Ovaj život je samo san, kao što Shakespeare kaže. Mislim da je kod umiranja najtužnije to što izgubite sjećanja. Sjećanja su kao krila: na njima letite kao ptica na vjetru. Ako budem imao sreće da završim u raju, možda ću se ponovo sresti sa svojom majkom. Želim samo da joj mogu prići, pogledati je u oči i reći: “Hej, mama, vidi što mi se dogodilo.”
Tim rečenicama svoju autobiografiju “Sonny Boy” završava američki glumac Al Pacino (85), kojeg se smatra jednim od najvećih glumaca svih vremena, s karijerom dugom više od pola stoljeća. Filmovi u kojima je glumio zaradili su više od tri milijarde dolara. Osvojio je Oscara za glavnu ulogu u “Mirisu žene”, uz nominacije za filmove “Kum”, “Serpico”, “Kum 2”, “Pasje popodne”, “I pravda za sve”, “Dick Tracy”, “Glengarry Glen Ross” i “Irac”. U knjizi koja je izašla i kod nas u izdanju VBZ-a i u prijevodu Andreje Šimunić, otkriva brojne zanimljive detalje. Poput, primjerice, susreta s Francisom Fordom Coppolom, redateljem koji će mu promijeniti život nakon što snime “Kuma”.
Coppola me nazvao i ponudio ulogu Michaela Corleonea u “Kumu”. Pomislio sam – e sad je pretjerao
U autobiografiji “Sonny Boy” koju je na hrvatskom izdao V.B.Z., glumac s devet nominacija za Oscara otkriva iznenađujućega, pravoga sebe
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.