Subota je, rano poslijepodne, i nakon prilično ugodnog obilaska sela Komletinci, te razgovora s vrlo susretljivim ljudima, ulazimo u kafić u centru Otoka, susjednog sela, a zapravo grada Otoka, kojem Komletinci dođu kao prigradsko naselje, premda su selo do sela. Predstavljamo se kao novinari, objašnjavamo da radimo jednu dobronamjernu - ili dAbronamjernu - reportažu o Komletincima i Otoku, i to povodom činjenice da su prošloga tjedna bili u svim nacionalnim vijestima zbog saborskog zastupnika Josipa Dabre koji je na jednu lijepu pjesmu o Stjepanu Radiću dodao krajnje ružan stih o Anti Paveliću kao vođi svih Hrvata. I ubrzo razgovor u kafiću skreće u ovom smjeru:
- Mi smo ugrožena vrsta u Hrvatskoj, mi Hrvati. Ne smijemo pjevat’ što hoćemo, ne smijemo se ponašat’ kako hoćemo… A borili smo se za Hrvatsku. Jedva napravili svoju državu i sad ne smijemo ni pjevat’ - govori jedan, koji pristaje da ga citiramo, ali ne pod imenom i prezimenom, nego se predstavlja kao “NN, građanin Otoka”.
Ne treba ni naglašavati da ovdje, u kafiću u koji inače zalazi i Josip Dabro, vlada puno razumijevanje za Dabrine postupke. I za ono njegovo pjevanje i za naknadni njegov prijedlog o zabrani komunističkih simbola. Pjevanje se, podsjetimo, pretvorilo u politički skandal nakon što je upravo Večernjak prije osam dana prvi objavio vijest o video snimci s pokladnog jahanja u Komletincima, dan ranije objavljenoj na Facebooku, i nakon što je predsjednik HSLS-a Dario Hrebak zaprijetio da će izaći iz vladajuće koalicije. U kojoj je, uz HDZ, također i Domovinski pokret, kojem pripada Dabro i koji u Gradu Otoku ima gradonačelnika, Slavka Grgića, inače također prisutnog kad se pjevalo to što se pjevalo. No, razgovor u kafiću nastavljamo pitanjem podržavaju li ljudi i Dabrin prijedlog izglasavanja zakona koji bi zabranio crvenu zvijezdu petokraku.
- Ovdje nema petokrake - kaže građanin NN.
- Ni na Heinekenu? - javlja se, pametno, jedan gost sa šanka, koji upravo dovršava svoje pivo. Ranije je, na pitanja o Dabri, odmah rekao: “Selo ga voli”.
- Izbacit ću i Heineken! Ali, ne, to nije ista petokraka - ne da se pokolebati NN. Tu se u razgovor uključuje još jedan gospodin, koji također ne bi htio biti citiran pod imenom, premda nam se čini odnekud poznatim: kao da smo ga vidjeli na snimci na kojoj Dabro svira harmoniku, a dvojica oko njega, pjevajući istu onu pjesmu o Stjepanu Radiću, pjevaju i taj stih o Madridu, grobnici o zlata i vođi svih Hrvata. To je ona snimka koja je nastala par godina ranije, objavljena je na Facebook profilu samog Josipa Dabre, ali mediji su je uočili tek nakon pjevanja na pokladnom jahanju, tako da mediji tu stariju snimku pogrešno nazivaju novijom. Razgovor baš skreće prema krivnji i greškama medija.
- Nije ok što su mu ženu razvlačili mediji. Treba malo i novinarima uskratit’ prava - kaže taj gospodin, silno nalik na pjevača sa starije Dabrine snimke.
- Oni samo rade svoj posao - dodaje jedna sugovornica.
- Ali imaju previše prava - ne odustaje ovaj.
- Kao i ti. I ti imaš prava - ne dâ se ni sugovornica.
FOTO Kako se živi u Komletincima nakon Dabrine skandalozne snimke: 'Jedva napravili svoju državu i sad ne smijemo ni pjevat’'I tako, nakon subotnjeg dana provedenog u jednoj “dAbronamjernoj” reportaži iz Komletinaca i Otoka, mogli bismo ipak potvrditi ono što smo u ponedjeljak, kad se skandal oko Dabrina veličanja Pavelića tek zakotrljao, spomenuli i premijeru Andreju Plenkoviću kad smo propitivali njegovu reakciju na press konferenciji u Zagrebu. Što će premijer i šef vladajuće koalicije ako se na ovom slučaju pokazuje da Dabrin postupak - koji HSLS osuđuje oštro i ultimativno, a HDZ nešto slabije i pomirljivije - zapravo nailazi na odobravanje velikog broja običnih građana, barem u tom njegovom kraju, odakle je Dabro biran u Sabor? A nailazi.
U Dabrinu društvu u Otoku ta se pjesma o Stjepanu Radiću očito pjevala s dodanim stihom, što dočarava i detalj sa sporne video snimke, nastale prošle subote na pokladnom jahanju: i prije zloglasnog stiha, dok se Dabro i okupljeni pjevači još drže izvornika kao pijan plota, Dabro uzbuđeno najavljuje okupljenima da “idemo do Madrida”. “Probijamo se”, nasmiješeno mu odgovara kolega DP-ovac. Znaju na što misle i znaju točno prema kojem se to stihu “probijaju”. Stihu koji se, dakle, u ovom društvu u ovom gradu očito pjevao i prije, a pjeva se sad još i više, kaže nam jedan sugovornik, dodajući da sad, kad se stih nemilice vrtio po svim televizijama i portalima, ljudi to pjevuše kao neku ironičnu referencu na medijski skandal, kao malo uvrnut uvod u razgovor, što li.
Komletinci su, inače, selo koje ništa od ovoga nije zaslužilo. Treba reći da Dabro nije baš govorio istinu ni kad je, u prvoj reakciji na vijest o postojanju sporne video snimke, napisao: “Na svom ću šoru (…) pjevati što mi se pjeva”. Ulica braće Radić u Komletincima, mjesto radnje spornog pjevanja, nije Dabrin šor jer Dabro živi u Ulici bana Jelačića u Otoku, na barem 5 kilometara udaljenosti. Ako je mjesto pjevanja Dabrin šor, onda je mjesto otprije poznate Dabrine pucnjave kroz prozor jurećeg automobila također, pa i više, Dabrin šor. Ni pucanje iz obijesti, ni pjevanje u slavu zločinca Pavelića, nije preporučljivo, a ni časno (o zakonitosti će sud), ni u vlastitom šoru. Komletinci, dakle, nisu zaslužili biti na zlom glasu, pa ni Dabrinom zaslugom. Koju mu sumještani, čini se, ipak ni ne zamjeraju.
- Neće mu to ljudi zamjeriti. Većina ljudi ovdje je od centra prema desno - kaže Branko Lovrić, stanovnik Komletinaca. - Po meni, to je više reakcija na lijevi spektar. Oni stalno izazivaju nešto. Znate li vi kad je predsjednik izjavio da HOS-ovu spomen-ploču treba baciti u smeće? I neke druge takve izjave s tog lijevog spektra, koje stalno stižu. A mi smo tu bili tu na prvoj crti i gledali u oči smrti. Tu su bili Bjelovarčani sa svojom 105. brigadom - prisjeća se.
Bitka za Komletince 4. prosinca 1991. bila je jedna od ključnih na vinkovačkom ratištu jer su neprijateljske snage, nakon pada Vukovara, pokušale ostvariti snažan udar na južno krilo obrane Vinkovaca. Došli su do susjednog sela Nijemci, ali su zaustavljeni na ulazu u Komletince, i to nakon dolaska oklopne satnije 105. bjelovarske brigade, koja obranila selo zajedno s bojnom 109. vinkovačke brigade, nepotpunom 83. samostalnom zagrebačkom bojnom i grupom boraca HOS-a.
- Za Komletince se čulo kad su bili prva crta bojišnice, ali ne toliko kao ovih dana - kaže Drago Čelebić, stanovnik Komletinaca. - Naš saborski zastupnik je inače stvarno veseljak čovjek, ja izuzetno poštujem tog dečka, znači on je to što jest, ne glumi ništa, za razliku od mase drugih političara. Mislim da se nespretno dogodila ta situacija, možda nepromišljeno. Iako je za mene poštenije i ispravnije biti ono što jesi negoli glumiti ono što nisi. Netko je dosljedan u onome što jest, a netko priča neke priče iza kojih ne stoji. Tu aludiram na Hrebaka, koji najavljuje ostavku iz vlasti, ali ja sam znao da neće - dodaje Drago Čelebić.
Sam Josip Dabro još je u srijedu, kad smo počeli dogovarati reportažu iz Otoka, rekao da će nas dočekati, pokazati selo/grad, ali kasnije je, kako se politički skandal intenzivirao, promijenio taj stav i izbjegao susret. No, zato smo na putu za Komletince svratili do Cerića kod Nuštra, kod “Vlade Citroena”, legendarnog lokalnog trgovca automobilima Vlatka Čuljka, koji je kumskim vezama s Dabrinom obitelji.
- Mi smo pjevali prije narodne pjesme, od Šabana Šaulića najviše. “Jedna lasta ne čini proljeće” - kaže Čuljak, a onda se, par minuta kasnije, ugrize za jezik jer je shvatio da se naziv pjesme može shvatiti kao politička poruka da jedan Dabro ne čini Sabor. No, Čuljak je veseljak, pa na kraju poručuje da kumu želi sretno snimanje najavljenog glazbenog albuma i “nek uspije”.
Ima u Otoku i obrazovanih, mladih ljudi koji na sve ove Dabrine skandale jednostavno kažu: “dosta je toga”.
- Ljudima je toga preko glave. Pogotovo nakon njegovog pucanja i svega. Shvaćam da je to njegova narav, više nego bilo što drugo, ali mislim da možda i oni (iz DP-a, op.a.) vide da ide neki kraj, da će doći do preslagivanja i prije izbora, pa možda Dabro ide “all in”, u smislu da on bude taj o kojem se bruji, da on bude prekretnica. Dabro k’o Dabro. Bio je prvo komunalni vozač. Kombije je vozio za potrebe grada. Kad bismo mi kao klinci išli na utakmice, on bi nas vozio - kaže Antonio Sabljić, 26-godišnji vijećnik Grada Otoka, ranije nezavisni, a odnedavno iz stranke Dom i nacionalno okupljanje (DomINO). On je, inače, radio kao stažist u Europskom parlamentu kod zastupnika Ivana Vilibora Sinčića, nedavno je na natječaju zaposlen u Vukovarskoj razvojnoj agenciji, a i za vrijeme studija agroekonomije u Osijeku radio je, kaže, razne poslove, od radnika na gradilištima do konobarenja.
- Ali, najlakše mi je bilo na baušteli. Ovo te nekako više izmori. Dođeš kući i gledaš u prazno - iskreno priznaje mladi Otočanin koji je pokušao nešto mijenjati i uključivanjem u politiku.
S druge strane, pitanje umora i odmora je relativno: na šoru u Komletincima susrećemo jednu stariju Zagrepčanku, koja ovdje dolazi kod kumova.
- Meni je tu lijepo - kaže. - Ja si tu odmorim dušu i tijelo. To je sve što mogu reći o Komletincima.
Otvori KEKS Pay
Nadam se da ce novinari u svim buducim tekstovima kad se spominje Tito pisati zlocinac Tito, kao sto uvijek pisu kad se spomene Pavelic. Prvi je na listi 10 najvecih zlocinaca u svijetu, drugi nije.