Onaj koji nikad uživo nije pratio momčadska karataška natjecanja na velikim svjetskim natjecanjima teško će pojmiti koliko je ovog petka u Erevanu bilo napeto pratiti hrvatsku mušku borbenu vrstu na njenom putu do finala 60. Prvenstva Europe.
Bio je to triler nad trilerima. Od prve borbe osmine finala s Ukrajincima (3:1), koju je bivši svjetski prvak Ivan Kvesić izgubio s nevjerojatnih 1:6, preko vrlo napetih mečeva protiv Turaka (3:2), pa do posljednjih sekundi polufinalnog okršaja s Grcima (3:2) u kojem se u junaka nad junacima prometnuo 21-godišnji Samoborac čeličnih živaca Dino Šimunec.
A u toj posljednjoj, petoj, borci tog polufinala, Šimunec je poveo i tako osigurao prednost prvog boda za slučaj da borba završi neodlučeno. Grk je potom izjednačio a onda je Dino, s novom ručnom tehnikom, poveo 2:1. Uslijedilo je, zacijelo, najtežih i najodgovornijih 56 sekundi u njegovoj karijeri koje je mladi Samoborac jako dobro amortizirao. Uspješno se obranio od Grkovih napada i donio hrvatskoj momčadi veliko slavlje.
Dakako, ovdje ne smijemo zaboraviti istaći da je Šimunec dobio i peti meč u četvrtfinalu i to protiv odličnih Turaka. U drami koja je prethodila već opisanu grčku dramu, Dino je pobijedio Temizela u borbi u kojoj je imao prednost prvog boda i vodstvo od 6:3 da bi na koncu sve završilo sa 6:5 u korist hrvatskog borca.
Nakon što je sa suborcima proslavio svoj enorman doprinos ovom uspjehu, Dino se doimao kao netko tko se ne snalazi u ulozi glavnog junaka. Zvučao je odveć skromno a u borbi je bio toliko staložen kao da ovakve borbe prolazi već godinama.
- Zasluge idu cijeloj ekipi, ne samo meni. Ja sam se potrudio ostati smiren, fokusiran, koncentriran, da ništa ne utječe na mene. Zadovoljan sam s izvedbom. Hvala izborniku na povjerenju i dečkima, bili smo jedni za druge.
Kako je on proživljavao i preživljavao svoje mečeve izrazito visoke napetosti?
- Najnervozniji sam bio u meču protiv Ukrajinaca kojeg, kao peta ploča, nisam ni radio jer su dečki obavili posao u četiri borbe. Kada smo to dobili znao sam da možemo do kraja. U svojim mečevima sam bio maksimalno usredotočen jer i sitne pogreške se u karateu skupo plaćaju.
Cijelo vrijeme ovog razgovora imali smo dojam da Dino u potpunosti nije svjestan što je on za momčad napravio. I zato smo ga zamolili da nam još priča o tome kako je u tim trenucima bilo u njegovoj koži.
- Ostao sam maksimalno smiren. Znao sam da nosim teret na leđima no trudio sam se da to ne utječe na mene. Izbornik i dečki, svi su mi dali maksimalnu podršku. Bio sam maksimalno opušten.
Jedno je podrška suboraca i izbornika a drugo je kako se on uspio smiriti za tako važan trenutak? Ima li neke skrivene tehnike za takva stanja?
- Ne znam niti sam. Stanem na crtu, dok je pauza, i sam sebe smirujem. Nema tu neke prevelike tajne - kazao nam je doprvak Europe među mlađim seniorima (75 kg) u Pragu 2022.
Kao što je rekao Dino u ovoj fantastičnoj priči, za debitanta je jako važna podrška suboraca. O tome nam je nešto više rekao drugi junak iz sjene Ivan Pehar, 24-godišnji student prometnih znanosti, član zagrebačke Hercegovine poput braće Kvesić. A i on je ugradio jako puno u ovaj vrlo visoki domet. Pobijedio je ponajboljeg Ukrajinca Čobotara s visokih 7:1 a potom i odličnog Turčina Arslana s 4:3 poentiravši za pobjedu šest sekundi prije kraja borbe.
- Ja sam bio ta druga ploča a oko sebe sam imao braću Kvesić. Jednog sam imao ispred sebe a drugog iza sebe, pa tako i Ivana Martinca, što mi je davalo uvjerenje da ima tko potegnuti ako ja izgubim svoju borbu. Zajedno se držimo nas pet plus rezerve koje su činili Berak, Mileta i Plesivčak. Ovo je bio dan zajedništva.
Gdje li je netko poput njega, netko tko svaki dan ima osmosatno radno vrijeme (na studentski ugovor), pronašao dozu takvog samouvjerenja?
- Nisam ja toliko mlad i uvijek sam kaskao s rezultatima. Bilo je pitanje vremena kada će izaći na vidjelo svi ti moji treninzi i odricanja. Hvala Bogu, talent je tu i u pravo vrijeme se to i pokazalo. A ovo će mi biti veliki poticaj. Bio je to najveći dan moje karijere a proslavit ću ga s momčadi, tako je najslađe. Tako smo i došli do finala, tako ćemo i proslaviti - zaključio je Pehar koji zaslužuje pehar za sportsku neustrašivost koje, nadamo se, neće nedostajati niti u nedjeljnom finalu.
