Damjan Rudež (38), bivši hrvatski reprezentativac, jedan je od četiri hrvatska košarkaša koji su igrali za najnovije NBA finaliste Indiana Pacerse. Štoviše, to je klub koji mu je poprilično odredio profesionalnu budućnost pa je i razumljivo da je sada, u sportskoj mirovini, veliki navijač momčadi iz Indianapolisa.
Nakon što su se Pacersi, po drugi put, plasirali u NBA finale, pitali smo ga što je to što, izuzev njihovi all-starovaca Haliburtona i Siakama, ovu skupinu igrača čini tako dobrom?
- Meni je ta njihova priča sjajna. To su igrači koje su se neke druge NBA momčadi riješile i to su ljudi koji imaju što dokazati svojim bivšim klubovima poput Haliburtona kojeg se svojedobno riješio Sacramento. Priča Pacersa je odmetnička, oni uvijek igraju ratničku košarku. Indiana je poznata kao momčad radničke klase, momčad koja na teži način dolazi do uspjeha, koja stiže s malog tržišta i mora se dokazivati. A sve to u sjajnu igru uobličio je Rick Carlisle koji je već 20 godina među najbolja tri trenera lige.
Može li ovaj elitni stručnjak i s Indianom osvojiti naslov kao što je to učinio 2011. s Nowitzkim i Dallasom?
- Realno sagledavajući, Indianu ne vidim kao favorita i blagu prednost dajem Oklahomi jer dugo jedna momčad nije igrala tako granitnu obranu. Njihove ruke lete, imaju puno ukradenih lopti, kao da su neka borbena jedinica. Oni su prepuni mladenačke energije, momčad s malog tržišta i žele se dokazati. No, i Indiana se oslanja na odličnu obranu i u doigravanju je u tom segmentu igre rangirana čak i iznad Oklahome. Iskreno, ja navijam za Indianu koja kao klub zaslužuje da ima naslov.
Očito je da Pacersi imaju jedan od najvrelijih domaćih terena u NBA ligi.
- I danas žalim što za Indianu nisam odigrao niti jednu utakmicu doigravanja ali jesam nekoliko utakmica za vrijeme kojih je atmosfera bila maksimalno naelektrizirana. To su navijači više razine posvećenosti, Pacersi su u saveznoj državi Indiana poput religije.
Za Indianu se kaže da je "basketball state". Na koji način se to osjeti?
- Od malih nogu, ljudi rastu uz košarku pa već na srednjoškolskim utakmicama zna biti nekoliko tisuća ljudi o čemu govori i čuveni igrani film "Hoosiers" a da ne govorim o koledžima poput Butler Universityja ili Indiana State Universityja. U Indiani je košarka stil života a kada igraš za Pacerse osjećaš da si posebno poštivan.
Svoj posljednji, zapravo prvi, NBA finale Pacersi su igrali kada je Rudež bio talentirani kadet. Sjeća li se on tog finala s Lakersima?
- Sjećam se jako dobro. A sjećam se i da je Larry Bird tada govorio da će biti tri godine i da će se povući ako ne osvoji naslov. On je imao tu neku teoriju da se nakon nekog vremena treba promijeniti glas u svlačionici. Bila je to sjajna momčad s Reggieom Millerom, Jalenom Roseom, Markom Jacksonom, Daleom Davisom i Anthonyjem Davisom.
Je li šteta što se genijalac poput Larryja Birda nije duže zadržao u trenerskim vodama.
- Larry je uvijek bio svoj, osebujan lik. Što reći o čovjeku koji je zavrijedio sve najveće pojedinačne nagrade. Bio je najkorisniji igrač lige (MVP), bio je trener godine ali i dužnosnik godine. On sve radi na svoj način i tada je očito osjetio da nema energiju potrebnu da trenerski posao radi dugi niz godina.
A baš taj gospodin bio je presudan i u Damjanovoj karijeri. Naime, upravo je on na jednom probnom treningu zapazio Rudeža, sjajnog hrvatskog šutera, i zatražio da ga Indiana angažira.
- To je lijepa crtica iz moje karijere. On je izravno zaslužan za moju NBA karijeru i na tome sam mu vječno zahvalan. Bio mi je jedan od uzora a onda mi je ukazao tu čast da postanem NBA igrač. S njim sam zadržao odličan odnos čak i kada me je razmijenio u Minnesotu što sam teško prihvatio ali sam shvatio da je i to dio posla s kojim se bavim.
A da Bird tada nije tako odlučio tko zna bi li Damjan bio NBA igrač i bi li danas bio direktor programa tako ugledne sportske konferencije kao što je Sunset Sports Festival.
- Jako sam zadovoljan kako se Sunset Sports Festival razvija. Nastavljamo rasti i s jedne pozornice prelazimo na tri. Uvodimo Esports i dolazi nam saudijski princ Faisal bin Bandar, čelni čovjek Svjetske Esports federacije što možemo zahvaliti Nikoli Stolniku. Uvodimo i Performance Lab koji će se baviti temama tjelesne pripreme i razvoja sportaša. Ponosan sam na popis ovogodišnjih sudionika jer dolaze nam neka od najvećih imena sportskog biznisa ali i medija na čelu s Peteom Radovichem kojem će se pridružiti i Kate Scott, istaknuta sportska novinarka televizijske kuće CBS. Imat ćemo Petera Schmeichela i Blanku Vlašić a stižu nam i stručnjaci iz najvećih svjetskih kompanija poput Googlea i Nikea, ljudi koji donose odluke o razvoju sportskog eko sustava.
Na Sunset Sports Festival stiže i bivši svjetski MMA prvak Stipe Miočić. Je li termin njegova dolaska bio samo pitanje njegova sportskog umirovljenja?
- Da, to je prije svega bilo pitanje kraja karijere jer kada ste aktivan sportaš onda su vam prioriteti drugačiji. Čim je završio karijeru odmah smo mu predložili put u Hrvatsku za što je najveća zasluga Marina Škifića, producenta koji surađuje s UFC-om. Stipe prvi put stiže u Hrvatsku, gdje zaslužuje toplu dobrodošlicu, sa suprugom i djecom i vidim da se tome jako raduje.
S obzirom na opsežnost programa, već dan nakon ovogodišnjeg izdanja kreće se s pripremom za sljedeće izdanje. Kojim će smjerom Sunset ići dalje?
- Želimo se razvijati u relevantnosti sadržaja koje nudimo kao i u kvalitetnoj promociji Zadra i Hrvatske. Ove godine smo imali i velike objave na društvenim mrežama a imali smo i reklamu za vrijeme El Clasica koju je vidjelo 120 milijuna ljudi. Zahvaljujući sponzorima gradimo priču velikog internacionalnog potencijala pa razmišljamo i o jednoj sličnoj konferenciji u inozemstvu. Imamo i upita zašto takvo što ne bismo napravili na Bliskom istoku ili u Americi što bi bio vrlo zahtjevan sport no hrvatsko izdanje mora ostati osnova svega.
Otvori KEKS Pay
