Od prvog dana nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću Europa se pita hoće li Trump napustiti savez što su ga Amerikanci prije skoro osam desetljeća osnovali zbog obuzdavanja Staljinova Sovjetskog Saveza. Ovog se tjedna nakon ministarskog zasjedanja NATO-a u Bruxellesu napokon počeo nazirati odgovor i na to pitanje. Iako Trumpova administracija konstantno i namjerno proizvodi šokove – carinski rat, Ukrajina, Rusija, Grenland, Venezuela… – čini se da će nas šoka što bi ga izazvalo američko napuštanje NATO-a Trump ipak poštedjeti, ali ne zbog empatije prema Europljanima (Trump zbog patološkog narcizma nije sposoban za empatiju), nego isključivo zbog američkih interesa. Upravo svjedočimo rađanju novog NATO-a, koji su već nazvali NATO 3.0. Dok je prvi NATO bio onaj hladnoratovski, usmjeren na zaštitu Europe i Sjeverne Amerike od ruske prijetnje, a drugi posthladnoratovski i globalni, intervencionistički, američki arhitekti treće verzije NATO-a uvjeravaju da se savez sada vraća na svoje početne postavke i svojim korijenima, ali to je točno samo u manjoj mjeri.
Amerikancima je dosta da pomažu, naoružavaju i ginu za Europu. Činilo su to više puta u povijesti. Španjolci sa socijalističkom vladom izdvajaju manje od 1% BDP za naoružanje. Misle da će ih Ameri i Poljaci štititi. Umjesto za naoružavanje troše BDP na socijalne programe uglavnom na migrante a ujedno ih iskorištavaju sezonski ko robove. Trump im je zato obećao carine.