U svoj drugi, uzastopni, finale seniorskog Prvenstva Europe 21-godišnja Ema Sgardelli ušla je, da se našalimo, "imitirajući" svog reprezentativnog kolegu i dvostrukog prvaka Europe Anđela Kvesića. Naime, poput Anđela prvog dana natjecanja i najlakša hrvatska reprezentativka (50 kg) kroz borbe je prolazila na vrlo dramatičan način.
Nakon što je kao nositeljica prvo kolo bila slobodna, osminu finala je dobila na tri sudačke zastavice jer je taj okršaj završio 0:0. I u četvrtfinalu s Turkinjom Demiturk je remizirala (3:3) ali je pobijedila zahvaljujući osvojenom prvom bodu (senshu).
U polufinalu se pak dogodila još veća drama jer je Francuskinja Bonnarde osvojila prvi bod (senshu) a potom i drugi (0:2) no udarcem nogom u tijelo za dva boda Ema je izjednačila 18 sekundi prije kraja. Četiri sekunde prije kraja suci bodove daju obostrano (3:3) što još uvijek znači da je Francuskinja u prednosti i onda Ema, sekundu i pol prije kraja borbe, ulazi u razmjenu i dobiva pobjedonosni poen.
- Moram priznati da danas nisam bila sva svoja. Dosta sam kalkulirala, dosta sam bila u nekom grču za koji još uvijek ne vidim razlog. Doduše, imala sam stvarno jake protivnice. Hubrich je jedna od najboljih cura u Europi, vrlo iskusna, s puno osvojenih medalja. S njom sam bila dosta oprezna, nisam htjela ništa riskirati. Valjda mi je trebalo vremena da se opustim. Možda je čak i dobro da sam počela gubiti četvrtfinale i polufinale, da bih se probudila, da bi se taj žar borbe u meni vratio i da okrenem meč.
Ema očito voli drame sa sretnim krajem a svaki njen meč bio je takav.
- Nekad volim kada to ide glatko a nekad volim da ima malo drame samo da sebi pokažem da nisam nepobjediva, da nije da mi nitko ne može napraviti bod. Da se i ja malo više potrudim, da ne budem toliko opuštena.
Je li tijekom tih borbi bilo bojazni da neće uspjeti stići zaostatak i preokrenuti rezultat, hoće li odluke sudaca biti pravedne?
- Možda malo u polufinalu. Imala sam par bodova koji su mogli biti suđeni a nisu suđeni ili su otišli na njenu stranu ili je bilo obostrano.
Prije no što će krenuti boriti se za ekipu, koja se u prvom kolu borila sa Švicarskom, Ema nije skrivala svoju radost radi drugog uzastopnog finala Prvenstva Europe.
- S obzirom na godine ovo je neopisivo, nestvarno. Jako sam ponosna na sebe, na trenere, cijeli tim i obitelj. Sve se može ako vjeruješ u sebe i osobi koja je trenerski uz tebe.
Nakon svih hendikepa u polufinalu (a niti je imala senshu niti pravo na žalbu) izborila je finale.
- Išla sam na sve ili ništa. Ne radim svaki dan polufinale Prvenstva Europe. Poraz s jednim bodom razlike ili sa 0:8 uvijek je poraz. Da nisam riskirala vjerojatno bih se borila za broncu.
Pored braće Kvesić, u subotu će se i Ema boriti za europsko zlato. U finalu ju čeka Talijanka Perfetto koja je odradila savršenih posljednjih deset sekundi unutar kojih je Letonku Mihailovu dvaput pogodila u glavu za po tri boda i konačnih 7:1.
- Perfetto je doprvakinja svijeta, velika šampionka.
Izvan karatea Ema je studentica treće godine ranog i predškolskog obrazovanja na Učiteljskom fakultetu.
- Jednog dana bih htjela imati svoj sportski vrtić no o tom potom, nikad se ne zna što budućnost nosi. Možda ostanem posve u sportu, tko zna.
Kao i lani u Zadru i kroz ovo Prvenstvo Emu je vodila njena klupska trenerica, a sada i izbornica, Ivana Bebek Bašić.
- Mi imamo jako puno trenera, kondicijske pripreme, imamo i psihologa, ali ona me prati na svim natjecanjima. Kada ja ne vjerujem u sebe onda ona u mene vjeruje i obratno. Nadopunjavamo se. A radim dosta i s Reneom Pernušem.
