničkom pravcu koji je osmislio prije više od deset godina, započevši s dizajnom umjetničkog namještaja, a potom i s izradom monumentalnih skulptura i radova koji nose snažne, često upozoravajuće poruke. Njegovi su motivi nerijetko apokaliptični i distopijski – upozoravaju na manjak humanizma, razorne posljedice kapitalizma i prijetnje suvremenog svijeta, uključujući i pandemije.
Lupino se osvrće i na svoju njujoršku karijeru, u kojoj je bio tjelohranitelj, model i fotograf slavnih, prisjećajući se susreta s Andyjem Warholom, odlazaka u legendarni Studio 54, ali i burzovnog sloma koji mu je u potpunosti promijenio život. Od tog trenutka, kako kaže, shvatio je da je materijalno u njegovu životu sporedno, dok je duhovno ono što ga istinski pokreće. Na kraju razgovora dotiče se i svog asketskog načina života.
Otvori KEKS Pay
