Legendarni hrvatski i jugoslavenski boksač Marijan Beneš preminuo je 4. rujna 2018. godine u 67. godini nakon što je bolovao od teške Alzheimerove bolesti. Djetinjstvo je proveo u Tuzli gdje je naučio svirati klavir, a tijekom života pisao je poeziju. Sa 16 godina doselio se u Banju Luku gdje je započeo svoju boksačku karijeru. Više puta je izrazio protivljenje velikosrpskim idejama. Iako se i sam izjašnjavao Jugoslavenom, nije negirao da je po narodnosti – Hrvat. Tražio je da mu svira jugoslavenska himna ''Hej Slaveni'' na pogrebu.
U profesionalnoj karijeri odradio je 15 mečeva te ostvario 14 pobjeda, a 1979. godine je u Banjoj Luci postao je europski prvak nakon što je nokautirao Gilberta Cohena. Četiri puta je branio naslov prvaka Europe, a karijeru je morao prekinuti 1983. zbog ozljede lijevog oka. Od kraja karijere bio je slijep na lijevo oko, a i glasnice su mu također bile oštećene te je vrlo teško pričao, a kosti je u borbama lomio 26 puta.
Ratnih godina nikada se nije volio prisjećati. Izgubio je brata Josipa 1992. godine i njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a oduzeta mu je sva imovina i kuća, koju je na kraju uspio vratiti. Ipak, svoj kafić 'MB' nije uspio vratiti u svoje vlasništvo. Banja Luka je bila grad koji je najviše volio. Na kraju su ga odatle protjerali te je rat proveo u Hrvatskoj. Sa suprugom se razveo i ona je otišla u Niš, a s kćerima i unucima je nastavio graditi dobar odnos. Po povratku u Banju Luku dugo je vremena bio bez ikakvih primanja i preživljavao je uz financijsku pomoć sestre Ljiljane. Državnu mirovinu za zaslužne sportaše dobio je tek 2014. godine.
Kada je ostao bez novca, iz njegova su života iščeznuli "prijatelji" iz prošlosti. U razgovoru za Večernji list kazao je da kod sebe ne bi mijenjao ništa, samo bi promijenio ljude oko sebe jer su ga mnogi puno puta razočarali i prevarili.
– Nikada nisam uzimao doping, a imao sam prilike. No, mislim da to rade samo kukavice, ljudi bez povjerenja u same sebe. Moj je jedini “doping” bila Coca-Cola. Nikoga nisam uvrijedio i povrijedio, nisam krao, ljudima oko sebe uvijek sam samo htio pomoći. Znam da ima onih koji bi dali glavu za mene, ali i onih koji bi mi otkinuli glavu. To su bijednici, zavidni ljudi. Puno toga sam u životu dobio, još više izgubio – govorio je, vrativši se zatim na priču o sportskim danima, ne mogavši nikako prežaliti što mu je izmakla titula prvaka svijeta.
U banjalučkom naselju Vrbanja živio je u kući koju je uspio vratiti sudskim putem, ali bio je potpuno sam.
Otvori KEKS Pay
Marijan je bio Jugosloven. Kao Hrvat se nikada nije izjašnjavao. Njemu je Juga bila iznad svega. To su činjenice koje njega ne čine boljim ili lošijim boksačem ili čovjekom, ali prešutiti ih čine neki članak neobjektivnim i lošim.