Dok svijet promatra Ženevu, treći krug neizravnih pregovora između Washingtona i Teherana danas poprima dimenziju trenutka odluke koji bi mogao odrediti sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka, ali i globalni poredak. Pitanje koje visi nad pregovorima više nije samo iranski nuklearni program, nego granica između diplomacije i rata. Hoće li današnji razgovori otvoriti put prema sporazumu i deeskalaciji ili predstavljaju posljednju diplomatsku postaju prije vojne konfrontacije? U političkim i sigurnosnim krugovima sve se otvorenije govori da se svijet nalazi pred raskrižjem, između scenarija stabilizacije koji vodi prema svojevrsnom “raju” sigurnosnog kompromisa ili spirale sukoba koja bi regiju mogla gurnuti u pakao šireg rata s nesagledivim posljedicama.
Treći krug neizravnih pregovora između Sjedinjenih Država i Irana započinje danas u Ženevi uz posredovanje Sultanata Omana, pri čemu omanski diplomati ponovno djeluju kao ključni kanal komunikacije između dviju država koje već godinama nemaju izravne političke kontakte na najvišoj razini. Razgovori se vode metodom prijenosa pisanih i usmenih prijedloga između prostorija u kojima borave delegacije, što dodatno pokazuje dubinu nepovjerenja, ali i činjenicu da obje strane ipak žele izbjeći otvoreni sukob. Ovaj krug pregovora smatra se prijelomnim jer bi prvi put rasprave trebale prijeći s načelnih političkih pozicija na konkretne tehničke parametre mogućeg sporazuma, uključujući rokove, nadzorne mehanizme i fazno ukidanje sankcija.
Iransku delegaciju predvodi ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi, jedan od najiskusnijih iranskih pregovarača u nuklearnoj diplomaciji, uz zamjenika ministra Majida Takhta-Ravanchija i tim visokih diplomata, pravnih stručnjaka te nuklearnih tehničara. Teheran nastupa s jasno definiranim prioritetom: potpuno ili postupno ukidanje međunarodnih sankcija koje godinama opterećuju iransko gospodarstvo, uz paralelni model provedbe nuklearnih obveza koji bi Iranu omogućio zadržavanje civilnog nuklearnog programa. Iranska strategija temelji se na principu reciprociteta , svaka nuklearna obveza mora biti praćena konkretnim ekonomskim olakšanjem.
Američku delegaciju predvode posebni izaslanik Steve Witkopf i savjetnik Bijele kuće Jared Kushner, uz tim stručnjaka za nacionalnu sigurnost, kontrolu naoružanja i neširenje nuklearnog oružja. Washington inzistira na dugoročnim ograničenjima obogaćivanja uranija, strožem međunarodnom nadzoru i trajnom zatvaranju svih potencijalnih vojnih dimenzija iranskog programa. Američki pregovarački pristup usmjeren je na stvaranje sporazuma koji bi nadživio političke promjene u obje zemlje i spriječio ponavljanje scenarija raspada prethodnih dogovora.
Unatoč diplomatskom procesu, vojna opcija i dalje ostaje sastavni dio američke strategije. Predsjednik Donald Trump nije uklonio mogućnost vojne intervencije, a unutar njegove administracije vode se intenzivne rasprave o optimalnom scenariju eventualne eskalacije. Prema informacijama iz washingtonskih sigurnosnih krugova, dio savjetnika smatra da bi izraelski preventivni napad na Iran mogao promijeniti političku dinamiku i omogućiti američko uključivanje uz širu domaću potporu, osobito ako bi Iran odgovorio napadima na američke ciljeve u regiji.
Logika takvog pristupa temelji se na procjeni da bi američka javnost lakše prihvatila rat ako bi Sjedinjene Države ili njihovi saveznici bili izravno napadnuti. Ipak, prema procjenama više izvora, realniji scenarij ostaje koordinirana američko-izraelska operacija, čime bi se smanjio operativni rizik i povećala učinkovitost udara na iransku vojnu i nuklearnu infrastrukturu.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tijekom nedavnog posjeta Bijeloj kući snažno je zagovarao odlučnu akciju protiv Irana, upozoravajući na kombinaciju nuklearnog programa, razvoja balističkih projektila i regionalne mreže proiranskih milicija koje Izrael smatra egzistencijalnom prijetnjom. Izraelske sigurnosne procjene polaze od pretpostavke da se vrijeme za diplomatsko rješenje ubrzano smanjuje.
Istodobno, američka administracija suočena je s ozbiljnim vojnim i političkim dilemama. Jedan od ključnih faktora jest mogućnost iscrpljivanja američkih zaliha preciznog naoružanja, što Pentagon smatra posebno osjetljivim u kontekstu rastućih napetosti s Kinom i potencijalnog sukoba oko Tajvana. Drugi rizik odnosi se na moguće američke žrtve jer bi Iran, u slučaju napada usmjerenog na destabilizaciju režima, gotovo sigurno odgovorio napadima na američke baze, pomorske snage i saveznike diljem Bliskog istoka.
Američke obavještajne agencije upozoravaju i na mogućnost asimetričnih ili nekonvencionalnih iranskih odgovora, uključujući cyber napade, djelovanje regionalnih saveznika ili napade na energetske i logističke pravce koji povezuju Europu i Aziju. Upravo zbog toga dio stratega zagovara ograničeni početni udar koji bi služio kao sredstvo političkog pritiska na Teheran kako bi prihvatio sporazum pod američkim uvjetima, uz mogućnost šire vojne kampanje ako pregovori propadnu.
Potencijalne mete takve operacije uključivale bi nuklearna postrojenja, infrastrukturu balističkih projektila te zapovjedne strukture Iranske revolucionarne garde. U sigurnosnim analizama spominje se i opcija takozvanog „udara odrubljivanja glave“, usmjerenog na najviši političko-vojni vrh Irana, uključujući vrhovnog vođu ajatolaha Ali Hamneija ili ključne zapovjednike režima. Iako iranski sustav vlasti ima ugrađene mehanizme nasljeđivanja, takav bi potez mogao izazvati duboku regionalnu destabilizaciju i lančanu reakciju sukoba.
Svaka vojna operacija protiv Irana mogla bi trajati danima ili tjednima, s nepredvidivim sigurnosnim, energetskim i političkim posljedicama na globalnoj razini. Upravo zato današnji pregovori u Ženevi nose težinu povijesnog trenutka u kojem diplomacija pokušava spriječiti scenarij u kojem bi odluke donesene za pregovaračkim stolom vrlo brzo bile zamijenjene odlukama donesenima na bojištu, a razlika između dogovora i rata mogla bi se mjeriti satima, a ne godinama.
U Ženevi se danas sastaju i američka, ukrajinska i ruska delegacija u tko zna već kojem pokušaju mirovnih pregovora.
Otvori KEKS Pay
