Odluka je, čini se, konačna i neopoziva. Novak Đoković, donedavno ikona i najveći ponos Srbije, okreće leđa domovini i s obitelji se seli u Atenu. Prema informacijama koje su prenijeli brojni svjetski i regionalni mediji, njegova djeca, sin Stefan i kći Tara, već su upisani u prestižnu privatnu britansku školu Saint Lawrence College u grčkoj prijestolnici. Obitelj je navodno pronašla i stalni dom u južnom predgrađu Atene, čime je Đoković poslao jasnu poruku da povratka nema. Ovaj potez, koji je odjeknuo regijom, nije tek hir sportske zvijezde, već kulminacija višemjesečnih napetosti i tihog rata koji je vodio s vlašću u Beogradu. Viđen je kako opušteno igra tenis sa sinom u lokalnom atenskom klubu, signalizirajući početak novog, mirnijeg poglavlja daleko od političkih pritisaka.
Sve je počelo nakon tragedije u Novom Sadu u prosincu prošle godine, kada je urušavanje nadstrešnice na željezničkoj postaji odnijelo 16 života. Događaj je potaknuo masovne studentske prosvjede protiv vlade, a demonstranti su za nesreću okrivili sustavnu korupciju i nemar režima Aleksandra Vučića. Dok je službeni Beograd pokušavao zataškati aferu, Đoković je učinio nezamislivo – stao je uz prosvjednike. Javno je pružio podršku studentima, poručivši kako "njihovi glasovi moraju biti saslušani" te da je "obrazovana mladost najveća snaga Srbije". Tim je činom prešao crvenu liniju koju mu Vučićev režim, opsjednut kontrolom javnog narativa, nije mogao oprostiti.
Njegova podrška nije stala na jednoj objavi. Pobjedu na Australian Openu posvetio je studentu ozlijeđenom tijekom demonstracija, na košarkaškoj utakmici u Beogradu pojavio se u majici s natpisom "studenti su prvaci", a fotografije masovnih prosvjeda na svom je Instagramu opisao riječima: "Povijesno, veličanstveno!" Reakcija je bila brutalna i orkestrirana. Provladini tabloidi, koji su ga do jučer kovali u zvijezde, pokrenuli su bespoštednu kampanju, nazivajući ga "lažnim domoljubom", "izdajnikom" i optužujući ga da podržava "obojenu revoluciju" s ciljem rušenja vlasti. Za režim, nacionalni heroj postao je preko noći državni neprijatelj broj jedan.
Đokovićev odgovor nije bio povlačenje, već eskalacija. Osim preseljenja obitelji, povukao je i potez koji ima snažnu simboličku i financijsku težinu. ATP 250 turnir, čiji je vlasnik i koji se godinama održavao u Beogradu pod imenom Serbian Open, premješten je u Atenu. Turnir će se od sada zvati Hellenic Championship, čime je izbrisan i posljednji trag veze sa Srbijom. Sve su glasnije i špekulacije da će Đoković zatražiti grčku "Zlatnu vizu", koja omogućuje stalni boravak u zamjenu za značajna ulaganja. Prema pisanju grčkih medija, već se dvaput sastao s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom kako bi finalizirao detalje, što sugerira da je ovaj "egzil" pomno planiran kao potpuni prekid veza sa službenim Beogradom.
Iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao smiriti tenzije, izjavivši kako "nikada neće reći ružnu riječ o Đokoviću", šteta je već učinjena. Medijska hajka pod njegovom kontrolom jasno je pokazala da za kritičare režima nema milosti, pa čak ni kada je riječ o najvećem sportašu u povijesti zemlje. Đokovićev odlazak stoga je više od preseljenja; to je bolan šamar i javno svjedočanstvo o prirodi Vučićeve vlasti. Odlaskom čovjeka koji je bio simbol Srbije u svijetu, poslana je poruka da u takvoj Srbiji za slobodnomisleće ljude, pa i za nacionalne heroje, više nema mjesta.
A kako "diše" obitelj Đoković može se iščitati iz izjava njegova oca Srđana Đokovića koji je svojevremeno rekao:
– Mi smo domoljubi, kao i većina Srba. Nismo šovinisti. Ne mrzimo tuđe, ali volimo svoje. Dok postoji jedan Srbin, postojat će Srbija i Kosovo. Kosovo je naša sveta zemlja kao što je Jeruzalem za Židove. Ne možete narodom smatrati one koji izgube svoj identitet, svoj gen... Na što bismo bili nalik da to izgubimo?
Prisjetio se i NATO-va bombardiranja Srbije 1999. godine.
– Cijelo vrijeme bombardiranja Novak je bio tu, on i njegova braća. Više puta smo skakali iz kreveta od detonacija. To su traume koje će vući cijeli život, kao i mi – rekao je Srđan Đoković i dodao:
– Sve se može oprostiti, ali to nikada. Bombardiraš moju zemlju, moj narod, moju djecu... I svi mladi ljudi imaju traume. Sram ih bilo! No Novak svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće. Mi smo stara europska civilizacija i borimo se za svoj status. Nitko nam ne može zabraniti da se borimo za svoje, da pjevamo domoljubne pjesme. Nikoga ne vrijeđamo nego dajemo podršku svom narodu i sebi.
Otvori KEKS Pay
"Sve se može oprostiti, ali to nikada. Bombardiraš moju zemlju, moj narod, moju djecu." Trebaju li tako razmišljati i Hrvati prema svojim bombarderima?