U 93. godini života preminuo je Vladislav Jovanović, dugogodišnji diplomat i nekadašnji ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije, potvrdila je njegova obitelj. Tijekom karijere ostavio je snažan trag u jugoslavenskoj i srpskoj diplomaciji, a javnosti je posebno postao poznat po svjedočenjima pred Haaškim sudom u procesima protiv vodećih političkih aktera ratova devedesetih, navodi Klix.ba.
Rođen 1933. godine u Žitnom Potoku, Jovanović je nakon završene gimnazije diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. U diplomatsku službu stupio je 1957. godine u tadašnjem Ministarstvu vanjskih poslova Jugoslavije. Tijekom više desetljeća rada obnašao je niz istaknutih funkcija – u dva navrata bio je na čelu diplomacije, a predstavljao je zemlju i kao veleposlanik pri Ujedinjenim narodima te u Turskoj od 1985. do 1989. godine. Službovao je i u Bruxellesu i Londonu.
Tijekom burnih devedesetih godina sudjelovao je u brojnim međunarodnim pregovorima i mirovnim inicijativama, predvodeći ili sudjelujući u jugoslavenskim izaslanstvima. Široj javnosti Jovanović je postao poznat zbog svjedočenja pred Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. U postupku protiv Slobodan Milošević 2005. godine nastupio je kao svjedok obrane. Tom je prilikom odbacio tvrdnje o postojanju plana stvaranja takozvane „Velike Srbije“ na prostoru Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, navodeći da za takav projekt nikada nije čuo.
Također je ustvrdio da Srbija, prema njegovu stajalištu, službeno nije sudjelovala u ratovima u BiH i Hrvatskoj te da je do sukoba došlo zbog, kako je tvrdio, nelegalnih odluka o otcjepljenju pojedinih republika, a ne zbog agresije.
Osam godina poslije, 2013., svjedočio je i u procesu protiv Radovana Karadžića, ponovno u ulozi svjedoka obrane. Govoreći o ciljevima političkog vodstva bosanskih Srba, naveo je da njihov „maksimalni cilj“ nije bio izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine radi pripajanja Jugoslaviji, nego ostanak u zajedničkoj državi.
Tijekom svjedočenja iznio je niz spornih tvrdnji, uključujući ocjenu da je za dio civilnih žrtava u Sarajevu odgovorna pretežno bošnjačka strana, dok je odgovornost za raspad Jugoslavije pripisao međunarodnoj zajednici. U unakrsnom ispitivanju haaški tužitelj suočio ga je s navodima da se 1993. zalagao za „etničku homogenizaciju“ teritorija pod kontrolom bosanskih Srba u što kraćem roku. Jovanović je potvrdio da je zagovarao takvu politiku, ali je naglasio da pod time nije podrazumijevao uporabu prisile niti počinjenje zločina.
Otvori KEKS Pay
Vladislav Jovanović je u Haagu na Međunarodnom sudu za zločine u bivšoj SFRJ tvrdio da nije postojao plan Velike Srbije što su mnoge presude u svojim objašnjenjima utemeljeno demantirale jer su dokazale na temelju činjenica da je država Srbija upregnula sav svoj potencijal (vjerski, politički, vojni, diplomatski, znanstveni, itd.) kako bi ostvarila homogenu srpsku državu (veliku Srbiju) okupirajući i pripajajuči teritorije susjednih država nakon što bi te teritorije ispraznila brutalnom vojnom silom od nesrpskog stanovništva (protjerivanjem i ubijanjem). Toliko o Vladislavu Jovanoviću vjernom slugi projekta velike Srbije.