Miloš Degenek (31), australski je nogometni reprezentativac, no rođen je u Kninu 1994. godine, uoči legitimne akcije Oluja kojom je Hrvatska oslobodila dijelove okupiranog teritorija. Degenek je za portal Athletes Voice ispričao svoju priču.
Degenek je imao samo 18 mjeseci kada je njegova obitelj napustila Knin: "Bio sam na traktoru s majkom i ocem devet dana dok smo bježali u Srbiju. Nosili smo samo mlijeko i kruh. Sve smo ostavili: kuću, zemlju, rodbinu, prijatelje. To je teška tema za moju obitelj. Ne pričamo mnogo o tome. Moj otac od tada nije bio u Hrvatskoj."
Otišli su u Aranđelovac, gradić blizu Beograda.
"Ali 1999. godine NATO je bombardirao tadašnju Jugoslaviju iz razloga koje nikada neću razumjeti. Imao sam šest godina. Igrao bih se s prijateljima u dvorištu ili na igralištu, a onda bi čuo sirene. To je značilo da se sprema napad. Morao sam u podzemni bunker kakvih je zbog povijesnih sukoba bilo u većini starih zgrada u Srbiji. Nekad bismo ondje bili i po 48 sati, bez sunčeve svjetlosti, živeći gotovo poput pasa, hraneći se konzervama. Najgori dio bila je nesigurnost.
Ako bi i uspio zaspati, nisi znao hoćeš li se sljedećeg jutra probuditi niti hoćeš li opet vidjeti svoje roditelje. Osjećao sam strah sa svakom bombom koja bi pala. Bunker je bio sigurnije mjesto od vanjskog prostora, ali samo ako se zgrada ne sruši.
Ružno je to reći, ali vidio sam leševe, osjetio silinu bombi. Nijedno dijete ne bi smjelo prolaziti kroz to, a opet se takve stvari i danas događaju širom svijeta."
Zatim je njegova obitelj preselila u Australiju kojoj je zahvalan na svemu.
"Ovdje se osjećam dobrodošlim. Ljudi te podržavaju u ostvarivanju snova, ne ismijavaju zbog njih. Mlada zemlja u usporedbi s onom iz koje dolazim, ali brzo napreduje. Moji roditelji i brat Đorđe preselili su se prije tri godine u Srbiju da bi mi bili bliže, a sada planiraju vratiti se u Australiju jer smatraju da je to najbolja zemlja na svijetu", napisao je Degenek u svojoj ispovijesti.
Otvori KEKS Pay
Dali se zapitao kako je bilo djeci u Hrvatskoj koja su se mjesecima skrivala od granata i 4ničke kame ? Jel bi možda trebali imati nekakvu empatiju prema onima koji su bježali traktorima u srbiju nakon sveg zla koje su su učinili Hrvatskoj? Kome je uopće upućen ovaj članak?