Kroz pojam „emigranta“ danas često mislimo na svakoga tko je napustio svoju državu, bez obzira na uzroke i motive, i nastavio živjeti u drugoj. No, povijesno gledano, iseljeništvo je općenito puno složeniji fenomen, koji se ne svodi samo na etničko podrijetlo onih koji se iseljavaju, već obuhvaća cijeli sloj društvenih, kulturnih i identitetskih transformacija, pogotovo kod Hrvata. Upravo o tome govori nova epizoda Podcasta projekta SNOVI.
Gost najnovije epizode bio je dr. sc. Ivan Hrstić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar koji je dao pregled prve velike migracijske epohe, one koja je vodila velik broj Hrvata iz domovine u zemlje poput SAD-a, Kanade, Australije i drugih krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Priču o tim ljudima, razlozima njihovih odlazaka i onome što su zapravo stvarali tek danas počinjemo shvaćati u punoj širini.
Što je iseljeništvo, a što je dijaspora?
Naizgled banalno pitanje definicije pokazuje se kao ključno za razumijevanje problema. Ono što u svakodnevnom govoru mislimo pod „iseljenik“ označava Hrvate koji su napustili granice Hrvatske, dok se njihovi potomci, druga, treća, četvrta generacija, i ne dovode u pitanje. No, s povijesnog stajališta, iseljeništvo je cijeli proces, to su ljudi koji napuštaju dom, sele se, ali potom, u novim sredinama, formiraju nove zajednice i te zajednice često zovemo dijasporama.
Takve zajednice ne smijemo proučavati isključivo iz perspektive onoga što se događalo u Hrvatskoj, jer su njihov razvoj i dinamika oblikovani i okolnostima u novim, useljeničkim društvima, pogotovo u SAD-u, Kanadi, Australiji i Zapadnoj Europi.
Masovne migracije prema Americi i problem brojki
Već od kraja 19. stoljeća, a posebno početkom 20., SAD su bile magnet za cijelu Europu, a tako i za ljude s prostora današnje Hrvatske. Prema procjenama stručnjaka, između 350.000 i 500.000 osoba napustilo je naše prostore do početka Prvog svjetskog rata 1914. godine.
Nažalost, proces iseljavanja bio je slabo sustavno dokumentiran. Zato razlike između minimalne i maksimalne procjene pokazuju da je mnogo otišlo „ispod radara“ službenih statistika, a to se posebno odnosi na one koji su odlazili iz Dalmacije, gdje je iseljavanje bilo intenzivno, ali slabo evidentirano. Unatoč tome, „grube procjene“ dovoljno govore o obimu iseljavanja.
Položaj iseljenika između neutralnosti i progona
Dolazak Prvog svjetskog rata predstavio je dramatičan zaokret u iseljeništvu kada su počeli pristizati pozivi da se iseljenici vrate i priključe vojsci Austro-Ugarske, što su mnogi odbili. Oni koji su bili u zemljama Antante, poput Kanade ili Australije, našli su se u iznimno nesigurnom položaju zbog toga što su bili etiketirani kao potencijalno opasni, neprijateljski doseljenici.
Bilo je i diskriminacija, gubitka poslova, a ponekad i nasilja. Određeni broj Hrvata stupio je u takozvanu Jadransku legiju i borio se za oslobođenje, no taj je projekt, pokazat će se kasnije, bio skroman u odnosu na brojku iseljenika. Suprotno njima, iseljenici u SAD-u su do 1917. bili zaštićeni neutralnošću SAD-a u ratu, što je omogućilo da se, unatoč ratu, hrvatske zajednice ipak ubrzano oblikuju, ne kao izopćenici, nego kao organizirane dijaspore.
Nova država - nova politika: dijaspora kao deseta banovina
Kada je nakon Prvog svjetskog rata nastala Kraljevina SHS, odnos prema iseljeništvu se promijenio, uspostavljene su brojne organizacije poput Saveza iseljeničkih organizacija, a kasnije i muzej posvećen iseljeništvu. Također, tiskale su se novine namijenjene iseljenicima, organizirale škole i posjete iz Hrvatske, a sve u cilju integracije iseljenika i pretvaranja dijaspore u „desetu banovinu“.
Takva politika imala je dvostruki cilj jer je s jedne strane trebala usporiti iseljavanje iz zemlje, a s druge poticati identitet jedinstvene jugoslavenske nacije, uz pripojenu, globalnu zajednicu iseljenih građana. Štoviše, u razdoblju između 1929. i kasnih 1930-ih, dijaspora je promovirana kao sastavni dio nacije, ideja koja do tada nije bila tako komunicirana.
Nove generacije, ideje, svjetonazori
No iseljeništvo nije bila homogena masa i događao se svojevrsni sukob unutar dijaspore između starije generacije koja je otišla prije 1914. i „novih doseljenika“.
Stariji iseljenici su često bili nostalgični i zadržavali su lojalnost kraljevskoj vladi, dok su novi doseljenici, oni koji su otišli između dva rata, često gledali na domovinu s izrazitim skepticizmom, kritički prema društveno-političkoj strukturi Kraljevine Jugoslavije.
To je u konačnici stvorilo slojevitu, heterogenu dijasporu, ne samo po zemljama stanovanja, nego i po generacijama, političkim opredjeljenjima te društvenim iskustvima.
Kad opet dolazi rat: Jedinstvo i razdvajanje u Drugom svjetskom ratu
S početkom Drugog svjetskog rata, iseljenici su, za razliku od Prvog svjetskog rata, u većini slučajeva dočekani prijateljski u svojim novim državama zato što su hrvatske dijaspore bile već etablirane, organizirane i aktivne u iskazivanju lojalnosti prema zemljama koje su odabrali za nove domove.
Većina hrvatskih iseljenika osudila je stvaranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941.a dio kolektivne odluke bio je i da se distanciraju od režima. U zajednicama u Australiji, Kanadi, SAD-u, Novom Zelandu, ali i drugdje, dolazi do raskola – jedan dio zajednica zadržava podršku kraljevini dok se drugi okreću prema antifašističkim i komunističkim idejama, u skladu s razvojem otpora u domovini.
Zanimljivo je kako se iskustvo razlikovalo ovisno o državi useljenja, npr. u Australiji i Kanadi promjena se događala relativno brzo, dok su u Južnoj Americi i Novom Zelandu mnogi stariji iseljenici ostali lojalni staroj državi mnogo duže.
Zašto je važno prepoznati iseljeništvo kao društveni fenomen
Povijest iseljeništva nije samo zbirka brojki i mapa useljeničkih ruta, ona je priča o ljudima koji su se raspršili svijetom, a opet povezali, o ljudima koji su odlazili iz domovine, ali su taj dom nosili sa sobom u novim zajednicama. Iseljeništvo i dijaspora oblikovali su sudbinu stotina tisuća ljudi – njihove odluke, borbe, identiteti i stavovi raspršili su se po svijetu, ali su ostali duboko povezani s domovinom.
A tek kad znamo što je sve hrvatska dijaspora proživjela, možemo jasnije vidjeti tko smo danas i koliko se vrijednosti jednog malog naroda može sačuvati i daleko od doma.
Sadržaj nastao u suradnji s Orbicom.
Otvori KEKS Pay
