Na sjajno organiziranom HOO-ovu Kongresu trenera jedan od predavača bio je i Goran Ivanišević, nekad svjetski teniski as, a danas trener ponajboljega svjetskog tenisača Novaka Đokovića.
Između svih onih pitanja o njegovim trenerskim metodama i načelima neizbježno je bilo i ono hoće li prihvatiti mjesto izbornika hrvatske reprezentacije u Davisovu kupu.
– Ja sam trener Novaka Đokovića i trenutačno mi to nije u planu. Razgovarao sam s čelnicima Saveza, a na naš drugi sastanak došao sam sa svojim kandidatom i ja se nadam da će to uroditi njegovim imenovanjem. To je čovjek kojeg igrači žele. Boljeg od njega ne možemo imati.
Kada Goran tako kaže, prva pomisao nam je Ivan Ljubičić, trener Rogera Federera. Ako se i on nije zahvalio poput Ivaniševića?
– I on se pristojno zahvalio.
Mijenjati izbornika prije samog nastupa na finalu Davisova kupa baš i nije bio potez za pljesak.
– Nije, ispalo je pomalo ružno i nepotrebno jer bez Čilića i s pola Ćorića ionako nismo imali realne izglede. Napravila se pogreška, a dobra stvar koja nam se u Madridu dogodila jest Borna Gojo koji bi zajedno s Ćorićem te s mlađahnim Serdarušićem i Ajdukovićem trebao činiti budućnost te reprezentacije.
Iznenađujuće sam smiren
Kako mu izgleda novi format Davisova kupa?
– Ako imaš jednog jako dobro pojedinca, možeš to natjecanje osvojiti i s dva “krnjava” igrača parova. Španjolci bi Nadalu trebali podići spomenik.
U tom finalu Nadal je pobijedio Šapovalova, igrača koji se Goranu jako sviđa među pripadnicima novog naraštaja. Tko bi mogao naslijediti “tri kralja”?
– Medvjedev se pokazao kao ozbiljan kandidat, a meni su najdraži Tsitsipas i Šapovalov. Obojica igraju atomski tenis, sa srcem, a pogotovo Tsitsipas koji se ne boji doći naprijed. Budućnost muškog tenisa je dobra jer tu su i Zverev, koji zasad igra toplo-hladno, Thiem, Rubljov, Hačanov, a tu je i naš Borna Ćorić. Imaju Đoković, Nadal i Federer još štošta reći.
Zbog nadirućih mladih lavova Goran želi poboljšati Novaka.
– Novak ima posebnog čovjeka za statistiku, a ona kaže da on najviše bodova osvaja između nula i tri izmjene. I na tom bi trebalo dodatno inzistirati. Osim toga, Novak ima prostora i na drugom servisu, i tu može biti agresivniji.
Netko je pitao Ivaniševića zašto je Đoković izabrao baš njega.
– Novak me sigurno nije odabrao da se smijemo, premda i to treba imati u timu jer dobra atmosfera može izvući puno mečeva. On me sigurno pratio, zna kako razmišljam i što sam napravio s Čilićem. Ima on svoje razloge, jer on može birati trenera među onima koji bi se poredali. Vidio je što mu fali, što ja mogu donijeti i zasad to funkcionira.
Kako izgleda priprema trenera i igrača prije nego što ovaj izađe na teren?
– Novak ima tu rutinu sa svojim kondicijskim trenerom s kojim se isteže, a nas dvojica ponekad se smijemo nekom vicu ili uratku na YouTubeu i pet minuta prije početka meča. Nekad on gleda moje anegdote i umire od smijeha. Sve ovisi kako je raspoložen.
S obzirom na to koliko je bio temperamentan igrač, prilično smireno prati Đokovićeve mečeve.
– Ljudi me i danas doživljavaju po tome kakav sam bio kao igrač. Svi su govorili lud, a ja bih rekao drukčiji. Kao trener koji put i sam sebe iznenadim koliko sam smiren i pozitivan. Svjestan sam da me prate kamere pa se trudim pokazati da mi je fino, a poletio bih da mogu. U meni kuha jer, kada je takav igrač u pitanju, onda se i na finale gleda kao na neuspjeh.
Goran s Đokovićem provede godišnje 20-ak tjedana. Bio bi i puno više da Novak nema dva trenera, a drugi je Marian Vajda.
– Novak je izrazio želju da je s njim uvijek samo jedan od nas dvojice pa smo se mi podijelili po turnirima. Mene tako neće biti na Australian Openu, a od Grand Slam turnira ja bih trebao biti na Wimbledonu i US Openu. No bit ću i ja u Melbourneu tijekom Australian Opena jer ću igrati veteranski turnir. A to mi jako dobro dođe da se ispucam. Jest da su me nedavno u Londonu “istamburali” ovi mlađi veterani poput Ferrera, ali meni je bio gušt zabiti as, pogoditi dobar forhend ili bekend. A protiv Ferrera sam se osjećao kao da igram na Play Stationu, ja udaram, a on sve vraća.
Bi li se prihvatio treniranja nekog klinca?
– One od 12 godina ne bih jer moj sin ima 12 godina, a kada s njim radim, to je uvijek konflikt, no ove koji imaju 14 i više godina mogao bih trenirati. Volio bih da, u suradnji sa Savezom, imam neku malu akademiju da naši mladi igrači ne idu u Nadal akademiju ili Mouratoglou akademiju.
Što mislim, kažem izravno
Bi li trenirao tenisačice?
– Mnogi kolege koji rade s curama nekako mi stalno izgledaju loše volje. Kažu mi da je golema razlika. No, nikad ne reci nikad.
Izazov je bio raditi i s Čilićem, Berdychom i Raonićem:
– Ja ne govorim puno, a ono što mislim, kažem izravno, što se koji put mojim igračima ne sviđa. Kod Čilića je prva stvar bila popraviti njegov servis jer igrač visok 198 cm mora dobro servirati i u tome smo uspjeli. Kada je pak Federer kazao da ga nitko nije dobio s takvom lakoćom i da mu je tenis koji je igrao Čilić bio prebrz, to je meni kao treneru bila velika zadovoljština. S Berdychom sam radio na zalasku njegove karijere i što god bih mu rekao, on bi rekao da ne može. Od svih, najkompliciraniji je bio Raonić s kojim nije bilo komunikacije. To je bio jedan zid i ja ne bih znao je li me čuo ili nije. S njim sam više morao biti psiholog ili psihijatar nego teniski trener.
No zato mu je s Đokovićem pravi gušt.
– Tome možda pomaže i to što smo sličnog mentaliteta, što govorimo isti jezik, jer ponekad je teško potpuno se izraziti na engleskom, a ovako iz prve ispalim što mislim na Novaku razumljivu jeziku. A on je perfekcionist. Stalno nešto traži, pita za savjet, želi razgovarati, s njim moraš biti usredotočen 24 sata. On i dalje stalno hoće napredovati.
>> Ivanišević objasnio zašto Amerikanac ne može trenirati Balkanca
" Novak ima posebnog čovjeka za statistiku, a ona kaže da on najviše bodova osvaja između nula i tri izmjene " ša tko je radio ovu statistik ? Ako itko osvaja poene na većem broju udaraca onda je to Đoković !