Kada netko u restoranu skoči i prije konobara počne skupljati tanjure ili ih složi na hrpu, to na prvu izgleda kao sitna pristojnost. No, psiholozi tvrde da se iza takvih 'malih' gesta često krije puno više i da mogu otkriti iznenađujuće mnogo o karakteru i osobnosti. Kada upoznajemo nove ljude, obično pomno slušamo što govore. Ipak, upravo su svakodnevna ponašanja često iskreniji trag od pažljivo biranih riječi. Spontani postupci najčešće dolaze iz srca, bez puno kalkulacije. Stručnjaci zato vole promatrati kako se netko odnosi prema osoblju koje pruža usluge, kao što su konobari i čistači jer se u tome često vidi razina empatije i društvene osviještenosti, piše Leravi.
U mnogim situacijama za stolom možete vidjeti osobu koja nježno pogura tanjure jedan prema drugom ili ih složi kako bi konobaru olakšala posao. Iako većini to prođe nezapaženo, psiholog Francisco Tabernero smatra da takav postupak ukazuje na nešto više od samih 'lijepih manira'. Ta mala ponuda pomoći može signalizirati osobine poput empatije i altruizma, a ponekad čak i blagu socijalnu anksioznost. To je suptilan, ali snažan način da netko pokaže suosjećanje i priznanje za trud koji uslužno osoblje ulaže 'iza kulisa'. U takvim trenucima često se vide nečije vrijednosti i prioriteti.
Tabernero objašnjava da se dobrovoljna pomoć bez očekivanja protuusluge naziva prosocijalnim ponašanjem. Takvi postupci odražavaju iskrenu brigu za dobrobit drugih i često idu ruku pod ruku s poniznošću, empatijom i osjećajem društvene odgovornosti. U ležernim razgovorima možda nikad nećete čuti da je netko 'društveno odgovoran', ali to postaje vidljivo kroz sitne geste poput pomaganja pri raščišćavanju stola. Ovakve navike, kažu stručnjaci, često potječu iz ranih životnih lekcija ili iz iskrene želje da se prizna i podrži zajednica oko nas.
Važno je, međutim, ne romantizirati sve. Nisu sve 'uslužne' geste nužno izraz čiste dobrote. Neki pomažu iz tjeskobe ili zbog snažne potrebe da izbjegnu negativnu procjenu okoline. Prema Taberneru, kod pojedinaca se iza impulsa da pomognu krije duboka potreba da udovolje drugima ili strah od kritike. To se povezuje s ponašanjem koje se opisuje kao pasivna asertivnost: osoba traži odobravanje, ali pritom suzbija vlastite potrebe. U tim slučajevima čin koji izgleda velikodušno može biti 'maska' za unutarnju napetost, a ne spontana velikodušnost.
Ovi tihi signali osobnosti ne završavaju na večeri. Na poslu se, primjerice, posebno cijene ljudi koji pomažu drugima i kada to nije dio njihova opisa posla. Analiza objavljena u Journal of Applied Psychology, na uzorku od više od 9.800 zaposlenika, pokazala kako prosocijalna ponašanja podižu produktivnost i koheziju tima. Zanimljivo je i istraživanje s Harvard Business Schoola prema kojem su timovi s više kooperativnih članova imali 16 posto veću produktivnost i 12 posto snažniji unutarnji timski rad. Ipak, postoji i jednostavnije objašnjenje: netko može brzo posložiti tanjure, ne nužno zato da bi pomogao, već jednostavno zato što ne voli nered.
Je li vaš pas među njima? Ovih 8 pasmina rođeno je niske temperature i avanture na snijegu
Otvori KEKS Pay
