Zvižduci Dinamovim nogometašima nakon 2:1 pobjede protiv Rijeke ustvari su najbolje opisali što su to Kovačević i njegovi dečki ponudili u derbiju ovoga kola. Rijetko smo u Maksimiru gledali toliko gorčine i nezadovoljstva navijača poslije neke pobjede plavih, no navijači su potpuno u pravu, jer Dinamo je do tri boda protiv aktualnog prvaka došao uz pomoć suca Pajača i božice Fortune, te zahvaljujući čudesnom pogotku Arbera Hoxhe. A igrač utakmice bio je vratar Dinama Ivan Nevistić, što najbolje govori o tome kakvu su igru nogometaši Dinama pružili. No, nije sve tako crno, jer Dinamo je i u petom ovosezonskom derbiju ostao stopostotan - plavi su naime nanizali po dvije pobjede protiv Rijeke i Osijeka, te jednu protiv Hajduka. Na tom nizu igračima i treneru treba skinuti kapu, no Kovačević istodobno mora biti zabrinut zato što je igra Dinama protiv Rijeke većim dijelom utakmice bila loša. Pogotovo u drugom poluvremenu, kada su plavi izgledali izgubljeno, bezidejno, polomljeno... Problem je što je uzorak takvih utakmica sad već prevelik, Dinamu su se neobjašnjivo duge crne rupe događale u utakmicama u kojima je gubio bodove (Vukovar, Lokomotiva, Gorica, Varaždin), ali i u nekim u kojima je ipak stizao do tri boda.
Kovačevićev alibi da još uigrava momčad donekle se može prihvatiti, no problem za trenera Dinama je taj što mu je momčad u 3. kolu izgledala neusporedivo uigranije i bolje nego što izgleda sada, tri mjeseca poslije početka sezone. A s lošijim i neuvjerljivim igrama stigli su i prvi zvižduci zagrebačke publike te prva propitkivanja je li Kovačević trener za velikana iz Maksimira. Na to pitanje još uvijek je nemoguće odgovoriti, jer uzorak od 15 utakmica premalen je za takvu analizu. Srećom, Dinamo sada na čelu ima Zvonimira Bobana, čovjeka koji neće nakon tri lošije predstave baciti trenera pod vlak, uvjereni smo da predsjednik Dinama do zimske pauze neće mijenjati trenera, a tek će onda, hladne glave, podvući crtu, napraviti analizu i donijeti odluku.
Uostalom, Kovačević prema dosadašnjim rezultatima ni ne zaslužuje propitkivanja o smjeni, jer sa sedam bodova iz tri utakmice Dinamo je četvrti klub Europske lige, dok je u prvenstvu je korak do vrha, praktički al pari s Hajdukom. Kovačevića zasad čuvaju brojke, koje pokazuju da je u 15 utakmica na klupi prosječno osvajao 2.13 bodova, što je vrlo solidan prosjek. Usporedbe radi, Nenad Bjelica je u identičnih 15 utakmica prošle sezone prosječno osvajao tek 1,40 bodova po susretu, a Fabio Cannavaro je u 14 dvoboja bio tek neznatno bolji od Bjelice - Talijan je imao prosjek 1.64 boda po utakmici.
Za Kovačevića nema puno odmora, već za četvrtak mora ponovno razdrmati momčad, jer u Maksimir stiže Celta Vigo. Morat će razdrmati i neke igrače, pa i samog kapetana Josipa Mišića, koji je protiv Rijeke pokazao neobjašnjivu nervozu. Kod rezultata 1:1 skoro je na cjedilu ostavio suigrače, samo ga je sudac Pajač spasio od zasluženog crvenog kartona. Jer Mišić je u razmaku od 30 sekundi prvo namjerno nagazio Fruka, pa onda podijelio i "šamare" Lasickasu i Majstoroviću. No, najgore je napravio nakon utakmice, kada je tek nakon nagovaranje išao pozdraviti navijače, a onda, po izlasku s travnjaka, pljunuo prema zapadnoj tribini. Biti kapetan Dinama najveća je odgovornost, zato je takva Mišićeva reakcija pogrešna, koliko god bio vruć zbog, po njemu nezasluženih zvižduka od navijača. Ovako se samo uvalio u dodatan problem, jer navijači po forumima pišu da je posljednji put takvo nepoštovanje prema navijačima pokazao Paulo Machado, koji je 2015. na zvižduke navijača odgovorio srednjim prstom. S jednom velikom razlikom - Machado nije bio kapetan Dinama.
Otvori KEKS Pay
Cijeli traktat koji se svodi na dvije stvari, dinamo je i dalje loš, bezidejan i nema igru, a bobana mediji tetoše jer ih očito plaća. Sve se može staviti pod jedan nazivnik, to bibanovo restrukturiranje, obična početnička sreća. Medeni mjesec je završio, i sad treba nešto pokazati. Prvih 20 min još je nekalo to i izgledalo, al onda su na terenu bile 2 loše momčadi.