Dok prosvjednici u Srbiji upozoravaju na brutalnost u postupanju policije, vlast smjenama čelnih ljudi u sigurnosnom sektoru pokušava uspostaviti potpunu kontrolu. Jedan od onih koji su pogođeni tim promjenama je i nekadašnji general policije Bogoljub Živković, koji je iznenada umirovljen u siječnju ove godine.
On za DW kaže da je vlast svjesna kako u redovima policije nema apsolutnu većinu i zato pooštrava nadzor. „Uvjeren sam, a proveo sam 31 godinu radeći u policiji, da je većina policajaca, onaj operativni dio, na strani studenata, na strani pravde i zakona“, kaže Živković. „Zašto se oni ne čuju glasnije i više? Jednostavno, to je organizacija u kojoj vrijedi hijerarhija i gdje su pravilima i aktima prisiljeni slušati nadređene.“
A među nadređenima su, kaže Živković, ljudi bez integriteta ili oni koji nisu potekli iz policijskih redova. „Svjedoci smo, nažalost, da na rukovodećim položajima ima puno ljudi koji nemaju dana policijske škole, niti dana policijske obuke, a dobili su visoke činove – bojnika, potpukovnika, pukovnika – i danas imaju značajnu ulogu u sustavu zapovijedanja policijom, što je jednostavno nevjerojatno“, kaže on.
Rezultat su sve češće primjedbe na prekomjernu uporabu sile – kako na prosvjedima, tako i iza zatvorenih vrata. Studentica Nikolina Sinđelić svjedočila je da ju je zapovjednik Jedinice za osiguranje osoba i objekata Marko Kričak „šamarao, udarao glavom o zid“ i prijetio joj silovanjem. Ovih dana javnost je uznemirila i tvrdnja studenata Poljoprivrednog fakulteta da je njihova kolegica krajem rujna privedena na ispitivanje u policijsku postaju, gdje su joj policajci udarali glavom o stol i vezali je lisicama za radijator. MUP je u oba slučaja zanijekao bilo kakvo nezakonito postupanje policije.
Živković, međutim, kaže da policija u posljednje vrijeme nije uvijek postupala u okviru svojih ovlasti. „Od toga da kad je policija trebala postupati – nije postupala, a kad nije trebala – postupala je. I to je najblaži oblik zloupotrebe zakona od strane policije. Do toga da je primjena ovlasti i sile nesrazmjerna, ponekad i nezakonita, brutalna, a najčešće i selektivna“, dodaje Živković.
Podsjeća i na slučajeve iz Vrbasa, Novog Sada i drugih gradova, kada su pristaše SNS-a napadale prosvjednike, ali ih policija nije zaustavila, nego je s mjesta događaja potiskivala prosvjednike. „Imate i one sramotne snimke kada je netko od građana sapleten, pao je, savladan, ali ga desetak policajaca bjesomučno udara palicama dok je on dolje bespomoćan – što je nevjerojatan ispad bijesa. To je potpuno nezakonito i to se ne smije događati. To naši policajci nisu učili u školi, nisu učili na obukama“, kaže Živković.
Bogoljub Živković umirovljen je nakon što se njegov sin pojavio u medijima kao sudionik studentskih prosvjeda. Sin Petar Živković privođen je i bio je žrtva napada u jednom kafiću, sumnjajući da to nije slučajno. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u jednom je medijskom nastupu ocijenio da prosvjede organizira „razmaženi sin jednog bahatog generala srpske policije“.
„Neposredno nakon toga pozvali su me ministar policije i šef kabineta, koji su mi rekli da predsjednik osobno traži da budem razriješen i umirovljen“, prisjeća se Živković. „Samo sam prokomentirao da se nadam kako se ne vraćamo u 1947. godinu, u dane Informbiroa ili progona zbog drugačijeg mišljenja. Oni su samo slegnuli ramenima i rekli da je to neminovnost i da to moram prihvatiti.“
Potom je, kaže, uslijedila standardna kampanja diskreditacije njega i njegove obitelji u provladinim tabloidima. „Kada žele nekoga razriješiti, promijeniti, smijeniti, uplašiti ili mu poslati poruku što smije, a što ne smije, onda vas po istoj matrici prvo provuku kroz tabloide koji su puni neistina i laži – vjerojatno s ciljem da svoje pristaše uvjere da je taj potez ispravan“, kaže Živković.
Ističe da on nije jedini smijenjeni rukovoditelj u sigurnosnom sustavu i da su smjene počele već 2013., kada je Srpska napredna stranka došla na vlast i u jednom danu, kako kaže, smijenila pet generala. „Od tada su počeli na ključna rukovodeća mjesta dovoditi ljude koji su spremni slijepo slušati zahtjeve vladajuće garniture ili možda čak i nekih drugih otuđenih centara moći“, kaže Živković.
Posljednja u nizu je i smjena zapovjednika specijalne antiterorističke jedinice Spasoja Vulevića, za kojega Živković kaže da je bio posljednje uporište profesionalizma u vodstvu srpske policije. „Ali siguran sam da je on jedinicu ostavio čvrstu i stabilnu, i da će ona nastaviti svoj put slave, jer to je doista elitna i najbolja jedinica koju srpska policija ima, i siguran sam da neće dopustiti da politički interesi unište jednu zdravu i časnu priču o toj jedinici.“
Smjene, kaže, šalju poruku svima koji ostaju u sustavu. „Ako me pošalju u mirovinu, kao nekoga tko je u to vrijeme smatrao da policija treba raditi u skladu sa zakonom i ustavom, i tko je kao general s dugogodišnjim stažem uživao veliko povjerenje zaposlenih u ministarstvu, onda je kroz moje razrješenje i smjenu poslana poruka svima koji bi eventualno razmišljali kao ja, i koji bi dopustili svojoj djeci da sudjeluju u tim prosvjedima – kakva ih sudbina čeka“, kaže on.
Ipak, vjeruje da je studentski val „razbio strah“ i da se osjećaj ohrabrenja prelijeva na šire društvo. Može li se preliti i na policiju? Živković vjeruje da i njihova poslušnost ima granice. „Kada se ta granica prijeđe, većina će policijskih službenika i zaposlenih ne samo odbiti izvršiti naredbu, nego će jednostavno reći: ne želim ovo raditi, neću raditi protiv svoje djece, protiv svoje braće, svojih susjeda, svojih kolega“, zaključuje bivši general.
Otvori KEKS Pay
Ništa novo u zemlji Trećeg svijeta.