Nema nedodirljivih. Ako se pokaže da je netko počinio neko kazneno djelo, za to treba odgovarati. Bez obzira na ime i stranačku iskaznicu. Borimo se protiv korupcije i nećemo je tolerirati.
Izjava je to kao iz udžbenika političkog marketinga i nema onog tko je ne bi potpisao ili stao iza nje. No problem je što je to izjava Andreja Plenkovića, premijera i predsjednika HDZ-a, stranke koja se već 10 godina povlači po sudu zbog optužbe da je državna poduzeća koristila kao bankomat, izvlačeći iz njih desetke milijuna kuna za financiranje stranačkih crnih fondova. Zbog mešetarenja državnim novcem HDZ će ostati upamćen kao prva politička stranka u Hrvatskoj koja je završila na optuženičkoj klupi. I koja je zbog toga bila i nepravomoćno osuđena na plaćanje novčane kazne od pet milijuna kuna te oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi od gotovo 30 milijuna kuna. U uređenijim državama takva presuda možda bi bila razlog, ako ne za rasformiranje stranke, onda barem za politiku čistih ruku, odnosno raščišćavanje s klijentelizmom i korupcijom te odstranjivanje iz stranke svih onih za koje se makar i posumnja da su umiješani u bilo kakvu korupciju.
No živimo u Hrvatskoj pa HDZ ne samo da nije rasformiran nego nije ni počišćen od koruptivnih elemenata. Ranije spomenuta nepravomoćna presuda je ukinuta, ponovljeno suđenje još traje, a od početka tog postupka HDZ je čak u dva navrata uspio sastaviti Vladu. Njegovim biračima očito ne smetaju ni optužbe ni sudski postupci pa ni nepravomoćne ili pravomoćne presude protiv viđenijih ljudi stranke, uključujući Ivu Sanadera, koji je i stranku i državu vodio više godina. Sve te činjenice, ako je suditi po aferi koja upravo trese državu, nisu promijenile obrazac ponašanja HDZ-a, a recentno uhićenje Josipe Rimac poprilično je nezgodno i za Plenkovića i za HDZ. Jer ne samo da je HDZ-ova kninska uzdanica uhićena u osvit novih parlamentarnih izbora nego je uhićena dok je obnašala dužnost državne tajnice u Ministarstvu uprave.
VIDEO Istražitelji su nadzirali razgovore Josipe Rimac u vozilu: "Kada sve to prođe, sigurno imaš svojih 500.000 kuna..."
Plenkovićeva Vlada, što je atipično za neke prijašnje slične situacije, promptno ju je razriješila funkcije, čime joj je direktno pomogla jer je opasnost od ponavljanja djela odmah u startu otapala kao razlog za određivanje istražnog zatvora. Iako je premijer u početku cijelu priču pokušao banalizirati tvrdnjama da djela za koja je osumnjičena Rimac nije počinila na svom radnom mjestu (!?) te iako ministar Darko Horvat, čija je pomoćnica Ana Mandac također bila uhićena, lopticu pokušava prebaciti na tuđi politički teren opaskom "da od medija nije korektno što cijelu priču bacaju u HDZ-ovo dvorište", ostaje činjenica da je polovina osumnjičenih u HDZ-u. A na funkcije s kojih su, kako se sumnja, počinili ono za što ih USKOK sada tereti postavljeni su uz amen Plenkovića, koji se baš nije pokazao kao osoba koja zna izabrati dobre kadrove jer mu je polovina Vlade morala otići prije kraja mandata zbog sumnje da su bili umiješani u koruptivna djela. Za premijera je nezgodno i to što je iz detalja afera koji isplivavaju svaki dan jasno da su aferom, direktno ili indirektno, obuhvaćena barem još tri državna tajnika u raznim ministarstvima, ali i tri aktualna ministra. Kada se tome doda da se u aferi našla i Tena Mišetić, Plenkovićeva vrlo bliska suradnica, jasno je zašto premijer postaje sve nervozniji.
Prešao granice
No u toj nervozi, kao i mnogo puta do sada, prešao je granice dobrog ukusa, jer je sugerirao DORH-u i USKOK-u da bi trebao progoniti i kriminal koji su počinili članovi SDP-a. Pri tome se referirao na projekt Rijeka 2020., zbog kojeg je policija nedavno podnijela kaznenu prijavu protiv šest osoba, zbog sumnje da su jednoj tvrtki pogodovali pri javnoj nabavi. Nedopustiva je to izjava čovjeka koji bi zbog funkcije koju obnaša trebao znati da Hrvatska počiva na trodiobi vlasti, no premijer nije na tome stao, već je policiju i DORH optužio za curenje informacija iz istrage, ali i probijanje mjera jer je Josipa Rimac otkrila da joj je u automobil postavljena "buba". U dramolet koji je zavladao na političkoj sceni uključili su se i šefovi svih oporbenih stranaka, ali i predsjednik države Zoran Milanović, pa međusobne optužbe pljušte na sve strane. A u svemu tome isplivao je i više nego zanimljiv detalj koji, na žalost, nikoga ne brine, ali dosta govori o Hrvatskoj kao državi. Naime, kako je uhićenje Josipe Rimac povezano sa sumnjama da je tvrtki Milenka Bašića pogodovala oko projekta vjetroelektrana, doznalo se da su kontakte s Bašićem zbog njegova projekta imala četiri ministra iz tri stranke u tri vlade. Riječ je o Radimiru Čačiću, Ivanu Vrdoljaku, Slavenu Dobroviću i Tomislavu Ćoriću. Njihova iskustva s Bašićem različita su, no doznalo se da ga je Čačić svojevremeno prijavio zbog prijetnje. Što se s tom prijavom dogodilo, nije poznato, no pravo je pitanje kakva je to država u kojoj ministar poduzetnika prijavi da mu je prijetio i nakon toga se ne dogodi - ništa. Jer Bašić je i nakon te situacije s Čačićem nastavio sa svojim projektom, a koji su razmjeri štete tog poslovanja, ako je ima, vjerojatno će se utvrditi ili će se pokušati utvrditi istragom. I dok politička scena vrije, javnost cijelu tu priču gleda puno manje zainteresirano, smatrajući da je riječ o još jednom predizbornom igrokazu u kojem se uhićuju eminentne i poznate osobe, politički veći ili manji kapitalci, kojima se na kraju, nakon godina sudovanja, neće dogoditi ništa. Ili će u najboljem slučaju biti kažnjeni guljenjem krumpira, dok će država i društvo i dalje ostati devastirani korupcijom na svim razinama.
No može li se policijsko-uskočka akcija ovakvih razmjera tempirati baš u vrijeme izbora, što je već postalo uvriježeno javno mišljenje, pogotovo kada se zna da su u Hrvatskoj gotovo stalno nekakvi izbori te da priprema ovakvih akcija traje mjesecima, ponekad čak i godinama? Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost, koji je nekada radio u MUP-u, u kojem je među ostalim jedno vrijeme bio na čelu kriminalističke policije, kaže da svako uhićenje u doba izbora nije predizborni marketing s političkim predznakom.
- Policija i DORH ne uhićuju nikoga a da prije toga nemaju osnovanu sumnju da je ta osoba (ili osobe) počinila djela za koja je osumnjičena. Kada se podnosi kaznena prijava, u njoj se navode i dokazi na temelju kojih se podnosi. Suci istrage koji izdaju naloge za tajno praćenje i prisluškivanje rade to na temelju dokaza koji su prikupljeni. Pri određivanju istražnog zatvora taj je stupanj sumnje još veći. Koliko neka akcija traje, ovisi o više elemenata. Nekada može trajati tri mjeseca, a nekada i tri godine. Neku takvu akciju moguće je tempirati iz kriminalistički opravdanih razloga. Recimo, ako je netko od osumnjičenika izvan zemlje pa se čeka da se vrati. Ili ako su mjere probijene, odnosno osobe koje su tajno praćene za to su doznale pa se akcija mora okončati odmah, s dokazima koji su u tom trenutku prikupljeni. A jesu li tajne mjere probijene slučajno ili je osumnjičenicima netko za to dojavio, nešto je što je teško tvrditi - kaže Cvrtila.
Iako on smatra da se razna uhićenja ne tempiraju pred izbore te ponavlja da se na uhićenje ide kada se prikupi dovoljno dokaza koji mogu opstati na sudu, jasno mu je zašto javnost ne dijeli njegov stav.
VIDEO Uhićena i Josipa Rimac: Neslužbeno se doznaje da su ona i Jakupčić uhićeni zbog izgradnje vjetroelektrana u Kninu!
- Jedno je što se događa u predistražnoj i istražnoj fazi postupka, a drugo što se događa kada taj spis jednom dođe na sud. Iz raznih primjera posljednjih godina vidjeli smo da su se tresla brda, a rodio se miš. Osim toga, kada su stvari kao ova posljednja u pitanju, stvara se dojam da je riječ o obračunu dviju suprotstavljenih političkih skupina. To ne mora nužno biti istina, no dojam je takav kakav je i zbog toga što suđenja dugo traju, jer nema brzih presuda. Imamo PNUSKOK i USKOK u kojima rade manje skupine ljudi koje su specijalizirane za istraživanje korupcije i organiziranog kriminala. No i dalje nemamo specijalni sud koji bi se bavio samo takvim krupnim predmetima, što bi, smatram, bilo rješenje i za sporost pravosuđa. Na takvom sudu, koji ima više zemalja, pa i Srbija, trebali bi raditi najstručniji suci koji bi za svoj posao bili i dobro plaćeni, a prije imenovanja i dobro provjereni. Tako bi se možda riješile neke stvari koje sada muče i policiju i pravosuđe - kaže Cvrtila.
Šuma zakonskih propisa
On objašnjava da je postojeći Zakon o kaznenom postupku loš, a s njim se teško ne složiti kada se zna da se taj krovni zakon koji regulira vođenje kaznenog postupka u posljednjih deset godina mijenjao osam puta. To dovodi do pravnog kaosa i pravne nesigurnosti pa onda zapravo nikoga ne bi trebalo čuditi ni što pojedini sudski postupci traju godinama. U šumi zakonskih propisa koji se stalno mijenjaju i sucima se ponekad teško snaći. S druge strane, hrvatska politika kao mantru godinama ponavlja da je borba protiv korupcije primat, što je po Cvrtili velika neistina.
- Pa dovoljno je vidjeti za što su osumnjičeni Josipa Rimac i svi koji su s njom uhićeni pa da vam bude jasno da je tu riječ o klasičnom organiziranom, a ne gospodarskom kriminalu. Jer u ovoj zadnjoj priči imate sve elemente organiziranog kriminala, od osobe koja sve to kontrolira preko ljudi u sustavu koji to omogućavaju. U ovoj priči duboko su isprepleteni državni interesi s kriminalnima, a cijeli se sustav raspada jer su organizirani kriminal i korupcija penetrirali u državni sustav i institucije i bojim se da tu nema pomoći - pesimističan je Cvrtila.
Da je politička klanfa o borbi protiv korupcije samo mantra koja ništa ne znači, smatra i politolog Žarko Puhovski.
- Borba protiv korupcije nije nešto što zanima nas, ali bome ni EU. Pa dovoljno vam je vidjeti da je Ursula von der Leyen prije no što je imenovana za predsjednicu Europske komisije bila ministrica u Njemačkoj koju se prozivalo zbog koruptivnih radnji teških tri milijuna eura. No to nije bila prepreka da bude izabrana na poziciju na kojoj je sad. A iste te europarlamentarce, u slučaju imovinske kartice Dubravke Šuice, nije zanimalo kako je ona stekla svoju imovinu, koju baš ne može pravdati legalnim prihodima. Drugim riječima, borba protiv korupcije nije nešto što se nosi u europskim modnim centrima pa ni kod nas - slikovit je Puhovski.
Po njemu, oko uhićenja Josipe Rimac stvorila se histerična atmosfera u kojoj se stalno naglašava da je riječ o još jednom predizbornom triku.
- Ne razumijem kako bi njezino uhićenje išlo na ruku HDZ-u, tim više jer su 80 posto onih koji su uhićeni s njom također članovi HDZ-a. Ne stoji ni tvrdnja da opozicija može stajati iza ovog uhićenja jer bi to onda značilo da opozicija manipulira DORH-om, što je iracionalna tvrdnja jer oni nisu na vlasti - kaže Puhovski.
Kaže i da je očito da je premijer izgubio kompas te da je njegova poruka DORH-u da istražuje i SDP-ov kriminal u Rijeci skandalozna jer krši trodiobu vlasti. Da ta premijerova izjava, blago rečeno, nije dobra, smatra i odvjetnik Ljubo Pavasović Visković.
- Ta premijerova izjava pokazuje zašto ljudi ne vjeruju institucijama. Jer izjava o hapšenju onih drugih govori o instrumentalizaciji pravosuđa. Zbog toga ljudi sve manje vjeruju institucijama te ne vjeruju da se uhićenja, kao što je ovo zadnje, mogu dogoditi bez nekakva poticaja sa strane. A sve je to posljedica razgrađivanja sustava, što se događa desetljećima, pa je sada izgubljeno povjerenje teško vratiti. Besmislene su priče da se uhićenja namještaju pred izbore jer to tehnički nije moguće izvesti - zaključuje Pavasović Visković.
No shit Sherlock... A kada to mi napišemo kao komentar ovdje dobijemo drito crveni.