Na današnji dan prije tri godine, 29. prosinca 2022., umro je jedan od najvećih nogometaša svih vremena, Brazilac Pele. Imao je 82 godine. Pelé je u svojoj nogometnoj karijeri često imao doticaja i s Hrvatima. Zanimljivo, čak je triput igrao protiv zagrebačkog Dinama, a nijednom nije pobijedio! Sva tri puta završavalo je remijem. Dvojica Hrvata imala su i čast dijeliti svlačionicu s velikanom Peléom, suigrači u Cosmosu bili su mu Mostarac Jadranko Topić i Zadranin Mirko Liverić. Topić se i danas jako dobro sjeća prvog susreta s Peléom 1977. godine u svlačionici Cosmosa. Legendarnog Brazilca opisuje kao skromnog, normalnog čovjeka.
– Kad sam ga prvi put ugledao, kao da sam Boga vidio. Jer on je to i bio, nogometni bog. Mislio sam da će se ponašati kao nedodirljivi izvanzemaljac, a on je bio potpuno normalan tip. Baš je bio dobričina, uvijek se volio s nama šaliti, uvijek je pjevušio, često je svirao i gitaru. Imao je i smisla za humor, sjećam se kada smo jednom stajali u mraku u tunelu na stadionu, a on je aludirajući na boju svoje kože ispalio: “Pa gdje je Pelé, ne vidim ga u mraku?!” – prisjetio se Topić pa nastavio:
– Bio je prije svega veliki, veliki profesionalac, niti je pušio niti je pio. Jednom mu ja, varajući ga da je koktel, ulio ove naše rakije, a on skoro poludio, ha-ha.
Igrajući za Cosmos, Pelé je naučio pjevati jednu megapopularnu Runjićevu, odnosno Oliverovu pjesmu.
– U klubu je igrao i Vito Dimitrijević iz Surdulice, bivši igrač niškog Radničkog. Imao je glas da je to bila divota. Ja bih mu držao melodiju, a on bi pjevao kao slavuj. I tako smo jednom u klupskom autobusu nas dvojica počela pjevušiti Skalinadu. Kad ono, ubrzo nam se priključio i Pelé, rukama je počeo lupati po staklu u ritmu našeg pjevušenja. A ubrzo je i cijela momčad počela pjevušiti u ritmu. Od tog trenutka Skalinada je postala himna Cosmosa. Pjevala se u svlačionici, autobusu, ali i puštala s razglasa na stadionu.
Svlačionicu s Topićem nije dijelio samo Pelé, već i legendarni talijanski napadač Giorgio Chinaglia, ali i ponajbolji branič svijeta svih vremena Franz Beckenbauer.
– Švabo kao Švabo, najčešće je bio ozbiljan, ali veseljaci Dimitrijević i ja uspjeli smo ga smekšati pa je na kraju i on pjevušio Skalinadu – otkriva Topić te dodaje:
– Pelé je na kraju Skalinadu znao napamet, pjevušio je: “Tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada, skalinada” – prepričao nam je Topić, koji je igrao i na oproštaju Peléa od Cosmosa, na stadionu Giantsa u New Yorku 1977. godine.
– Kako je to bila Peléova oproštajna sezona, tako smo nastupali doslovno diljem svijeta, od Venezuele do Japana i Kine. A na koncu smo, nakon njegove zadnje utakmice, 29. kolovoza 1977., kad je jedno poluvrijeme igrao za Cosmos, a drugo za svoj Santos, na večeri u hotelu Plaza svi dobili šampionski smaragdni prsten, na kojemu su s unutarnje strane ugravirani datum i Peléov potpis. Čuvam taj prsten i danas, a nema tog novca za koji bih ga prodao. Kad jednog dana odem na drugi svijet, dobit će ga moj unuk – kaže Topić.
Bili smo kao Beatlesi, nogometna revolucija
Ono što su Beatlesi 60-ih bili u svjetskoj glazbi, to je nogometni klub Cosmos 70-ih bio na zelenim travnjacima u SAD-u. Revolucionaran. Klub predvođen legendama Peléom i Beckenbauerom doveo je šou, spektakl na nogometne terene SAD-a, punio je stadione, a na utakmice su dolazile najveće svjetske glazbene i glumačke zvijezde poput Jacka Nicholsona, Micka Jaggera, Roberta Redforda...
– Cosmos je početkom 70-ih osnovao bogataš Jeff Ross, vlasnik Time Warnera. Imao je revolucionarnu ideju popularizacije nogometa u SAD-u, a znao je da to može samo dovede li najboljeg – Peléa. Bio je to pun pogodak, jer Pelé je zaludio mase, na svakoj utakmici bilo je 45.000 navijača. Cosmos, a i ja s njim, bio je začetnik nogometnog buma u SAD-u, koji traje i danas. – Ma Cosmos je tada bio čudo, redovito su nam u svlačionicu dolazili Robert Redford, Mick Jagger i Jack Nicholson, pa čak i Muhammad Ali. A s tim zvijezdama mi igrači Cosmosa družili smo se i u kultnom Studiju 54 – prisjetio se Topić.
Pelé je Topića jako volio, ne samo zbog brojnih asistencija za golove već i zato što mu je davao svoje gratis ulaznice.
– Svaki igrač Cosmosa dobivao je nekoliko ulaznica da podijeli prijateljima, a kako on nikad nije mogao pribaviti ulaznica koliko mu je bilo potrebno, ja sam mu davao svoje karte, a on me svaki put ljubio kao da je boga vidio.
Tjelohranitelji se od Peléa nisu micali i to ga je strašno živciralo. Velikome Brazilcu, kaže Topić, nije bilo jasno kakva je to politika da prvo ljude mamiš dođite vidjeti Peléa, a onda ih, kad dođu – a dolazili su uvijek deseci tisuća, a u Calcutti ih je došlo više od milijun – tjeraju od njega.
– Njemu druženje s narodom nije bilo problem. Nije bio umišljen kao neke današnje zvijezde, nego je u svakoj prilici ostajao skroman i jednostavan. A to, vjerujte, nije bilo lako, jer je bio popularan kao da je mesija, ili u najmanju ruku papa – objašnjava Topić pa dodaje jednu anegdotu koja pokazuje kako je utjecajan Pelé bio.
– Kad smo gostovali na utakmici u Japanu, kod jednog našeg igrača pronašli su drogu, a u to vrijeme Japan je za takve prekršaje određivao smrtnu kaznu ili dugotrajni zatvor. No Pelé je onda osobno otišao japanskom caru i oslobodio tog našeg suigrača. Eto, toliki je utjecaj imao u svijetu – zaključio je priču o Peleu Topić.