Carla Belovari, glazbenica koja je simpatije javnosti stekla nastupom u showu "Hrvatska traži zvijezdu", na Dori se 2010. godine natjecala s pjesmom "Sad osjećam to". Ova darovita pjevačica, koja radi i kao profesorica njemačkog jezika, u posljednje se vrijeme povukla iz javnog života. Njezin posljednji studijski uradak objavljen je 2017. godine, nakon čega je prestala biti prisutna na društvenim mrežama i zaključala svoje profile. Upravo je te godine dala jedan od svojih posljednjih intervjua za portal bitno.net, u kojem je otvoreno progovorila o važnosti vjere u svom životu. Ispričala je kako je njezina vjera postala stvarna tek nakon teškog životnog razdoblja.
– Bila sam u jednom periodu života teško bolesna i apsolutno mi ništa nije pomagalo. U tim trenucima, na rubu snaga rekla sam Bogu: "Dobro, ako želiš da umrem, neka tako bude. Ali ako odlučiš da živim, bit ću tvoje hodajuće svjedočanstvo." I Bog me čudesno ozdravio, ni doktori nisu razumjeli što se dogodilo i kako je to bilo moguće. Tada sam shvatila, onaj Duh koji je Isusa uskrisio, prisutan je i u meni. Tada sam počela dublje istraživati Boga. I znanstveno i duhovno. I shvatila sam da je molitva naše najveće oružje – prisjetila se tada Carla. Opisala je i na koji način održava svoj odnos s Isusom Kristom. – Svakodnevno molim i meditiram nad Božjom Riječi. Obavezno čitam Bibliju svaki dan, pijem kavu s Bogom, čitam duhovnu literaturu. Jako mi se sviđaju tekstovi i propovijedi pokojnih profesora Ivančića i fra Zvjezdana Linića. Naravno i tjednim ili češćim odlascima u crkvu – pojasnila je Belovari, dodavši kako snagu u trenucima slabosti crpi iz molitve, ispovijedi i razgovora s Bogom.
O duhovnosti je govorila i za Večernji list. Na pitanje je li strahovala od osuda ili nerazumijevanja okoline nakon što je priznala da je doživjela čudesno ozdravljenje i da je njezin odnos s Bogom postao ključan, odgovorila je: – Kad se čovjek nađe u situaciji koja je vrlo nalik na scenarij pitanja života i smrti, nije mu važno ničije mišljenje i zato se ne bojim osude. Uostalom, osuđivanje više govori o osobi koja osuđuje nego o objektu osuđivanja. Taj sam problem imala i ja, mnogo puta u životu neke ljude nisam razumjela i tako sam ih nesvjesno osuđivala. No naši kriteriji nisu uvijek pouzdani i zato bježim od bilo kojeg osjećaja gorčine, mučnine, mržnje, negative jer to truje samo nas same. Ne govorim ništa militantno niti ikoga silim na nešto, pa to očekujem i od svojih sugovornika. Nije bilo nikakvih loših komentara, baš naprotiv.\nIstiče kako joj život u vjeri ne predstavlja teret unatoč tome što je javna osoba.
FOTO Bio je pobjednik u Big Brotheru prije 10 godina, a ovako popularni Žorž izgleda danas
– Ne bih rekla da je teško, no naš životni stil jest zatrovan stresom i brzinom. Svi traže instantno rješenje, a put do istinskog mira, barem za mene, bio je dug i trnovit. Vrlo sam studiozan tip, sve želim proučiti i znati u detalje. Nakon godina istraživanja i eksperimentiranja došla sam do vrlo osobnih zaključaka, a vjera, dakako, jest osobni osjećaj. Nitko nikada nije povjerovao jer ga je netko silio na to. To što sam javna osoba (što to uopće znači danas?) može tu biti samo od pomoći jer moja, vjerujem, pozitivna životna poruka i moje svjedočanstvo može doći do većeg broja ljudi i tako nekome poslužiti kao nadahnuće. Barem se tome nadam.
Otvori KEKS Pay
Što ćemo sa djecom koja upravo umiru od raka na onkološkim odjelima dječjih bolnica!? Gdje je bog da pomogne? Oni nemaju pravo na samilost navodnog kreatora ravne zemlje!? Neznani su tada putovi božji, je li tako. Kad se ozdravi ondaa hvala bogu, velik je bog? Smijurija.