Po dolasku u Hrvatsku, do studija Večernjakove televizije sa svojih 213 centimetara navratio je Ivica Zubac i to s vrlo jakim povodom. Jedan od najboljih NBA centara došao je po statuu "Košarkaš", akademskog kipara Stipe Sikirice, koja se tradicionalno dodjeljuje košarkašu godine. A Ivica je suvereno bio najbolji hrvatski košarkaš u 2024. godini ali je svoju nagradu preuzeti bio u prilici tek po završetku NBA sezone. A riječ je o anketi koja traje od 1978. godine a Ivica je peti laureat koji je rođen u mostarskoj bolnici. Krenulo je s Draženom Dalipagićem, baš te početne godine, 19 godina kasnije to je bio Josip Sesar (1997.), potom Zoran Planinić (2007. i 2012.) da bi se od košarkaša rođenih u Hercegovini, kao rekorder ovog izbora (osam puta) nametnuo Bojan Bogdanović. Big Zu je, tako ga zovu suigrači iz Clippersa, prvi centar koji je dobio ovu nagradu nakon deset godina i Ante Tomića a tek šesti centar u 47 godina ovog izbora. Sugerira li to da je centrima teže nametnuti se s obzirom na to da su odvojeni od lopte. Dakako, ako niste Nikola Jokić pa se napadi igraju preko vas.
- Doista, dojam je da se vanjski igrači lakše kvalificiraju za ovakve nagrade. Naša centrima je teže, naročito u startu karijere, pa nam duže treba da dođemo do nekog statusa. A radimo i posao koji često prolazi nezapaženo, naročito od strane laika koji košarku toliko ne razumiju. No, isto tako sam uvjeren da niti jedna momčad ne može daleko dogurati bez ozbiljnog centra.
Pogađa me Cibonina sudbina
A upravo je Zupčev primjer u tom smislu simptomatičan. Sve što je radio nije se vidjelo u statističkim kolonama ali su to jako dobro znali njegovi suigrači pa su ga nominirali za najboljeg defenzivca lige.
- To koliko imate blokada i osvojenih lopti ne priča cijelu priču. Važna je i ta pojava u reketu i to kada se bek koji je u prodoru, kada ugleda nekog centra, odluči vratiti. Mi smo imali najbolji postotak defenzivnog skoka i još neke stvari koje se ne vide u statistici a jako su bitne. Držim a radim dosta stvari koje prosječni gledatelj ne vidi, no najbitnije je da to vide moji suigrači i moji treneri. I da to funkcionira.
Priznat će, a to je i prilično logično, da mu je najteže bilo čuvati trostruko najboljeg igrala NBA lige Nikolu Jokića. U čemu je njegova tajna?
- Tajna je u tome što on niti u jedno napadu ne "odmara". Uvijek nešto radi, čak i kada nema loptu. Niti jedan suparnički napad ti pored njega ne možeš "odmoriti". Čim ti koncentracija sekundu pobjegne, pogledaš u drugu stranu ili se ispraviš u koljenima, to je gotovo. Sva ta filozofija igre u obrani protiv centara, koju učiš cijelu karijeru, protiv njega pada u vodu. Sve što si naučio i sve što koristiš protiv drugih centara ništa ne vrijedi. Toliko je raznovrstan napadački i ja protiv takva centra nikad nisam igrao i ne znam je li takav koji je to sve radio ikad postojao.
Mi se sjećamo jednog a on je prvi centarski pobjednik Večernjakova izbora a riječ je o Kreši Ćosiću (1981.). On je bio centar ispred svog vremena i radio je sve što i Jokić a možda i više od toga.
- Premlad sam pa nisam imao priliku gledati Ćosića ali kroz priče ljudi iz tih vremena čuo sam puno. Još dok sam bio u Ciboni, čuo sam od starijih dosta priča o Ćosiću.
Kad smo već kod Cibone, kako Ivica doživljava taj hod po rubu provalije kluba u kojem je stasao u kandidata za NBA draft?
- Proveo sam u tom klubu pet godina i doslovno odrastao u Ciboninom stacionaru i išao na svaku utakmicu seniora. Ja taj klub i dalje volim i jako mi je žao vidjeti što se s njim događa. Pogađa me i to da na utakmicama nema navijača, da Cibona u svojoj dvorani više nije domaćin, da se ne Mogu izvući tribine. Jako je to tužna situacija.
Naš sugovornik je iz Cibone otišao u beogradsku Megu i iste godine izašao na draft i završio u NBA ligi? Koliko mu je trebalo da se nametne do razine da njegov status nije upitan?
- Meni se čini da se to dogodilo prošle sezone, u doigravanju. Kawhi Leonard je imao problema s ozljedama i nije puno igrao pa je u toj seriji dosta više nego inače išlo preko mene. I tu sam pokazao da mogu i da sljedeća sezona može biti samo bolja i da ću dobiti veću minutažu.
A sljedeća, upravo završena, sezona bila mu je najbolja u karijeri o čemu svjedoče i prosjeci od 16,8 koševa i 12,6 skokova po utakmici. I, ekonomski gledano, svojevrsna je šteta što je novi ugovor potpisivao prošlo ljeto a ne ovo.
- Da, da sam čekao ovo ljeto cijena bi mi sigurno bila značajno veća. No, čekati ovo ljeto bio bi svojevrsni rizik. Tog časa Clippersi su meni ponudili maksimalno koliko su, po NBA pravilima, mogli ponuditi. Uostalom, to je klub koji mi je dao priliku kada sam razmijenjen iz Lakersa i kada u NBA ligi nisam imao svoje mjesto i neku izrađenu ulogu. Oni su mi od prve utakmice dali da budem starter i vjerovali su u mene. I zato u tim trenucima nisam puno razmišljao. Čekati sljedeće ljeto bilo bi nezahvalno ali, kao što rekoh, i riskantno. Nikad ne znaš što se može dogoditi. Bilo je puno primjera kada su igrači odbili velike ugovore i čekali još veće a na kraju bi im se to izjalovilo zbog ozljede ili zbog toga što su igrali lošije. Ovako sam ja pak imao sigurnost i bilo mi je lakše igrati. Nisam osjećao onaj pritisak kao kada znaš da ti ističe ugovor i da moraš igrati što bolje za što bolji ugovor.
Te pregovore obavljaju menadžeri. Je li uopće moguće biti ozbiljan NBA igrač bez menadžera?
- Držim da je to jako teško. Pokušava to sada par igrača ali to su igrači razine s koje nemaju što pregovarati jer će im klubovi ponuditi sve što mogu i tu nema puno pametovanja. To može pet do 10 igrača u NBA, a svi ostali trebaju menadžera.
Zupca je i NBA svijet katapultirao njegov europski menadžer Miško Ražnatović a onda ga je na brigu proslijedio svom američkom partneru.
- Miško ima svoju partnersku agenciju u Americi no on je i dalje uključen u cijeli proces. Komunicira stalno s njima i sa mnom, savjetuje me a meni je tako lakše.
Što jedan menadžer sve radi za svojeg NBA štićenika?
- Oni imaju tim ljudi koji je tu da tebi život učini što jednostavnijim. Imaju ljude za sve, koje možeš nazvati kad god i što god trebaš. Recimo, da ti rezerviraju mjesto u restoranu, da ti kupe karte za zrakoplov. Doslovno sve što možeš zamisliti da ti život bude što lakši i da ne brineš ni o čemu drugom osim treninzima i igri. Ja više volim neke stvari raditi sam no znam igrača koji to puno više koriste. No, kada sam u gužvi to je neki resurs kojeg možeš koristiti kada god želiš i za što god želiš.
Pjevaju li NBA igrači svojim agentima "show me the money" kao što to svom menadžeru pjeva glavni junak filma "Jerry Maguire"?
- To ne znam što se sve događa na tim relacijama no činjenica je da se u NBA ligi sve vrti oko biznisa i novca. Sigurno je da je to dosta bitnije nego ovdje u Europi.
NBA komfor vas razmazi
Osim višemilijunskih ugovora, što još donosi status NBA igrača, naročito ako si Zupčeve razine.
- Najviše je to prepoznatljivost. Gdje god ja u Los Angelesu odem ljudi me prepoznaju, naročito što sam dosta visok. Što god drugo da radiš to ti je plus, ljudi te gledaju drugačije. Nažalost je to tako, ali ljudi te doista drugačije tretiraju i imaš neke povlastice.
Povlastice su, za sve NBA igrače, i uvjeti koje imaju po pitanju treniranja, putovanja i smještaja na gostovanjima.
- Dok se ne vrate igrati negdje drugdje, mnogi niti ne skuže koliko smo mi zapravo razmaženi. A to vidiš kada igraš za reprezentaciju. Ono što u NBA ligi radi na desetine ljudi ovdje radi jedna osoba, naš Igor, koja se mora baviti sa svima nama i za svakoga raditi sve. Mi kada putujemo zrakoplovom idemo na privatne terminale, letimo avionima napravljenima po našim mjerama. hoteli su samo Foru Seasons s pet zvjezdica. Dok si tamo i u tom ritmu igranja utakmica i putovanja ti nisi ni svjestan koliko smo mi zapravo povlašteni.
S obzirom na to da neki letovi traju i po više sati, naročito ako se putuje sa Zapada na Istok, s čime on i suigrači krate vrijeme?
- Neki gledaju filmove, neki spavaju a nas nekolicina kartamo neku američku. Imamo čak i karataški stol. Teško je nekad nakon utakmice zaspati pa mi najbrže prođe vrijeme u kartanju.
Koliko je gužvovito živjeti u Los Angelesu, prometno jednom od najzakrčenijih gradova zapadnog svijeta?
- Grad je površinski jako velik. Gdje god a kreneš treba bi 45 minuta, možda i više, tako da se dosta vremena provede u autu. Srećom, ja sam s kućom 20 minuta od dvorane. Kada navečer poželim napraviti neku regeneraciju, odem u saunu ili hladnu kupku i za 20 minuta sam tamo. Otkako smo dobili novu dvoranu znatno mi je bliže.
Nakon sezone s 89 odigranih utakmica, je li si Ivica priuštio ponešto pasivnog odmora na nekoj egzotičnoj destinaciji?
- Nismo nigdje išli nego smo nešto duže ostali u Los Angelesu. Pasivni si odmor si uvijek priuštim ali mi nije do putovanja jer u Hrvatskoj imam sve što mi treba. Zna se dogoditi da tijekom ljeta odem negdje izvan Hrvatske no većinu vremena provedem u Zagrebu to jest Hrvatskoj ili u mom Čitluku u Hercegovini.
S njim je, cijelo vrijeme, i supruga mu Kristina koja se bavi preponskim jahanjem.
- Kristina se sportom bavi i tijekom moje sezone ali tamo nisu toliko dobri uvjeti za preponsko jahanje koliko su u Europi, gdje su zemlje poput Belgije, Nizozemske, Njemačke u kojima je to jako razvijeno.
Neobično je da je jedan sportaš uložio u uzgoj rasnih preponskih konja.
- Ja prije Kristine o tome nisam puno znao no jednog dana joj je pala na pamet ideja da uzgoji svog konja. I tako, jednog po jednog, svidjelo nam se i na koncu se to pretvorilo u ozbiljan posao. Sada na ranču u selu pored Orahovice imao preko 50 konja. To je jedan svijet o kojem ja nisam znao ništa ali je stvarno zanimljivo pri čemu je najvažnije od kakve je konj loze.
S obzirom na to da i Nikola Jokić uzgaja konje, doduše on kasačke, pričaju li njih dvojica katkad o tome?
- Da, par puta smo znali pričati o tome, čak i sada u vrijeme doigravanja u kojem smo izgubili od njegova Denvera u sedam utakmica. To nam je neka zajednička tema.
A nama je stalna tema hrvatska reprezentacija i njen prvi neodlazak na Eurobasket.
- Uz, to mi je jako žao. Meni je 28 godina a igrao sam samo na jednom Eurobasketu. Meni reprezentacija puno znači i svaki put kad igram imaj taj poseban osjećaj jer volim provoditi vrijeme s reprezentativnim kolegama.
Hoćemo li ga vidjeti ovo ljeto u pretkvalifikacijama za SP? Kakav je dogovor s novim sportskim direktorom Saveza Simonom?
- Ne znam što da kažem. Posljednji put kada su se igrale te pretkvalifikacije NBA nas nije pustio da ih igramo. Stoga čekam i te informacije pa ću onda tek vidjeti. U svakom slučaju, dat ću sve od sebe kada god budem u prilici pomoći reprezentaciji..
Otvori KEKS Pay
Bravo odlicno si odigrao sezonu ,za svaku pohvalu .