Igora Miličića, Brođanina na klupi poljske košarkaške reprezentacije, s našim telefonskim pozivom zatekli smo u vlaku. Vozio se iz svoje poljske baze u Gdanjsku prema Katowicama, gdje njegovu momčad, već u četvrtak, čeka prva utakmica Eurobasketa. Jer Poljska je, uz Letoniju, Finsku i Cipar, jedan od četiri domaćina Prvenstva Europe.
– Gledam snimku utakmice našeg prvog suparnika Slovenije i pripremam treninge za ove dane do početka Prvenstva. U četiri sata vožnje može se dosta posla napraviti.
Sva tri sina su talentirani košarkaši
A u taj posao uvrstio je i ovaj naš razgovor koji smo započeli na temu godišnjih odmora, koji je on proveo u svojoj hrvatskoj bazi – Rovinju.
– Bio sam ondje skoro mjesec i pol dana, i dvojica sinova bila su sa mnom i suprugom. Jedino nije bilo Igora koji je u Americi završavao koledž i koji je bio na rehabilitaciji u Philadelphiji, nakon operacije meniska. Nažalost, on se nije stigao oporaviti za nastup na Eurobasketu.
A Igor junior najstariji je sin u obitelji Miličić.
– Završio je fakultet. Nažalost, na prvom od 12 mogućih "workouta" se ozlijedio pa su mu propali NBA draft i Ljetna NBA liga. Srećom, potpisao je jedan kratkotrajni NBA ugovor, i to sa Sixersima s kojima će odraditi predsezonu i pokušati izboriti "dvosmjerni" ugovor koji mu omogućuje igranje za NBA klub, ali i za momčad iz razvojne G lige.
A kada u Googleovu tražilicu upišete Igor Miličić, puno više iskaču materijali vezani za Igora juniora nego istoimenog oca.
– Dobar je to osjećaj, vjerujem, za svakog oca. I nitko sretniji od mene da tako bude i s preostalom dvojicom sinova.
A i oni su perspektivni košarkaši.
– Zoran je završio srednju školu i ostat će još jednu godinu u Njemačkoj, a potom će i on u NCAA. Najmlađi sin, Teo, ima 17 godina i upravo je s Ulmom potpisao trogodišnji ugovor te je njegov put više vezan za Europu.
Kako su Miličići to obiteljski riješili, tko će za koga igrati?
– Gledamo pojedinačno, što je najbolje za svakoga od njih. Igor i Zoran već su igrali za Poljsku, a Teo još nije igrao ni za jednu reprezentaciju, a ima tri putovnice – poljsku, hrvatsku i njemačku. Prije dvije godine, prije no što je navršio 16 godina, Njemački olimpijski odbor dao mu je njemačku putovnicu, a on će sam odlučiti za koga će igrati.
Čini se da tata Miličić ima pozitivan stav oko odlazaka mladih europskih igrača u, sada već, prilično komercijaliziranu američku koledž košarku. Za razliku od klubova proizvođača koji se s razlogom bune.
– Ja sam prije svega otac, a tek potom košarkaški trener. U mom slučaju NCAA je vrlo pozitivna stvar jer u Europi jako malo klubova radi dobro da bismo mogli tek tako prihvatiti tezu da oni u NCAA košarci stagniraju. Da, možda i nije tako dobar rad kao u Europi, ali za druge razvojne stvari u životu mladog čovjeka jako je dobro. Jer, osim edukacije tu su i socijalni razvoj pa na kraju i igranje ispred velikog broja navijača. Eto, moj Igor je svoje posljednje koledž utakmice igrao pred 54 tisuće ljudi, a to je nevjerojatno iskustvo. Dakako, važno je naći načina da klubovi proizvođači dobiju financijsku odštetu da obnavljaju igračku proizvodnju.
A što je s reprezentacijom? Jesu li ti igrači dostupni ljeti nacionalnim vrstama?
– Mislim da to za afirmirane igrače koji nisu prva godina koledža nije problem i takvi sigurno mogu dobiti slobodno da bi igrali na velikim natjecanjima za svoje reprezentacije.
Osim bez Igora Miličića juniora, Poljska je za ovaj Eurobasket ostala i bez Jeremyja Sochana, košarkaša San Antonio Spursa, visokog igrača (203 cm) jakog na lopti.
– U pola priprema došlo je do ozljede lista i to je za nas veliki hendikep. Htjeli smo da on s loptom u rukama napada centre i čak smo pripremili obrnute "pick and roll" situacije u kojima mali igrač radi blokove za njega. U obrani smo radili to da on preuzima sve pozicije, od jedan do pet, no s njegovom ozljedom sve je to palo u vodu i morali smo raditi korekcije da se iz toga izvučemo.
Poljska je, kao domaćin u Katowicama, u skupini sa Slovenijom, Francuskom, Izraelom, Islandom i Belgijom.
– U prvoj utakmici čeka nas Slovenija s Dončićem koji je u najboljoj tjelesnoj formi ikad. Francuska je, pak, nakon Srbije najveći kandidat za zlato, a tu je Izrael, mlada momčad koja igra puno godina zajedno i koja se diže. Oni su u Europi podcijenjeni, a ja sam mišljenja da je to momčad koja, na čelu s Denijem Avdijom, može jako daleko. Tu je i Belgija koja, trenerski predvođena s Darijem Gjergjom, uvijek napravi neko iznenađenje. No, kako mi igramo kod kuće, Belgija i Island su reprezentacije koje bismo trebali pobijediti i tako proći skupinu. S obzirom na zanimanje naše publike, a ulaznice su rasprodane i na svakoj utakmici imat ćemo 11 tisuća navijača, čak mi je i malo žao što nismo u gradu s nekom većom dvoranom. No, Katowice su u redu, a uvjeti su više nego solidni.
Tko su, po Igorovu mišljenju, najveći kandidati za medalje, a tko bi mogao iznenaditi iz drugog plana?
– Srbija, Njemačka i Francuska reprezentacije su s potencijalom za zlato, a kao moguće iznenađenje iz drugog plana, pritajenog favorita vidim nas, ali i Izrael i Finsku koja, s Markkanenom, igra atipičnu košarku. Oni su složeni nezgodno za momčadi koje igraju, nazovimo to tako, europsku košarku.
Poljska – senzacija prošlog Eurobasketa
S obzirom na to da je Poljska na prošlom Eurobasketu bila četvrta, letvica očekivanja javnosti zacijelo je sada visoko podignuta?
– Poljska ponovo očekuje čudo. Zapravo, mnogi u Poljskoj misle da je ono četvrto mjesto bilo realno, dok u Europi na nas ipak gledaju malo realnije.
Na Fibinoj rang-listi čak je osam reprezentacija (Izrael, Belgija, BiH, Estonija, Velika Britanija, Island, Švedska i Cipar) koje su lošije rangirane od Hrvatske, a nastupit će na Eurobasketu.
– Ja sam silno žalostan zbog cijele situacije jer Hrvatska ima kvalitetu biti na ovom prvenstvu. Pojedinačna kvaliteta hrvatskih igrača puno je veća no što to Hrvatska trenutačno predstavlja i momčad bi bila konkurentna. Nije na meni da osuđujem i prosuđujem zašto je do toga došlo, no činjenica je da nas je skupo stajala ta loša treća četvrtina u Sarajevu. No, ne vrijedi nam sada plakati nego sve učiniti da se izvučemo iz tog sivila. Meni je drago što je Mijatović to preuzeo i vjerujem da će on vratiti Hrvatsku na razinu na kojoj ona zaslužuje biti.
Svojedobno je i Igor bio kandidat za izbornika.
– Bilo je to u vrijeme kada je Aco Petrović bio sportski direktor, no tada sam još bio pod ugovorom s Poljskom koji nisam mogao raskinuti.
Otvori KEKS Pay
