Ivan Katanušić na nedavnom Svjetskom prvenstvu u paraatletici u New Delhiju osvojio je zlatnu medalju u bacanju diska. Hrvatski paraolimpijac, kojeg trenira Roland Varga, poveo je u prvoj seriji bacivši disk 54.01 i do kraja natjecanja zadržao je vodstvo. U petoj je seriji s 55.12 “podebljao” vodstvo ispred Amerikanca. Katanušiću je to čak četvrto odličje sa svjetskih prvenstava. U Indiju je došao kao aktualni svjetski doprvak nakon što je u Kobeu lani osvojio srebrnu medalju, a brončane medalje osvajao je na prvenstvima u Dubaiju 2019. i Londonu 2017. godine.
Krave na ulicama
Osvojio je i paraolimpijsko srebro u Tokiju, dok je na europskim prvenstvima osvojio šest medalja, uključujuću zlato u bacanju diska iz Bydgoszcza 2021. i zlato u bacanju kugle iz Grosseta 2016. godine. Zanimljivo je da je njegov odlazak na Svjetsko prvenstvo bio upitan.
– Da, dva tjedna prije puta umro mi je otac. Dugo sam dvojio hoću li ili neću ići, onda sam odlučio ići zbog njega i ova zlatna medalja posvećena je mom pokojnom ocu.
Je li bilo gledatelja na stadionu?
– Bilo je, ali daleko od toga da je bio pun stadion. A stadion je bio ogroman, mislim da prima oko 60.000 gledatelja, ima dvije etaže. Što se tiče samog boravka u New Delhiju, malo su nas svi prestrašili da moramo biti jako oprezni, da ne smijemo nipošto piti vodu iz slavine, da stalno moramo koristiti sredstva za dezinfekciju, da moramo paziti što jedemo. Međutim, bili smo smješteni u super hotelu, hrana je bila predobra. Sama organizacija bila je na visokom nivou, čak bih rekao da je ovo najbolje organizirano svjetsko paraatletsko prvenstvo na kojem sam bio. Prijevoz je bio na vrijeme, imali smo sjajne uvjete za treninge – kaže Katanušić.
Jeste uspjeli što obići?
– Blizu tog hotela je Indian Gate, obišli smo grobnice, šetali predivnim parkovima. Na ulicama sam sretao krave i majmune, ne i slonove. Inače, bili smo smješteni u dio grada koji je poznat po bogatašima tako da je tamo sve bilo glamurozno. Međutim, samo dvije ulice dalje vidi se nažalost prava slika Indije – siromaštvo i život na rubu. Odmah sam rekao – Hvala Bogu gdje sam se rodio i gdje danas živim.
Sigurno se vraćate s brdom suvenira?
– Naravno, tu su nezaobilazni magnetići, figure slonova, majice za klince...
Je li put bio naporan?
– Meni nije. Obično prespavam cijeli put, pa sam od devet sati leta od New Delhija do Münchena spavao osam sati.
Nakon Paraolimpijskih igara htjeli ste odustati od atletike?
– Istina, puno toga se nakupilo u meni. Imao sam velikih problema s ozljedama, pogotovo na listu zdrave noge. Kada bih odradio trening, bolovi su bili prejaki. Stalno sam bio po terapijama i, iskreno, izgubio sam volju za treningom. I 35 dana nisam trenirao i onda sam shvatio da jednostavno bez atletike ne mogu. Iskreno, kod mene danas postoji strah – što će se dogoditi kad jednog dana doista više neću moći trenirati, kako ću si posložiti život jer će odjednom nastati velika praznina u mom rasporedu. Kad sam napravio stanku, nijednu večer nisam mogao normalno zaspati. Imao sam previše energije, nije bilo umora nakon treninga zbog kojeg bih lakše zaspao. Kad sam trenirao, znao sam se probuditi u šest, doručkovati, popit kavu i otići na trening. Svega toga nije bilo u stanci i ritam mi se potpuno poremetio. Onda me je supruga, bivša atletičarka, nagovorila da se vratim treninzima.
Osim atletikom, čime se još bavite?
– Već drugu godinu imam svoju tvrtku koja se bavi papirnatom ambalažom. Sad je moj ritam – trening, posao, obitelj, igranje s djecom. I uživam u svemu.
Čuvate li medalje na nekom posebnom mjestu?
– Ne, za neke čak i ne znam gdje su. Imam nešto medalja kod mame u Imotskom, da je podsjete na mene kad se već ne možemo vidjeti često.
Dakle, više nema odustajanja do Los Angelesa i Paraolimpijskih igara 2028. godine?
– Kad mi pet dana zaredom bude teško ići na treninge, to će biti znak da je gotovo. Za sada to nije opcija.
Dvadeset dana nakon rođenja amputirali su mu nogu. Došlo je do komplikacija prilikom porođaja, dobio je trombozu i ostao bez noge. No s 13 mjeseci liječnici su ga prozvali čudom od djeteta nakon što je prohodao s protezom.
– Gubitak potkoljenice je velik invaliditet, ali ja sam zdraviji i sposobniji od barem 80 posto svoje generacije zdravih – naglasio je.
Imao je sreću što ga je na startu atletske karijere primio pokojni Ivan Ivančić, trenerska legenda za bacače. Više je puta istaknuo kako je u vrijeme dok nije bilo prave potpore, “Trendžo” bio taj koji mu je osigurao vitamine i stručnu pomoć. Jedan od najtežih trenutaka u karijeri dogodio mu se 2015. godine kada je slomio lijevu, zdravu nogu. Imao je dvostruki prijelom, ozljedu tetiva i ligamenta. Međutim, nije odustao. Iduće je godine na Europskom prvenstvu za osobe s invaliditetom u talijanskom Grosettu u razmaku od samo nekoliko sati osvojio zlato u bacanju kugle i srebro u disku. Po lošem pamti i Rio de Janeiro. Puknuo mu je ligament u stopalu koje je godinu prije operirao. S takvom je ozljedom Ivan svejedno na kraju bio peti u Riju.
Ljeti sam radio fizičke poslove
– Oduvijek sam se igrao s djecom bez invaliditeta i odrastajući s njima, shvatio sam da moram davati 200% od sebe kako bih s njima igrao nogomet, košarku i ostale sportove. Djeca kao djeca. Uvijek su tu neki komentari, ali nikad nisu bili zlonamjerni. U to vrijeme bile su još drvene noge. Kad bi me netko tijekom igre udario u nogu, to je bilo kao da je udario u zid, tako da sam bio faca. Često sam ljeti radio i fizičke poslove. Nitko to, naravno, nije tražio od mene, ali meni je bilo dosadno kad bi cijela ekipa otišla raditi sezonu. Tako sam stekao iskustvo i na poslovima sa strujom i vodom. A kad sam došao u Zagreb na fakultet i kad sam shvatio da postoji paraolimpijski sport, vidio sam da sam fizički spremniji od osoba s invaliditetom koje nisu odrastale u malome mjestu. Bio sam u studentskom domu i listao sam Facebook na mobitelu. Tada mi se slučajno pojavio trailer za film “Kralj” (“The King”). To je bio trailer za film o paraolimpijcu, bacaču kugle Darku Kralju. Kad sam vidio što on sve može, znao sam da to mogu i ja. Ujutro sam otišao na trening i od tada se moj život promijenio – zaključio je Katanušić.
Otvori KEKS Pay
