Već dugo traje lutanje NK Osijeka u upravljačkom smislu. Rezultata nema, samo su smjene trenera najčešća mijena. Navijači već godinama izražavaju nezadovoljstvo, a sve su jasniji kuloarski signali da bi se u tom smislu stvari vrlo brzo mogle promijeniti. A to može samo značiti da bi vladajuća garnitura u Osijeku uskoro mogla biti smijenjena. Najnovija informacija kaže da bi upravljačku funkciju u Osijeku mogao preuzeti Igor Barišić, čovjek koji trenutačno vuče konce u slovenskom prvoligašu Olimpiji. Ovaj Slavonac, rođen u Osijeku možda bi zaista mogao donijeti preporod klubu koji već duže vrijeme nije na razini kakvoj vjerojatno zaslužuje na hrvatskoj nogometnoj karti.
Barišić je Olimpiju preuzeo 2021. godine u trenutku kada je klub bio u financijskom gubitku od 25 milijuna eura. Te je godine Igor Barišić u ovaj slovenski klub doveo Adama Deliusa, poslovnog čovjeka iz Njemačke. Olimpija je od njegova dolaska redovito u europskim natjecanjima. No, Barišić će kazati kako to nisu jedine dobre stvari koje su se dogodile u zadnje tri godine. Otkako je glavni čovjek kluba, puno je iskoraka... Olimpija je ove godine od transfera igrača iz slovenske lige uprihodila deset milijuna eura, a ostvaren je i najveći transfer u povijesti slovenskog nogometa. Za 5,5 milijuna eura prodan je Raul Florucz, u belgijskog prvaka Union Saint-Gilloise...
Marcel Ratnik iz klupske akademije, kojeg je Barišić prvog potpisao, također je prodan u Emirate (Al Ain) za iznos preko tri milijuna eura, plus bonusi. Što znači da bi klub mogao opet uprihoditi oko četiri milijuna eura, čak i više sljedećom prodajom. Isto tako Peter Agba, igrač koji je igrao u Dubrava Tim Kabelu, doveden je u Olimpiju prije dvije i pol godine, sada je prodan za preko milijun eura u Maccabi Haifu. Svit Sešlar, još jedan igrač iz Olimpijine akademije, kojeg je Barišić isforsirao, prodan je za dva milijuna eura u prvu tursku ligu. Ukupno gledajući, Olimpija je u zadnje dvije godine, od transfera zaradila oko 16 milijuna eura. Barišić je također uveo i brojne novitete u poslovnom smislu. Slovenski klub daleko je iznad standarda većine naših prvoligaša po najvažnijim poslovnim paramtrima. Također, nakon dugo godina, Olimpija ima velikog glavnog sponzora, riječ je o kineskoj tvrtki koja zapošljava preko 10 milijuna radnika u cijelom svijetu. Spomenuti poslovi i angažman i više su nego dobra referenca za ono što bi Barišić svojim angažmanom mogao donijeti Osijeku.
- Olimpiju smo izabrali jer je to veliki klub, s najboljom infrastrukturom, a liga je odlična za razvoj mladih igrača. Olimpija je jedan od najperspektivnijih klubova u ovom dijelu Europe - pričao je Barišić nedavno u intervjuu za Večernji list.
Tko je zapravo Igor Barišić, Nijemac ili Hrvat?
- Pola-pola, rekao bih. Rođeni sam Slavonac, iz Osijeka, obitelj mi živi u Njemačkoj, tata, mama i sestra žive u Osijeku. Imam hrvatsku putovnicu, ali razmišljam na njemački način.
Čime ste se bavili do ulaska u slovensku nogometnu priču?
- Radio sam u autoindustriji. Moja tvrtka povezana je s jednim velikim brendom. I dalje radim taj posao, a do dolaska u Sloveniju bio sam izvan nogometa.
Zašto ste krenuli u nogomet?
- Možda trenutak inspiracije ili poslovna odluka. Vjerujem, jedno i drugo. Nogometni klub mora se voditi kao tvrtka. Razmišljati se mora poslovno, a iza sportske politike mora postojati ozbiljna konstrukcija. Morate priču graditi na investiciji, novcu i odgovornosti. U Hrvatskoj to neki gledaju drugačije - pričao je Barišić u intervjuu za Večernji list...
Postavlja se ozbiljno pitanje autoriteta trenera Sopića koji je javno prepoznat kao inicijator zaustavljanja autobusa nakon pobjede kako bi se kupile velike količine alkohola, te koji takvu praksu i javno afirmativno opisuje. Trener Željko Sopić koji potiče igrače na konzumacijuu alkohola – ili barem stvara okruženje u kojem je to normalizirano i poželjno – nažalost gubi dio profesionalnog i moralnog autoriteta pred vlastitom momčadi. Treba imati na umu da svlačionica nije homogena skupina. Što ta praksa znači za igrače kojima vjera ne dopušta konzumaciju alkohola? Kako se osjećaju mladi igrači koji su već imali loše ili traumatično iskustvo s alkoholom, pa su donijeli zrelu odluku da ga više ne piju? U svakoj profesionalnoj momčadi barem je trećina igrača koja iz različitih razloga ne konzumira alkohol – zbog vjere, zdravlja, osobnih uvjerenja ili negativnih iskustava. Za njih je takvo ponašanje trenera ne samo zbunjujuće, nego i profesionalno neprikladno. Trener mora biti figura koja postavlja standarde, a ne osoba koja relativizira rizike alkohola u sportu. Kada vođa momčadi zagovara praksu koja nije u skladu s modernim sportskim vrijednostima, disciplinom i zdravljem, njegov autoritet neizbježno slabi. U konačnici, to dovodi do narušene hijerarhije, neujednačenih poruka unutar ekipe i smanjenja povjerenja koje je ključno za uspjeh u vrhunskom sportu.