Večernji list pokreće novi serijal u sklopu emisije Životne priče, posvećen ljudima koji su 1991. godine, u najtežem trenutku hrvatske povijesti, stali ispred svojih obitelji, gradova, sela i domovine. Životne priče iz ’91. vodi novinarka Dea Redžić, a o Domovinskom ratu neće se govoriti kroz podjele, prepirke, dnevnu politiku ni stare rovove koji se danas tako lako ponovno otvaraju, nego kroz sudbine ljudi čija je mladost preko noći postala dio povijesti.
Mnogi od njih tada nisu imali ni dvadeset godina. Neki su u rat otišli kao maloljetnici, neki su iz školskih klupa završili na prvoj crti, neki su se vratili kući i nastavili živjeti, raditi, podizati obitelji i šutjeti. Mnogi nikada do kraja nisu ispričali što su vidjeli, koga su izgubili, čega se boje i danas, što im se vraća pred ocima, a što ih je držalo onda kada se činilo da se više nema za što uhvatiti.
Životne priče iz ’91. nastaju upravo zbog njih, ali i zbog svih nas, jer postoje priče koje ne pripadaju samo onima koji su ih proživjeli. One pripadaju zemlji koja je nastajala iz hrabrosti običnih ljudi i generacijama koje dolaze, a koje imaju pravo znati da se sloboda nije dogodila sama od sebe, da iza nje ne stoje samo datumi, operacije i velike političke odluke, nego lica, imena, ruke, strahovi, prijateljstva i gubici.
Ovo je serijal o ljudima koji su stvarali državu, ali i o zemlji koja ih ne smije zaboraviti. U vremenu u kojem se sve češće dijelimo, u kojem se i najosjetljivije teme lako pretvaraju u povod za svađu, ova emisija želi podsjetiti na ono vrijeme kada su ljudi, bez obzira na razlike, znali oko čega se moraju okupiti. Ovo je prostor za glasove onih koji su predugo ostali po strani, za branitelje koji ne traže sažaljenje, ali ne žele biti višak, za ljude koji su dali najvažnije godine života, a poslije su se često morali sami boriti s onim što rat ostavi iza sebe.
U prvoj epizodi Dea Redžić razgovarala je s trojicom pripadnika Gromova, Kažimirom Hrgom, Nenadom Bužanićem i Dragom Kovačevićem. Povod je bila 35. obljetnica ustrojavanja 2. gardijske brigade Gromovi, jedne od najvažnijih postrojbi Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, ali razgovor je vrlo brzo prerastao obljetnički okvir. Govorilo se o Banovini, Sunji, Petrinji, Farkašiću, Livnu, Dubrovniku, Maslenici, Bljesku, Oluji i Uni. Još više, govorilo se o ljudima koji su ta imena nosili na vlastitim leđima.
Prema povjesnici Druge gardijske brigade, zapovjedništvo i 1. pješačka bojna osnovani su 15. svibnja 1991. u Trsteniku Nartskom pokraj Zagreba, od pripadnika posebne namjene MUP-a iz baza Kumrovec, Rakitje i Vinica. Samo nekoliko tjedana poslije, 3. lipnja u Sisku je ustrojena 2. pješačka bojna, a 21. lipnja u Dugoj Resi 3. pješačka bojna. Od tih prvih dana do kraja rata Gromovi su prošli gotovo sva ključna bojišta. Tijekom Domovinskog rata 203 pripadnika Gromova poginula su, petorica se još vode kao nestali, a više od 1200 ih je ranjeno ili ozlijeđeno.
U emisiji se nije govorilo samo o ratnom putu brigade, nego i o onome što se iz službenih povjesnica često ne čuje: o strahu, nemoći, gubicima, prijateljstvima, zapovjednicima koji su ginuli pred svojim ljudima, bratu koji je poginuo u Oluji i majci koja je pred spomenikom sinu izgovorila rečenicu koja je obilježila cijeli razgovor. “Ovo je moja cijena za ovu državu, a vi je čuvajte”, prisjetio se Kažimir Hrga riječi svoje majke nakon pogibije njegova brata Ive Hrge, jednog od legendarnih pripadnika Gromova.
Govoreći o prvim danima brigade, Hrga se prisjetio vremena u kojem su dragovoljci imali više srca nego oružja. U sukobu s Jugoslavenskom narodnom armijom i pobunjenim Srbima, koji su imali tenkove, zrakoplovstvo i topništvo, hrvatski su gardisti u početku često raspolagali samo pješačkim naoružanjem. “Imali smo samo rodoljubno srce, hrabrost i znali smo da nećemo popustiti. U početku definitivno nismo imali naoružanja za tu razinu borbenog djelovanja. Imali su tehničku i vojnu nadmoć apsolutno u svemu. Mi smo se u jednom trenutku osjećali kao glineni golubovi”, rekao je Hrga.
Nenad Bužanić govorio je o generaciji koja je u rat otišla gotovo ravno iz mladosti. “Rijetko je kod nas bio netko tko je prešao 35 godina. To je bila mladost, zanos i domoljublje koje se danas ne može opisati”, kazao je Bužanić. Jedna od ključnih tema emisije bila je Banovina, prostor koji je za Gromove od početka imao stratešku važnost. Njihova je zadaća bila obrana trokuta Zagreb, Sisak, Karlovac, prostora koji je, kako su objasnili, bio presudan za opstanak Hrvatske u prvim mjesecima rata.
Upravo je taj prostor, objasnio je Bužanić, bio puno više od jedne banovinske crte. U slučaju proboja prema Kupi i spajanja s vojarnama koje tada još nisu pale, posljedice su mogle biti dramatične za Zagreb i za samu Hrvatsku. “Na Farkašiću su bile postavljene dvije oklopno-mehanizirane brigade. Zadaća im je bila doći na rijeku Kupu, stvoriti mostobran, spojiti se s vojarnom u Žažini, odsjeći Sisak, spojiti se s aerodromom Pleso, Dugim Selom, Samoborom i vojarnom u Zagrebu. Da su uspjeli proći Kupu i odsjeći Sisak, Zagreb bi bio u poluokruženju, a Hrvatska bi možda bila presječena”, rekao je Bužanić.
Zato se u njihovu sjećanju Farkašić ne pojavljuje samo kao jedna od žestokih bitaka na Banovini, nego kao trenutak u kojem se branila komunikacija prema glavnom gradu. Bužanić je opisao i prizor koji zvuči gotovo nevjerojatno: mala skupina od dvanaest ljudi u magli je izišla pred višestruko jačeg neprijatelja. “Mala skupina od dvanaest ljudi razbila je 400 pripadnika i protjerala ih s desetak tenkova. Kako se to napravilo? Ludom hrabrošću pojedinaca”, rekao je.
Drago Kovačević govorio je o Sunji, često nazvanoj malim Vukovarom, i o akciji Brđani, o kojoj se, kaže, premalo zna. “Sunja je bila jedan mali džep. Iza je bila Sava, ispred pruga, a hrvatska vojska uspjela se održati do kraja. Isto ludom hrabrošću. Nemaš kamo, ili u vodu ili u zrak”, rekao je Kovačević. Prisjetio se i trenutka kada su u kratkom razmaku izgubili zapovjedni kadar. “Ostajemo u Sunji do 28. kolovoza, kada nam gine zapovjednik satnije i dozapovjednik bojne. Dva odjedanput, u istom trenu. To je bila teška linija u kojoj smo se našli, ali mladi smo bili”, kazao je Kovačević.
Posebno je govorio o nemoći koju su osjećali u obrani Petrinje. “Najteže nam je bilo 16. rujna, kad su napali novu bolnicu, upali unutra i zarobili pripadnike pričuve koje su strijeljali i masakrirali. A ne možeš im pomoći. Nemaš snagu. Najteže je gledati tu nemoć. Imaš nešto, a ne možeš upotrijebiti”, rekao je Kovačević. Velik dio emisije bio je posvećen i Livnu. Hrga, rođen u Livnu, opisao je kako je 1992. pokrenuo inicijativu za odlazak dragovoljaca iz brigade na bojište u Bosni i Hercegovini. Očekivao je, kaže, sedamdesetak ljudi, a na kraju se prijavilo oko 250 pripadnika iz svih dijelova brigade.
Sličnu stratešku težinu u razgovoru je dobilo i Livno. Hrga je objasnio da se ondje nije branio samo njegov rodni kraj, nego i hrvatski jug. Nakon pada Kupresa, livanjska bojišnica brojala je oko 80 kilometara fronte, a prema njegovim riječima, neprijateljski plan bio je izići na prijevoj Vaganj i odande staviti srednju Dalmaciju pod topničku i raketnu kontrolu. “Ako Livno padne u tom trenutku, pitanje je uopće opstanka Hrvatske u tom dijelu. Hrvatska je bila razvučena na sve strane. Dubrovnik je bio u okruženju, borbe su se vodile u zadarskom zaleđu, držala se Banovina i Lika. U tom kontekstu obrana Livna bila je presudna”, rekao je Hrga.
Opisao je i bitku u Rujanima, u kojoj su hrvatske snage zaustavile prodor tenkova. “Došao sam ondje uplašen zbog obitelji i svih ljudi. Kad smo došli u kontakt s neprijateljem koji je već napredovao prema Livnu, zaustavili smo ga. To je bila cjelodnevna bitka, puna dinamike i straha, na malom prostoru, doslovno puškom u ruci, vojnik na vojnika”, rekao je Hrga.
Nakon Livna, Gromovi su bili angažirani i na dubrovačkom ratištu. Bužanić je opisao kako je Dubrovnik tada bio stisnut sa svih strana, a neprijateljske snage nalazile su se na nekoliko stotina metara od grada. “Dubrovnik nije imao pristup, more je bilo jedini put. Išlo se u deblokadu prilaza Dubrovniku, a zatim i zaleđa. Vrh po vrh, iz dana u dan. Na tom kamenjaru morali ste po noći prijeći dva ili tri kilometra do vrha, a kada ga zauzmete, neprijatelj vas poklapa topništvom”, rekao je Bužanić.
U emisiji je govorio i o operaciji Oluja, posebno o tvrdnjama koje, kaže, Gromove bole jer umanjuju težinu borbi na Banovini. Prema njegovim riječima, Gromovi su u Oluji dobili zadaću osloboditi pravac Petrinja, Glina, Dvor i Hrvatska Dubica. “Boli me kad čujem da je bilo zastoja. To su laži. Mi smo prva tri dana prohodali preko 300 kilometara. Nismo šetali, nije to bila planinarska šetnja. Prvi dan bile su žestoke borbe, drugi dan bile su žestoke borbe, treći dan je već bilo lakše”, rekao je Bužanić.
U Oluji je, prema riječima sugovornika u emisiji, poginulo 20 pripadnika Druge gardijske brigade. Prvoga dana poginuli su i zapovjednik 2. pješačke bojne Predrag Matanović te zapovjednik satnije Ivo Hrga, brat Kažimira Hrge. Kažimir Hrga u emisiji je vrlo osobno govorio o trenutku u kojem je pokušao pomoći bratu nakon ranjavanja. “Ivo je jedna od legendi Druge gardijske brigade. Ne zato što je poginuo, nego zato što je to zbilja bio. General Bobetko ga je spomenuo u knjizi Sve moje bitke zbog Farkašića, gdje je prvi tenk pogodio osom. Nakon toga dobio je nadimak Osa”, rekao je Hrga.
Potom je opisao jutro prvog dana Oluje. “On je bio zapovjednik satnije, ja sam bio zapovjednik satnije. Razgovarali smo prije početka Oluje kako ćemo dalje. Kad je pogođen, došao sam dolje, njega su nosili na nosilima. Pokušavao sam ga oživjeti. U tom trenutku meni se srušio svijet. Mozak mi to nije mogao prihvatiti. Koliko god ste u ratu spremni na smrt, ovo je bilo puno. Poslije toga u tom trenutku više nisam bio sposoban vojnik u glavi”, rekao je Hrga.
No ni nakon Oluje za Gromove rat nije završio. U rujnu 1995. dobili su novu zadaću u operaciji Una. Postrojbe Druge gardijske brigade tada su dobile iznimno zahtjevnu borbenu zadaću prelaska rijeke Une kod Hrvatske Dubice i Dvora, uspostave mostobrana i njegova držanja dok ne pristignu dodatne snage. Bužanić je u emisiji rekao da su Gromovi uspostavili dva mostobrana i držali ih više od 24 sata, ali da se operacija nije razvila kako je bilo planirano.
U tom se dijelu razgovora otvorilo i pitanje Banje Luke, teme koja se uz završnicu rata u Bosni i Hercegovini često spominje kao jedna od najosjetljivijih. Bužanić, međutim, nije rekao da su Gromovi imali izravnu zadaću kretanja prema Banjoj Luci. Objašnjavao je da je njihova zadaća bila vezana uz prelazak Une i držanje mostobrana, dok bi se širi prostor zapadne Bosne i Hercegovine, prema njegovim riječima, morao osloboditi prije bilo kakvog govora o Banjoj Luci.
“Mi nismo imali pravac prema Banjoj Luci. Mi smo trebali prije toga osloboditi taj zapadni dio Bosne i Hercegovine i staviti ga pod kontrolu hrvatskih snaga i Armije BiH. Mi smo dobili zapovijed i zapovijed smo ispoštovali. Držali smo mostobran preko 24 sata. A to što je bilo planirano ili što drugi nisu ostvarili, mi o tome nećemo. Vojnik zapovijed sluša i izvršava”, rekao je Bužanić.
Operacija Una ostala je jedna od najbolnijih epizoda za Gromove. Bužanić je u emisiji rekao da je u toj operaciji u roku od 24 sata poginulo 26 pripadnika Druge gardijske brigade, po 13 na području Dvora i Hrvatske Dubice. Govorio je o zadaći koju su, kako je rekao, izvršili, ali i o pitanju koje je ostalo nakon povlačenja. “Mi smo ostvarili svoju zadaću, držali smo mostobran preko 24 sata, imali smo žrtve i dobili zapovijed da se izvučemo. Mi smo se izvukli. Ostaje pitanje zbog čega je to bilo”, rekao je Bužanić.
Na pitanje mrzi li one protiv kojih se borio, Hrga je odgovorio rečenicom koja je otvorila drukčiji, ljudski sloj razgovora. “Ne. Kad bih mrzio, to bi bila moja kazna. Ja njih ne mrzim, nemam razloga mrziti. Gledam to kao vojnik. Oni su nas napali, mi smo taj rat dobili. Na to sam ponosan i za mene se ta priča brani”, rekao je Hrga.
Jedna od najtežih tema bila je i odnos društva prema braniteljima nakon rata. Hrga je upozorio da se o broju branitelja često govori kroz manipulacije, dok se istodobno premalo govori o onima koji su rat preživjeli, ali se s njim nikada nisu uspjeli izboriti. “Nama ne smeta brojka branitelja. Smeta nam kada se kroz te brojke pokušava manipulirati i prikazivati nas ovakvima ili onakvima. A s druge strane, mediji nikada nisu posvetili dovoljno pozornosti tome da je jedna brigada izvršila suicid. To je problem ove države”, rekao je Hrga.
Govorio je o više od 2800 hrvatskih branitelja koji su nakon rata oduzeli sebi život. “To nisu ljudi koji nisu znali što će sa sobom. To su ljudi po kojima se gađalo i gazilo, a u psihološkom stanju nisu imali pomoć da se odupru prostoru u kojem su se osjećali napadnuto i ugroženo. Čovjeku koji je bolestan treba pomoći. Tu je, nažalost, država u početku zakazala”, rekao je.
Bužanić je na kraju podsjetio na ukupnu cijenu koju su Gromovi platili. “Druga gardijska brigada ima 208 pripadnika koji su dali svoje živote u temelje Republike Hrvatske. Petorica se još vode kao nestali i za njima se traga”, rekao je Bužanić. Obljetnica Gromova ove je godine obilježena pod geslom Poklonimo se herojima. Bužanić je objasnio da je Udruga ratnih veterana Druge gardijske brigade pokušala okupiti obitelji poginulih pripadnika i zahvaliti im na žrtvi njihovih najbližih. Okupili su, rekao je u emisiji, više od 180 članova obitelji poginulih Gromova i uručili im knjigu sjećanja s imenima poginulih i nestalih pripadnika brigade. “Željeli smo zahvaliti svim pripadnicima Druge gardijske brigade koji su u danom trenutku bili spremni dati svoje živote i bili na raspolaganju Republici Hrvatskoj od obrane do oslobađanja. Nisu znali kako će proći. Nisu znali hoće li ostati živi”, rekao je Bužanić.
Emisija je završila pričom Kažimira Hrge o majci i spomeniku podignutom na mjestu pogibije njegova brata Ive. Hrga se prisjetio da je na otkrivanju spomenika u selu Gore kraj Petrinje 1996. godine bio general Miljenko Crnjac. Kada je njegovoj majci rekao da mu je žao, ona je, prisjetio se Hrga, odgovorila rečenicom koja sažima cijenu rata, ali i obvezu onih koji su ostali. “Ovo je moja cijena za ovu državu, a vi je čuvajte”, rekla je.
FOTO Luftići, ručnici, suncobrani... Prolistali smo kataloge i Izdvojili ljetne artikle do 5 eura
Otvori KEKS Pay
Svaka Vam čast!