U prosincu 2024. godine Gruzija je dobila svog šestog predsjednika - Mikheila Kavelashvilija. Za mnoge Gruzijce, ali i nogometne fanove diljem Europe, ime Mikheila Kavelashvilija budi sjećanja na sasvim drugačija vremena. Prije nego što je postao jedno od najkontroverznijih lica gruzijske politike, bio je uspješan profesionalni nogometaš U ranim devedesetima, dok se Gruzija borila za svoje mjesto na karti svijeta nakon raspada Sovjetskog Saveza, a društvene i političke turbulencije bile svakodnevica, nogomet je bio jedna od rijetkih svijetlih točaka. U samom srcu te priče bio je Dinamo Tbilisi. Iz njegove omladinske škole, koja je desetljećima bila tvornica talenata za cijeli sovjetski nogomet, izronio je Mikheil Kavelashvili, napadač rođen 1971. godine u Bolnisiju. Od trenutka kada je 1988. godine zakoračio na seniorsku scenu, bilo je jasno da se radi o igraču posebnog kova. U dresu Dinama, Kavelashvili je do 1995. godine, u 132 nastupa, postigao je čak 80 golova
Trener Milana donio odluku o Modriću i gadno mu se obila o glavu: Ovakvu pogrešku više neće učinitiKavelashvili je 1994. i 1995. godine proveo na posudbi u ambicioznom klubu Alania Vladikavkaz, tada poznatom i kao Spartak Vladikavkaz. Igrajući za klub iz Sjeverne Osetije, pokazao je da se može nositi s pritiskom. U 24 utakmice postigao je dvanaest golova. Njegovi nastupi u Rusiji bili su poput izloga u kojem je europskim skautima, koji su sve više gledali prema istoku u potrazi za neotkrivenim draguljima, pokazao svu raskoš svog talenta. Poziv iz jedne od najjačih liga svijeta bio je samo pitanje vremena.
Taj poziv stigao je 1996. godine s maglovitog sjevera Engleske. Manchester City, klub koji je tada živio u vječnoj sjeni svog moćnog gradskog rivala, tražio je igrača koji bi mogao donijeti prevagu i zapaliti maštu navijača. Kavelashvili je bio upravo to, egzotično pojačanje s istoka s reputacijom ubojitog strijelca, a njegov dolazak dodatno je dobio na težini jer se pridružio sunarodnjaku Georgiju Kinkladzeu, virtuozu koji je već postao ikona kluba. Njegov dolazak u Premier ligu, tada epicentar nogometnog svijeta, bio je ostvarenje sna. A debi koji je uslijedio bio je kao scenarij iz holivudskog filma. Šestog travnja, u vatrenom derbiju protiv Fergusonovog Manchester Uniteda, pred ispunjenim tribinama Maine Roada, Kavelashvili je napravio ono što se od njega i očekivalo: postigao je pogodak. Međutim, surova realnost engleskog nogometa brzo je sustigla gruzijskog napadača. Fizički zahtjevi, nemilosrdni tempo utakmica i brutalna konkurencija bili su ogroman izazov. Nažalost, City je te sezone ispao iz lige, a Kavelashvili se borio za kontinuitet u kaotičnom okruženju. U dresu Cityja upisao je ukupno 28 nastupa i postigao tri gola, što nije bilo dovoljno da se ustali kao ključni igrač. San o Engleskoj polako se gasio.
Nakon što je postalo jasno da njegova budućnost nije u Manchesteru, Kavelashvili je pronašao utočište u Švicarskoj, zemlji koja će postati njegova druga domovina. Prva postaja bio je Grasshoppers iz Züricha, kamo je 1997. godine stigao na posudbu. Brzo se prilagodio i postao jedan od ključnih igrača "Skakavaca". U dvije sezone provedene u klubu, upisao je 59 nastupa i postigao 20 golova, a kruna tog razdoblja stigla je 1998. godine kada je s Grasshoppersom osvojio naslov prvaka Švicarske.
Period proveden u Grasshoppersu bio je samo uvod u dugu i impresivnu odiseju švicarskim nogometnim terenima. Nakon isteka posudbe, Kavelashvili je 1999. godine trajno preselio u Švicarsku, ali u redove gradskog rivala, FC Züricha. U dresu Züricha proveo je tri izuzetno produktivne sezone, postavši ljubimac navijača i jedan od najopasnijih strijelaca prvenstva. Njegova statistika govori sama za sebe, u 81 nastupu postigao je 28 golova. Njegova karijera nakon Züricha postala je putovanje kroz švicarski nogomet, gdje je postao prepoznatljivo lice i cijenjeni veteran. Od 2002. do 2003. nosio je dres Luzerna, gdje je u 25 utakmica zabio pet golova, a potom je uslijedila sezona u Sionu, gdje je u samo deset nastupa bio strijelac čak šest puta. Sezonu 2004./2005. proveo je u Aarauu, za koji je u 16 utakmica postigao osam golova, uz kratku posudbu u svoj bivši klub, Alaniju iz Vladikavkaza. Svoju bogatu igračku karijeru zaključio je simbolično, u jednom od najvećih švicarskih klubova, Baselu, 2006. godine.
Paralelno s klupskom karijerom, Mikheil Kavelashvili bio je jedna od ključnih figura u stvaranju povijesti gruzijske nogometne reprezentacije. Svoj prvi nastup za nacionalnu vrstu upisao je 1991. godine, u samim počecima gruzijske neovisnosti. Kroz više od desetljeća, Kavelashvili je bio nezamjenjiv član udarne postave. Igrao je uz druge legende "zlatne generacije" gruzijskog nogometa poput Georgija Kinkladzea, Shote Arveladzea i Temurija Ketsbaije, čineći napadačku liniju koje su se pribojavale i mnogo jače reprezentacije. Za Gruziju je odigrao ukupno 46 utakmica i postigao devet golova, od kojih su mnogi bili od presudne važnosti u kvalifikacijskim ciklusima za europska i svjetska prvenstva. Iako se s reprezentacijom nikada nije uspio plasirati na neko veliko natjecanje, njegov doprinos ostaje upisan zlatnim slovima u povijest gruzijskog nogometa.
Svašta, čovjek je predsjednik Gruzije. Nećemo vjerovati što mu se dešavalo kad je legitimno izabran za predsjednika. Plaćeni proeuropski prosvjedi, prethodnica također proeuropska ljevičarka Salome Zourabicvili, rođena u Francuskoj nije željela predati vlast. Kazne, packe, suspenzije od strane EU koje traju i danas. Samo jer Uršuli i njenima nije po volji. Stvarno za nepovjerovati