Zar je važno tko je kriv, pitaju se u svojem duetu Boris Novković i Severina, a možda se od totalne depresije, sramote i očaja nakon rekordnog 5:0 poraza protiv Rijeke to zapitao i poneki navijač Hajduka. Da. Nakon takve utakmice je iz perspektive Hajduka vrlo važno identificirati krivca kako se isti debakl ne bi ponovio u budućnosti.
Možda će ova tvrdnja nekima doći kao iznenađenje, ali trener Gonzalo Garcia nije taj. Glavni krivci su, specifično u kontekstu ove utakmice, nogometaši Hajduka koji su bili na terenu. I postoji vrlo jasno objašnjenje zašto je tome tako. Kada skupina igrača istrči na teren s toliko malom dozom voljnog momenta, kada kasni na svaki važan duel, kada niže pogreške i dijeli lopte suparniku kao da je riječ o nekoj humanitarnoj akciji darivanja, onda u takvoj situaciji većina taktičkih zamisli pada u vodu. U usporedbi s onim što su pokazivali u nekim drugim utakmicama ove sezone, na golo oko se moglo vidjeti da su gotovo svi pojedinci u crveno-plavim dresovima u Rijeci bili na maksimalno 30 posto od svojeg maksimuma.
Kao što je bivši trener Dinama i Rijeke Sergej Jakirović jednom prilikom rekao, nekada kao trener možeš napraviti sve što je u tvojoj moći kako bi momčad izgledala što bolje na terenu, no ne možeš igrati umjesto njih niti upravljati njima kao marionetama. Najviše što možeš napraviti je nadati se da će sve zamisli biti pohvatane i da će igrači dati svoj maksimum. Kad sudac odsvira svoj prvi zvižduk, treneri mogu utjecati na neke detalje (izmjene, promjene određenih pozicija i sitnih taktičkih detalja), no u velikoj mjeri postaju bespomoćni.
Jedino što je Garcia mogao napraviti u ovoj utakmici je utjecati na to da poraz ne bude baš ovoliko visok. Razumljivo je da između prvog i drugog gola trener još nikakve preinake nije radio jer je Hajduk u tom periodu izgledao čak i koliko-toliko solidno, no nakon drugog gola je bilo očito da strategija polagane izgradnje napada iz zadnje linije, strpljivo iz trećine u trećinu, jednostavno nije funkcionirala; što zbog slabe izvedbe Hajdukovih igrača, što zbog fantastičnog 'man markinga' kojeg su po uputama stručnog stožera radili Riječani. Da, Garcia je preinakama mogao utjecati na sprječavanje rekordnog debakla, ali vlada brutalno snažan dojam da nije mogao puno više od toga. Kad vam igrači ovakvi istrče na teren, ni najbolja moguća priprema utakmice ne bi mogla spriječiti poraz. Možda bi boljom pripremom poraz bio manji, ali definitivno ne bi bio spriječen. I baš zbog toga uperen prst krivice za ovu utakmicu ide u igrače, jer ništa što bi trener napravio ne bi moglo promijeniti bodovni saldo u ovom susretu.
Ne može se pričati o ovom epskom debaklu, a pritom ne spomenuti situaciju s kapetanom Markom Livajom. Naime, Garcia je nakon utakmice otkrio da je oko 60. minute dvoboja (Hajduk je tada gubio 4:0) htio uvesti Livaju u igru, ali da je Livaja odbio ući u igru zbog bolova koje je osjetio u trbuhu. Nikad nećemo zapravo znati jesu li bolovi u trbuhu Livaje bili stvarni ili ne, no ne možemo kriviti bilo koga tko pretpostavlja da te boli nije bilo. Uzmimo za pretpostavku da tih bolova nije bilo i da Livaja nije ušao u igru zbog već ponižavajućeg rezultata.
VEZANI ČLANCI:
Tu postoje dvije perspektive; ona profesionalna i ona logična. Kad gledamo iz perspektive logike, pisali smo u subotu u kolumni o utakmici protiv Rijeke da zapravo uopće nije bilo bitno igra li Marko Livaja ili ne, jer s onakvim katastrofalnim izlascima Hajduka iz zadnje linije splitskoj momčadi na Rujevici ne bi mogli pomoći ni Kylian Mbappé ni Harry Kane. Iz te perspektive Livajino razmišljanje ima smisla, no to ne isključuje drugu perspektivu, a ta perspektiva govori da je, ako ga nije bolio trbuh, potez kapetana Hajduka bio krajnje neprofesionalan. Bez obzira na ovaj debakl, Garcijin Hajduk je u puno slučajeva ove sezone pokazao da može bez Livaje, a poznavajući kako je kapetan Hajduka funkcionirao u posljednjih gotovo pet godina otkako je u klubu, da se naviknuo na princip u kojem sve ovisi o njemu, takvo što mu sigurno ne pada olako.
Dakle, pogled u budućnost za Hajduk je prilično jednostavan. Igrači koji su vrlo dobro plaćeni jednostavno moraju pokazivati puno više na terenu, i to u kontinuitetu, a posebice u velikim utakmicama u kojima bodovi vrijede 'duplo', jer od tri velika HNL derbija Hajduk ove sezone ima samo jedan bod (2:2 i 0:5 protiv Rijeke te 0:2 protiv Dinama). A uskoro slijedi još jedan derbi s Dinamom...
Otvori KEKS Pay
Kriv je Mamić.