Prvi njegov posjet Japanu nakon sedam godina podsjetio je na Cro Copov mitski status u Zemlji Izlazećeg Sunca. Osim što je imao VIP status (i pravo na dva gosta), Mirko Filipović opet je uživao u pažnji ljudi iz borilačke zajednice, medija, ali i fanova.
Bio je zvjezdani gost novogodišnje priredbe u Saitama Areni, u kojoj je i sam dočekao nekoliko novih ljeta i u kojoj je odradio 25 od svojih 66 japanskih borbi. Da, dobro ste pročitali, Cro Cop je u Japanu odradio 66 od svojih 86 borbi, u prvom dijelu karijere u kik-boksu, a u nastavku u slobodnoj borbi (MMA).
Nostalgija u Saitama Areni
I zato je i sam bio emotivan kada je ušao u dvoranu u kojoj su mu se događali neki od najljepših trenutaka u karijeri, a sam je izdvojio pobjedu nokautom (high-kickom) nad Aleksandrom Jemjeljanjenkom (mlađim Fjodorovim bratom), a potom i osvajanje naslova pobjednika Prideova Grand Prix turnira teškaša. Tada je u unutar nekoliko sati klasičnim nokautom (high-kick) pobijedio Brazilca Wanderleija Silvu, a potom je udarcima u parteru dokrajčio Amerikanca Josha Barnetta.
Tom velikom rujanskom trijumfu te 2006. prethodile su svibanjska ekspresna pobjeda (za 70 sekundi) protiv ekscentričnog Minowe te pobjeda tehničkim nokautom nad olimpijskim džudaškim pobjednikom iz 1992. Hidehikom Yoshidom. Pobijedio je Mirko, i to dvaput, još jednog džudaškog olimpijskog pobjednika, a to je bio Satoshi Ishii.
Uspjeh karijere (osvajanje Grand Prixa) zbio se na njegov 32. rođendan pa je, koliko znamo, prvi put pustio suzu nakon neke pobjede, koje nikad nije slavio burno kako to borci znaju činiti (penjanjem na konopce i urlikanjem). No ovaj put je zasuzio jer se prisjetio svog pokojnog oca, koji mu je kao klincu opremio šupu za trening, i kojemu je posvetio najveći uspjeh svoje karijere.
Ovo je prilika da se prisjetimo najvažnijih detalja Cro Copove japanske priče. Sve je počelo borbom i iznenađujućom bodovnom pobjedom protiv tada etabliranog Jeromea Le Bannera. Valja reći da je Mirka, tada kao svog pulena, u Japan plasirao K-1 pobjednik iz 1993. Branko Cikatić, ali i da mu je isti čovjek zapriječio put prema Dalekom istoku nakon što su se njih dvojica razišla.
Nakon što ga u Japanu nije bilo dvije godine, Mirka je tamo plasirao menadžer Orsat Zovko (koji se također razišao s Cikatićem), ali ovaj put s imidžem aktivnog policijskog specijalca iz Lučkog i borbenim nadimkom koji će mu ostati do dana današnjeg (Cro Cop).
U tim njegovim kikboksačkim godinama najveći uspjeh bio mu je nastup u finalu K-1 Grand Prixa, u kojem je izgubio od četverostrukog pobjednika Ernesta Hoosta nakon prijeloma rebra i savršenog udarca nizozemskog taktičara u jetru.
Ugled jednog od najboljih svjetskih kikboksača Mirko će potvrditi pobjedom nad trostrukim K-1 Grand Prix pobjednikom Peterom Aertsom (2001.), nakon čega je u Australiji doživio nenadan poraz od Kanađanina McDonalda. Taj poraz potaknuo ga je da prihvati ponudu da se po MMA pravilima bori s tada zastrašujućim Kazuyukijem Fujitom.
Ta borba dogodila se u Saitama Areni, a za nju se Mirko pripremao i u Los Angelesu, kod jednog majstora džiju-džicua kako bi naučio braniti se od rušenja. A da brzo uči, pokazao je u toj borbi, u kojoj je, udarcem koljenom u glavu, Fujitu onesposobio. Dva njegova zalijetanja u noge Cro Cop je eskivirao, a treći put ga je dočekao i pogodio koljenom u čelo. Fujita jest neko vrijeme bio na Mirku, no vidjevši krv i rupu na Fujitinoj sljepoočnici, sudac je prekinuo borbu.
Ta pobjeda dočekana je s oduševljenjem u kik-boks zajednici jer je bila dokaz da u MMA borbama K-1 borci imaju itekako što tražiti. Najbolja slika toga bila je ona koju smo vidjeli nakon što je sudac podigao ruku Hrvatu. U tom trenutku u ring su uletjele tadašnje velike K-1 zvijezde Jerome LeBanner i Mike Bernardo te slavile s Cro Copom, koji će poslije u karijeri imati i neke od najiščekivanijih Prideovih okršaja uopće – s Minotaurom i "posljednjim ruskim carom" Fjodorom Jemjeljanjenkom.
Skršio 75 kg težeg sumo borca
Kao i u mnogim idućim borbama, Mirko je u toj borbi nastupio u gaćicama s kvadratićima pa će nam s obzirom na njegovu golemu popularnost u borilačkoj zajednici i dalje biti zagonetka zašto to Hrvatska turistička zajednica nikad nije koristila.
Štoviše, uoči jedne od njegovih borbi, u kasnijem dijelu karijere (pod organizacijom Rizin), dogodilo se nešto bizarno. Naime, njegova protivnika, proslavljenog sumo hrvača Baruta Kaita (inače Estonca) sponzorirala je hrvatska tvrtka koja se bavi ulovom i izvozom tuna pa je taj borac na gaćicama imao natpis "Kali Tuna – Croatian Success". Nažalost po tu tvrtku, ta je borba završila ekspresno jer je u 43. sekundi borbe Cro Cop protivnika pogodio koljenom u rebra i 180 kg teški, 75 kg teži, Baruto stropoštao se u bolovima. Nažalost, Hrvatska turistička zajednica ni uoči te borbe nije našla način da na tom tržištu iskoristi svog sunarodnjaka.
U zemlji iz koje dolazi najviše borilačkih vještina i koju su u borilačkom smislu obilježili samuraji i kamikaze, ali i sumo borci, Cro Cop je i dan danas, dakako u očima borilačkih fanova, ekstremno popularan. Zato slobodno možemo reći da je od hrvatskih sportaša u toj zemlji od njega popularniji jedino globalni nogometni superstar Luka Modrić.
Otvori KEKS Pay
čovjek dobro udara nogom, tko ga nebi poštivao?