Uz 13-oricu najpoznatijih i najutjecajnijih nogometnih trenera s područja bivše Jugoslavije, posebno poglavlje zaslužuje i jedan značajan stručnjak koji, istina, nije ostvario vrhunsku karijeru u inozemstvu, ali je u SFRJ imao izuzetno visoki rejting i osvajao je trofeje. I što je još zanimljivije; Gojka Zeca (1935.-1995.) možemo smatrati ponajvećim slavonskim trenerom, jer taj bivši trener Partizana i Crvene zvezde rođen u – Orahovici. Preciznije, u mjestu mjestu Milanovac, u općini Crnac, u Virovitičko-podravskoj županiji, 20-tak kilometara od Orahovice, rodnoga grada bivšega predsjednika RH Stjepana Mesića.
- Gojko Zec rođen je 1. listopada 1935. godine u Milanovcu. Roditelji su mu se zvali Dušan i Zorka Zec – kazala nam je službenica u orahovačkom matičnom uredu i pritom imala i zanimljiv dodatak:
- Gojko Zec ponovno je upisan u naše knjige 1952. godine, tada s drugim datumom rođenja, 15. rujna 1935., dakle netko ga je još jednom prijavio pri popisivanju stanovništva. Također, ovdje postoji i podatak kako je Gojko Zec 1986. godine u Beogradu stupio u brak s gospođom Brankom Čubelom.
Taj 15. rujna 1935. stoji uz Zecovo ime u svim njegovim biografijama, primjerice na wikipediji, i očito je – netočan. Tko je uopće bio Gojko Zec? Primjerice, taj je rođeni Slavonac bio jedan od samo četvorice trenera, uz Aleksandra Tomaševića, Milovana Ćirića i Velibora Vasovića, koji je vodio dva najveća srpska kluba Partizan (1970. do 1971.) i Crvenu zvezdu (1976.-1978., 1983.-1986.), a 1977. godine bio je član trenerske komisije, uz Stevana Vilotića i Marka Valoka, na čelu jugoslavenske nogometne reprezentacije. Skupa su vodili šest utakmica, a debitirao je na klupi u prijateljskoj utakmici s Brazilom (0:0) u Belo Horizonteu pred 110 tisuća gledatelja.
No, Gojko Zec prvi je značajan, dojmljiv trenerski uradak ostvario u Hrvatskoj: vodio je Rijeku od 1974. do 1976. godine. U prvoj sezoni, u kojoj je Rijeka tek ušla u Prvu saveznu ligu osvojio je 14., a u sljedećoj 11. mjesto. U Rijeku ga je doveo najveći predsjednik u povijesti kluba s Kvarnera, Ljubo Španjol.
- Rijeku je u prvu ligu bio uveo trenerski tandem Šangulin i Lukarić. Mi smo željeli s njima nastaviti, ali oni nisu imali hrabrosti za to, smatrajući kako je Prva liga prevelik zalogaj za Rijeku. Tada sam odlučio iskoristiti narušene odnose u Vojvodini, te u Rijeku dovesti njihovoga trenera Vujadina Boškova. No, kako su u međuvremenu ti odnosi bili normalizirani, moj izbor bio je tadašnji Boškovljev pomoćnik Gojko Zec. I on je Rijeku doživio kao izazov, kao stabilan, dugoročan projekt, te smo se brzo dogovorili. Iz Vojvodine je doveo našega proslavljenoga centarfora Miodraga Kustudića - prisjetio se 93-godišnji Ljubo Španjol.
Jeste li znali da je Zec iz naših krajeva, Slavonac?
- Naravno. Jednom smo, kada smo se vraćali iz Beograda, svratili u njegovo rodno mjesto Milanovac, gdje sam upoznao Gojkova oca – ističe Španjol.
Zanimljivo, Gojko Zec u Rijeci u ruke je dobio jednoga od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena Josipa Skoblara.
- Da, ja sam doveo i Skoblara iz Marseillea, jer je on želio živjeti na Kvarneru. Njegov dolazak poklopio se sa Zecovim, i trener nije u tom trenutku bio potpuno siguran kako će se Joško uklopiti, ali ispostavilo se da je on bio pun pogodak. Odlično se uklopio u Rijeci i puno nam je značio u stabilizaciji momčadi – naglašava Španjol.
A što je Rijeci donio Gojko Zec?
- Postavio je temelje stabilnoga prvoligaškoga kluba. Bio je pravi intelektualac, studiozan, organiziran, pedantan i posvećen trener. Sve je imao zapisano, vodio je računa o svakome detalju, pratio je igrače svih liga na našemu širemu području. Rijeka je s Gojkom Zecom samo rasla i s njim je dobila konture momčad koja će kasnije osvojiti dva Kupa i plasirati se u Europu. Publika na Kantridi ispočetka mu nije baš bila sklona, ali kada se opraštao, dobio je ovacije. Gojko Zec učinio je puno za Rijeku, što je prepoznala Crvena zvezda i uzela ga za trenera 1976. godine – zaključio je Ljubo Španjol.
Gojko Zec u trenerskoj karijeri vodio je i OFK Beograd, banjolučki Borac, grčki Aris i Al Ahli iz Dubaija, a tragično je završila njegova avantura u Africi, u klubu Petro Atletico iz Angole. Poznati trener ubijen (ugušen maramom) je 3. studenoga 1995. u jednom hotelu u Luandi, pod nerazjašnjenim okolnostima. Nagađa se kako je bio žrtva bezobzirnih, okrutnih pljačkaša koji su imali dojavu da je Gojko Zec upravo primio od kluba poveću svotu novca. A to navodno nije ni bilo točno. Imao je 60 godina. Gojko Zec sa Crvenom zvezdom osvojio je naslove prvaka 1977. i 1984., te Kup 1985. godine.
Otvori KEKS Pay
U tom grmu leži zec, jugo legenda, ikona. Pa kak te nije sram jadniče novinarski, kolka ti je tjedna kvota legendi koju ti je gazda đilkan postavil?