Kada se već činilo da će nagorjeli Vjesnikov neboder postati jedna od neuralgičnih točki podjednako nagorjelog sustava, nesposobnog za brzo i učinkovito rješavanje sigurnosne i prometne krize, stižu vijesti koje pokazuju da se ovaj mučni slučaj ipak pomiče s mrtve točke. Tri mjeseca nakon požara, proteklih je dana naposljetku potpisan ugovor o izradi projektne dokumentacije i rušenju objekta, čime počinje teći rok od 90 dana za potpuno uklanjanje nebodera i aneksa te zbrinjavanje građevinskog otpada, a metoda rušenja odredit će se u danima koji slijede.
Istodobno, Općinsko kazneno državno odvjetništvo okončalo je istragu i podignulo optužnicu protiv dvojice 18-godišnjaka koji se terete za kazneno djelo protiv opće sigurnosti, prema prethodnom dogovoru. Prvookrivljeni je zapalio kartonsku kutiju ispunjenu papirima, a drugookrivljeni zapalio papir iz te kutije i potom zapaljeni papir vratio u kartonsku kutiju. Zbog toga je došlo do ubrzanog širenja vatre te do požara više katova zgrade, koja je u potpunosti uništena, čime su prouzročili materijalnu štetu velikih razmjera, navodi tužiteljstvo.
Naposljetku, dok mladići koji su svojom opasnom igrom presudili jednom od najprepoznatljivijih simbola Zagreba suđenje iščekuju u kućnom pritvoru, obuzdani i kontrolirani elektroničkim nanogvicama, svima onima koji su u toj kući hrvatskog novinarstva privatno i profesionalno odrastali, preostaju samo uspomene i žal za vremenima prohujalim s plamenim vihorom.
Jedan od svjedoka vremena i bogata riznica informacija i znanja iz zlatnog doba Vjesnika svakako je Mirko Galić, danas ugledni kolumnist Večernjeg lista, koji se prilikom snimanja novoga Večernjakova dokumentarnog filma prisjetio utjecaja i značaja kuće Vjesnik posljednjih desetljeća. Producenticu filma Petru Baliju ponajprije je zanimalo kakvi su standardi struke kada je riječ o glasovitoj Vjesnikovoj školi tada vladali i koliko je obrazovanje novinara bilo važno.
– Obično se misli da se u Vjesnik dolazilo po partijskoj liniji, po podobnosti, i da su šefovi Partije birali one koji su im bliski, koji misle kao oni, koji dolaze iz istog zavičaja ili su rođaci. Međutim, u novinarsku školu koja je postojala unutar Vjesnika 1967., dakle prije gotovo 60 godina, ja sam upao kao jedan od pet stotina kandidata za samo 20 mjesta. Pravo konkurencije imali su studenti završnih godina studija i apsolventi, koji su u dva tjedna prošli sve filtre: testove pismenosti, testove snalaženja, testove socijalne inteligencije, psihološke testove obične inteligencije.
To govori o tome da se nije moglo slučajno upasti u Vjesnik. Dakle, u konačan odabir novinarske škole u trajanju od godinu dana ulazili su ljudi koji su bili dobro obrazovani, pismeni i inteligentni, i oni su činili okosnicu novinarskog kadra, dok je drugi put koji je mogao voditi u Vjesnik bio onaj iz studentskih i omladinskih listova – prisjetio se Mirko Galić, pa potom govorio o novinarskim (ne)slobodama tog vremena.
Vjesnik je, kao i on osobno, u drugoj polovini 60-ih i početkom 70-ih, u vrijeme njegovih profesionalnih početaka, "uživao određenu ograničenu slobodu", nakon pada Aleksandra Rankovića i raspuštanja "političke policije", nakon Deklaracije o hrvatskom jeziku, nakon početaka Hrvatskog proljeća. – Mogao sam pisati ono što mislim. Nitko mi nije određivao što ću pisati i kako ću pisati. Nitko mi nije cenzurirao tekstove. Međutim, to je trajalo kao i sva sreća: kratko vrijeme. I onda je padom Hrvatskog proljeća pala i ta vrlo visoka razina slobode koju smo mi novinari uživali – govori Mirko Galić, dodajući kako novinar u to vrijeme nije smio dirati u neke političke i ideološke tabue ondašnje države.
– Jedna od nedopuštenih ili zabranjenih tema bio je lik i djelo predsjednika Tita. To se nije moglo kritizirati. Možda je netko jako sposoban i pismen mogao provući tu temu između redaka, ali otvoreno to nije mogao. Nije se smjelo dirati u konstituciju države, dakle u federalni sastav, višenacionalni karakter i ono što se posebno isticalo kao vrijednost države, a to je bratstvo i jedinstvo njezinih naroda. Kako je to bratstvo i jedinstvo završilo, to smo se poslije mogli uvjeriti: u krvi i u ratu – kaže Mirko Galić, koji se potom osvrnuo na negdašnju simboliku Vjesnikova nebodera, koji danas "doživljava svoje posljednje dane u stanju istodobno i jadnom i tužnom".
No svojedobno nije bio sagrađen kao nekakva, kako kaže, socrealistička građevina, kao socrealistički mastodont ili izlog koji je trebao pokazati političku snagu sistema, upravo suprotno. – Bila je to vrlo moderna arhitektonska građevina, koja nije bila kopija američkih i sličnih nebodera, ali se pozivala na njih i bila njima inspirirana. Vjesnikov neboder, koji se počeo graditi otprilike u vrijeme kad sam došao u Zagreb na studij, trebao je svjedočiti o dvije stvari: prvo, o modernizmu u arhitekturi, i drugo, o financijskoj moći samoga Vjesnika jer mu država nije pomagala, već se gradio od vlastite zarade.
Gradnja je trajala desetak godina i sigurno je da su u drugim republikama bili ljubomorni na tu vanjsku i na izdavačku snagu Vjesnika jer Vjesnikova kuća u to vrijeme bila je najveća i najjača izdavačka kuća na prostoru od Beča do Atene – tvrdi Mirko Galić. Govorio je i o nekim vrijednostima u koje se ni danas, baš kao nekad, ne može dirati. – Nekada se nije smjelo dirati u borce, danas se ne može dirati u naše dragovoljce. Onda se nije smjelo dirati u Drugi svjetski rat, danas se isto ne može dirati u Domovinski rat. Netko će s pravo reći da to nisu iste stvari, ali kriteriji su isti. Postoje neke zaštićene zone svagdje u svijetu, ne samo u bivšoj Jugoslaviji ili u današnjoj Hrvatskoj. Ne možete dirati u Katoličku crkvu, čak ni u katoličkim zemljama, ne možete dirati u neku demokraciju, čak i kada to nije demokracija, nego populizam. Svaki se sistem brani i brani se vrlo često ili najčešće tako da ograničava slobodu novinarstva, odnosno slobodu kritike – rekao je Mirko Galić u razgovoru za film.
FOTO Kako se živi u Komletincima nakon Dabrine skandalozne snimke: 'Jedva napravili svoju državu i sad ne smijemo ni pjevat’'
Povećajte penis za najmanje 10 cm u samo 30 dana, postignite čvrste erekсije inatjerajte svoju djevojku daspermanajmanje 5 puta zaredоm:---> mub.me/bigso