Njemačka se ponovno suočava s ozbiljnom terorističkom prijetnjom uoči božićnih blagdana. Sigurnosne službe spriječile su, kako navode vlasti, planirani islamistički motivirani napad na jedan od božićnih sajmova, simbola javnog života i okupljanja u toj zemlji. U operaciji koja je uslijedila nakon višemjesečne istrage uhićeno je pet osoba, a vlasti upozoravaju da razina prijetnje i dalje ostaje visoka. Njemačka policija po nalogu državno odvjetništvo uhitili su jednog Egipćanina, trojicu Marokanaca i jednog Sirijca, osumnjičene za sudjelovanje u zavjeri čiji je cilj bio izvođenje terorističkog napada na božićni sajam u Bavarskoj. Istražitelji ističu da je riječ o planu jasno motiviranom islamističkom ideologijom, a kao metoda napada spominje se korištenje vozila kako bi se izazvale masovne civilne žrtve.
Prema informacijama lista Bild, 56-godišnji Egipćanin, imam džamije u okrugu Dingolfing-Landau nedaleko od Münchena, smatra se ključnom osobom u poticanju napada. Trojica Marokanaca, u dobi od 22, 28 i 30 godina, navodno su sudjelovala u operativnom planiranju, dok je 37-godišnji Sirijac osumnjičen za ideološko i logističko poticanje. Svi su osumnjičenici izvedeni pred suca i zadržani u istražnom pritvoru. Bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann potvrdio je da je „iznimno učinkovita suradnja sigurnosnih službi“ spriječila, kako je rekao, „potencijalni islamistički teroristički napad s nesagledivim posljedicama“. Vlasti zasad ne otkrivaju točnu lokaciju uhićenja niti detalje o vremenu planiranog napada. Prijetnja dolazi godinu dana nakon smrtonosnog napada u Magdeburgu, gdje je vozilo uletjelo u božićni sajam, usmrtivši šest osoba i ozlijedivši više od 300 ljudi. Za taj napad trenutačno se sudi saudijskom državljaninu Talibu Jawadu al-Abd al-Muhsinu, koji je priznao da je upravljao vozilom. Njegov slučaj dodatno je potaknuo rasprave o radikalizaciji, sigurnosnim propustima i migracijskoj politici.
Njemački božićni sajmovi danas su okruženi betonskim barijerama, policijskim ophodnjama i strožim kontrolama, no unatoč tome, strah i nesigurnost ostaju prisutni. U kontekstu parlamentarnih izbora, porasta napada nožem i jačanja krajnje desnice, pitanje sigurnosti i imigracije ponovno dominira političkom scenom. Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) na posljednjim je izborima ostvarila povijesno drugo mjesto, što dodatno ilustrira dubinu društvenih podjela. Iako su mnogi božićni sajmovi ponovno otvoreni pod jakim osiguranjem, pojedini gradovi, poput Overatha kod Kölna, odlučili su ih otkazati zbog visokih troškova sigurnosnih mjera. Prošle godine više od 7.000 božićnih sajmova privuklo je oko 170 milijuna posjetitelja i ostvarilo prihod od 4,2 milijarde eura, no ovogodišnja blagdanska sezona u Njemačkoj odvija se u sjeni straha, policijskih barijera i trajne prijetnje terorizmom.
Otvori KEKS Pay
Ljudi koji imaju nešto godina, pamte Europu kao nešto što je iznad svega, nešto što je privilegija živjeti na tom prostoru, pamte Europu mira, civilizacije, gostoljubivosti i iznad svega kulture, pamte Europu razvijenosti i bogatstva, pamte Europu svega što je dobro i ugodno. Ti isti ljudi koji imaju nešto godina, sada percepiraju Europu s nostalgijom, jer se ta ista Europa transformirala u mjesto gdje baš i nije poželjan život, u mjesto nesigurnosti i straha, u mjesto nepredvidivosti i bezperspektivnosti. Zašto se onda zadnjih 10-15 godina Europa snažno preobrazila i mjesto nepredvidivosti? Točno je da se cijeli svijet mijenja i evoluira i da ništa nije trajno. Nažalosti i Europa putuje u tom smjeru neizvjesnosti i nepredvidivosti, a sve je započelo migracijama stanovništva koje masovno naseljava Europu a koje stanovništvo uopće nije kompatibilno, niti vjerski, niti kulturno i koje sa sobom donosi njihove običaje, ponašanje i njihove stavove o općoj kulturi i ponašanju. A to je vrlo nazadno i neprihvatljivo za europljane. Dakle, uzrok tranzicije Europe iz poželjnog mjesta za život u neizvjesnost i nesigurnost je dopuštanje naseljavanja Europe migrantima koji ne prihvaćaju europsku kulturu i koji nameću svoje ponašanje, svoju kulturu i način života. I nemamo se čemu čuditi što smo zarobljenici na svojoj zemlji. Jednoga dana ćemo mi sami postati migranti, ali tko će nas primiti?