Najzanimljivija priča Velikog dana hrvatskog sporta, tradicionalne godišnje svečanosti Hrvatskog olimpijskog odbora, bila je svakako ona koja je na istu pozornicu, istovremeno, dovela dvije sestrične – kćeri dviju sestara – Zrinku Ljutić i Laru Cvjetko.
A naša najbolja skijašica i naša najbolja džudašica ne samo da su te večeri završile na istom "postolju" nego su i podijelile trofej za najbolju hrvatsku sportašicu godine. Kao da je u pitanju utrka – skijaška ili atletska – koju su obje završile u, u stotinku, istom vremenu.
HOO-ovo Povjerenstvo za nagrade kao da nije imalo srca dati prednost niti jednoj od dviju naših elitnih sportašica. I bolje da nije jer bi tako onemogućili unikatan obiteljski trenutak za koji nitko ne može tvrditi da će se ponoviti. Uostalom, nije bilo niti lako odvagati je li jači domet biti slalomskom pobjednicom Svjetskog kupa – 20 godina nakon Janice Kostelić – ili su to naslov svjetske doprvakinje i europska bronca legitimne nasljednice olimpijske pobjednice Barbare Matić.
Što uspješnije, to razdvojenije
A Lara Cvjetko ovako je prokomentirala ovaj "obiteljski događaj".
– Znala sam da mi je Zrinka najveća konkurencija. Sanjala sam tu nagradu, ali nisam znala da ću je podijeliti sa Zrinkom, što mi je još draže jer bolje je ovako nego da je jedna izgubila. Ovo je najbolji ishod te priče.
S ovim "remijem" suglasna je i Zrinka koja nije ni svjesna bila o kakvom je zapravo kuriozitetu riječ. Naime, nikad se nije dogodilo da naslov najbolje sportašice podijele dvije sestrične, i to iz različitih, pa i nimalo sličnih sportova.
– Lara i ja oduvijek smo bliske. Bavile smo se sportom od najranijeg djetinjstva i motivirale jedna drugu, a sada smo ovdje zajedno. Još je nevjerojatnije da je nagradu, za najboljeg trenera, dobio i moj otac Amir, a i Larin tata dugo je bio njezin trener. Tako je zaokružena jedna lijepa obiteljska priča.
Dok su bile klinke, jesu li Zrinka i Lara o nečemu ovakvome ikad sanjarile – da će iste godine biti sportašice Hrvatske?
– Baš o tome nismo razmišljale, ali smo znale na što ciljamo, o čemu sanjamo. O uspjehu u sportovima kojima se bavimo stalno smo pričale, sport je bio uvijek naša tema – kazala je Zrinka koja je ustvrdila da što su njih dvije uspješnije to manje vremena provode zajedno.
– Stvarno je tako, a to se pojačalo otkako se Lara preselila iz Zagreba u Solin. Sada je viđam samo u ovakvim prigodama.
Za razliku od Zrinke koju njezine Olimpijske igre čekaju praktički "iza ugla" (u veljači 2026.), sestrična joj Lara pokušat će svoje prve Igre izboriti u iduće dvije godine.
– Preda mnom je puno posla. Neću raditi nikakve prognoze, znam da je to moguće, no sada to treba i izvesti.
A u toj priči važno je i to hoće li na tom putu imati samo međunarodnu konkurenciju ili i onu, najtežu, domaću u liku i djelu olimpijske pobjednice Barbare Matić.
– Ja Barbaru vidim na treninzima, ponekad i spariramo i meni odgovara da spariram s džudašicom kvalitete olimpijske pobjednice.
Hoće li Lara možda Barbari sugerirati da se posveti obiteljskim obvezama i kazati da se ne brine i da ima tko će u njezinoj kategoriji braniti čast hrvatskog džuda na Olimpijskim igrama u Los Angelesu?
– Ha, ja imam svoj dio posla i na to ću se i usredotočiti.
No, pozabavimo se još malo s Larinim rodbinskim vezama. Kakva je prvorangirana svjetska džudašica na skijama?
– Ja sam skijanje trenirala do otprilike 10 godina, a onda sam se potpuno posvetila džudu. Sada skijam samo obiteljski, rekla bih rekreativno, penzionerski.
Je li joj Zrinka bila učiteljica?
– Zrinka je mlađa od mene pa smo učile od drugih, a ja sam učila i od njezina oca Amira.
Mentalni rebus pred Zrinkom
A tata Amir i Zrinka ovog časa imaju pred sobom rebus koji moraju razriješiti. Naime, zajedničkim snagama moraju pronaći način kako da naša najbolja skijašica prekine ovaj niz slalomskih izlijetanja. Doduše, izlijetanja u rulet disciplini kao što je slalom nisu nikakva novost, a i Zrinki se prije dvije sezone dogodilo da je četiri puta zaredom izletjela pa je nastavila dobro skijati. Nada li se i sada novom kliku, uostalom kao i nakon prošlosezonskog nešto slabijeg starta?
– Sada sam u potpuno drukčijoj situaciji. U prošlu sezonu ušla sam s puno nepoznanica, a nisam imala što izgubiti. Znala sam da dobro skijam, bila sam željna pobjede, ali si nisam stavljala veliki pritisak. To je bio neki balans koji me daleko doveo. A u ovu sam sezonu ušla kada je sve drukčije, kada sama želim puno više, a mislim da to i mogu i moram. Mislim da je tu najviše glava u pitanju. Ovo je nova situacija u kojoj moram naći svoj put. Nisam jedina mlada sportašica koja se malo muči nakon jednog velikog uspjeha.
A kada joj se dogodi izlijetanje, koliko joj treba sati, dana, da prožvače tu izgubljenu bitku?
– Sve više i više. Što sam bliže nekom vrhu, čini mi se neoprostivo kada izletim. No, moram prijeći preko toga jer već sljedeći dan imam trening. Već gledam prema sljedećoj utrci. Ne mogu si dopustiti vrijeme u kojem ću tugovati zbog nečega.
Otvori KEKS Pay
