Satiričko kazalište Kerempuh na samom je kraju 2025. godine svojoj vjernoj publici ponudi još premijeru predstave "Cluedo", nastalu po istoimenoj društvenoj igri, tj. po drami Sandy Rustin "Cluedo – društvena igra na sceni", a koja je utemeljena na scenariju Jonathana Lynna.
Sudeći po reakcijama, uvijek navijački raspoložene, premijerne publike donijet će ovaj naslov obilje smijeha, iako se postavlja pitanje kakvog, jer sve što smo ovdje vidjeli ne traži mnogo razmišljanja.
Kriminalistička priča u kojoj se ubijeni redaju kao na tvorničkoj traci, dok živi moraju pronaći ubojicu kako bi se spasili balansira između pravog krimića i farse, a od društvene igre koja bi uključivala angžman publike nije ostalo ništa osim naslova. Redateljica Nina Kleflin i dramaturginja Dora Delbianco nekoliki puta naglašavaju da se cijela priča dogđa u SAD-u 1956. godine, dakle u vrijeme makartizma, tj. lova na komunističke 'vještice', u dobu kad su mnogi nastradali jer su ih neopravdano optužili za subverziju i ekstremizam, ali to je potpuno nevažno za likove (čak i za suprugu korumpiranog političara i FBI-jevog agenta) ko i za razvoj radnje.
No, tom vremenu pedesetih donekle su podređeni kostimi (Sara Lovrić Katić) dok scena (Stefano Katunar) puno više vuče na neki britanski krimić u zagonetnom dvorcu.
Od jedanestoro Kerempuhovih glumac u središte redateljica postavlja Domagoja Ivankovića u ulozi batlera, te mu dozvoljava da se razmaše čak i u scenama koje kvare ritam predstave. Marko Makovičić u ulozi pohotnog psihijatra i Matija Šakoronja jedini uspjevaju zaokružiti svoje uloge, a najviše treba žaliti zbog klišeja u koje su gurnute Ornela Vištica kao francuska sobarica i Tanja Smoje, kao madam fine javne kuće.
Otvori KEKS Pay
