Na iznimno atraktivnoj pozornici, na šibenskoj tvrđavi Barone, u subotu navečer premijerno je prikazan dokumentarni film "Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo". A taj, gotovo pa enciklopedijski, filmski prikaz bogate povijesti vaterpola u Lijepoj Našoj potpisuje Fran Juraj Prižmić iz producentske kuće Menorah film.
A ta produkcijska kuća spominje se i u kontekstu snimanja igranog filma o jednom, u kontekstu popularnosti u hrvatskom puku, još većem Šibenčaninu no što su legendarni vaterpolist Perica Bukić te aktualni izbornik Ivica Tucak. A riječ je o Miši Kovaču koji je otpjevao legendarnu "Poljubi zemlju (po kojoj hodaš)", jednu od neformalnih himni hrvatskih sportaša s kojom isti nerijetko slave svoje uspjehe ili se za njih motiviraju.
A hrvatski vaterpolo je momčadski sport koji je za sportska slavlja ponudio najviše razloga. Otkako je Lijepa Naša neovisna država, na najvećim natjecanjima poput olimpijskih igara, svjetskih i europskih prvenstava, mediteranskih igara te svjetskih kupova, svjetskih liga i europskih kupova, vaterpolisti su osvojili 32 medalje (devet zlatnih, 13 srebrnih, deset bronci).
Dakako, među njima najviše se ističu četiri olimpijske kolajne (zlato i tri srebra), tri naslova svjetskih prvaka, dva europska zlata (iz pet finala) i ovo je dokumentaristički zapis o tim uspjesima. Kao i o onima koju su njima prethodili u sklopu reprezentacije bivše države koju je uvijek činila barem polovica (a često i više) hrvatskih igrača.
GALERIJA Michael Jordan uživa u Hrvatskoj na jahti od 150 milijuna dolara, evo gdje je danas 'uhvaćen' FOTO Michael Jordan uživa u Hrvatskoj na jahti od 150 milijuna dolara, evo gdje je danas 'uhvaćen'
Uostalom, u njoj su se isticali i igrači poput dvojice mladostaša, Ozrena Bonačića i legendarnog vratara Karla Stipanića, članova prvog "slatkog" kluba koji je osvojio naslov prvaka SFRJ. A upravo je Bone otkrio dvije zanimljivosti:
- U vrijeme kada smo, nakon tri srebra, u Meksiku 1968. osvojili zlato, vaterpolo je bio grublji no danas i po grubosti je sličio hokeju na ledu. Inače, kada je plivačica Đurđica Bjedov osvojila senzacionalno olimpijsko zlato na 100 metara prsno, mi smo bili ti koji smo joj s tribina vikali da je zlatna dok je ona, u nevjerici, odmahivala prstom.
Cijelo jedno poglavlje filma posvećeno je Ratku Rudiću, genijalnom treneru, čijeg se preuzimanja reprezentacije SFRJ ovako prisjetio Veselin Đuho, kapetan reprezentacije koja će 1988. u Seulu ponoviti zlato iz Los Angelesa 1984.
- To je bila jedna vrsta tiranije. Padalo se u nesvijest od napora.
Tih dana, a tada je bio 18-godišnjak, prisjetio se i Perica Bukić, danas izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza:
- Sjećam se prvih treninga u Bečeju, treniralo se po osam sati dnevno, a Ratko nam je kazao: "Ako mislite da je vani hladno, vama je samo u glavi hladno. Ako ste umorni i mislite da ne možete dalje, znajte da ste tek na 50 posto.
A taj će tandem odigrati golemu ulogu u najznačajnijim hrvatskim trofejima koji su uslijedili nakon olimpijskog srebra u Atlanti (1996.) i dvaju europskih srebra u Firenzi i Kranju. Naime, upravo je Bukić svoje preuzimanje Saveza te 2004., nakon dva hrvatska olimpijska debakla, uvjetovao "otimanjem" Ratka Rudića Amerikancima s kojima je baš produžio ugovor za još jedan olimpijski ciklus. U tome se uspjelo i Rudić je, predvodeći "barakude", osvojio svjetsko (2007.), europsko (2010.) i olimpijsko (2012.) zlato i prepustio kormilo svom pomoćniku Ivici Tucku. A on je Hrvatsku odveo do dva olimpijska srebra učinivši ju i dvaput svjetskim i jednom europskim prvakom.
A obojica spomenutih trenera sudjelovala su nakon projekcije i na kraćem panelu za kojeg je Rudić kazao:
- Čestitam autorima koji su na upečatljiv način prikazali svu sportsku dramu koja ide uz velike uspjehe. Ovaj film jako lijepo prikazuje što sve stoji iz auspjeha, što znači igrati za Hrvatsku i kako se gradi kult reprezentacije.
Projekciji su prisustvovali i aktualni hrvatski reprezentativci koji su s nestrpljenjem čekali da ova svečanost završi kako bi što prije krenuli kući jer već u srijedu putuju u Hong Kong, na završne pripreme za Svjetsko prvenstvo u Singapuru. A, odajući im priznanje za trud, njihov izbornik Tucak je rekao:
- Ovo su momci koji, radi konačnog uspjeha, u treningu često prelaze granice boli i oni su istinski heroji ovog filma.
Inače, dojam je da je Hrvatski vaterpolski savez jedan od aktivnijih kada je u pitanju dokumentiranje dometa reprezentacije pa su tako, uz niz dokumentaraca, napravljene i monografije "Stoljeće hrvatskog vaterpola" i "Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola" (od 2007. do 2017.). U to ime, Bukić je najavio je novu ediciju:
- Već sada možemo najaviti zlatno desetljeće broj dva pa ću napraviti mali pritisak na izbornika Tucka. Imamo već četiri finala, ajmo još dva-tri pa da imamo dodatnih materijala za još jedno zlatno desetljeće.
Inače, između Bukića kao čelnog operativca Saveza i aktualnog izbornika nisu uvijek cvjetale ruže što je ilustrirao i sam Tucak koji nije bio sretan s odlukom da se u siječnju 2024. Dubrovnik i Zagreb prihvate domaćinstva otkazanog Prvenstva Europe zbog izraelsko-palestinskog rata. A nakon izgubljenog finala od Španjolske, Tucak je bio u posebnom stanju:
- Pet dana ni sa kim nisam pričao. Došlo je do sukoba izmeđeu Pere i mene, bilo je to prvi put da smo se jedan na drugoga naljutili. Doživio sam šok, poremetilo me to dosta jer sam mjesec dana prije imao intervenciju na srcu i nisam bio dobar zdravstveno.
Kad su se svi ispucali valjalo se krenuti spremati za Svjetsko prvenstvo u Dohi a ključne su bile pripreme u Rovinju koje je Tucak ovako opisao:
- Bio nam je to najbolji potez, isprva smo samo šetali uz more, pričali, odlazili na večere. A to će nam kasnije donijeti svjetsko zlato u Dohi.
A ondje se pojavio i junak iz sjene, rezervni vratar Mate Anić, koji je protiv Francuza obranio peterac za finale. Tucku je neko šesto čulo kazalo da proba s njim.
- Kad je izbornik odlučio probati s Anićem nismo znali gdje je. Nema Mate. Trebao se zagrijavati u bazenu pored, a on je bio nama iza leđa - ispričao je Renzo Posinković, trener vratara, uz košarkaša Zorana Čuturu, jedini osvajač olimpijske medalje koji se, nakon sportske karijere, bavio novinarstvom.
Sve u svemu, ovaj je film još jedan doprinos otimanju od zaborava nekih velikih sportskih trenutaka a takve uspomene su neprocjenjive.
Otvori KEKS Pay
