ako ste u alkoholu našli uzrok loše polusezone osijeka, svaka čast. jedna prosinečki, slišković, nisu na teren izašli ako nisu popili deci viskija i popušili pol kutije cigareta. i nikad nisu bili slabije pokretni od drugih. pa pogledajte na što se sveo nogomet, guranje superzvijezda u mali broj superbogatih klubova. a igra, nema nikakve ljepote, nekad je sramota bilo dodavati unatrag, danas skoro da i golman bi najradije loptu uputio iza sebe. osijek ima problem sa gazdom kluba, još se nije odlučio posvetiti klubu i u njega uložiti. za hr prilike osijek ima solidan proračun, ove jeseni ima velikih problema sa ozljedama. bitno da ne ispadne, sad mora isfiltrirati momčad, pojačati se malo zimi, i planirati iduću bolju sezonu. svi se nešto brinu oko drugih klubova, a sebe ne vide. šteta što porezna ne provjetri malo knjige naših prvoligaša. 4 godine se kao prihod knjiži jedan transfer, pa toga nema ni u albaniji.

Postavlja se ozbiljno pitanje autoriteta trenera Sopića koji je javno prepoznat kao inicijator zaustavljanja autobusa nakon pobjede kako bi se kupile velike količine alkohola, te koji takvu praksu i javno afirmativno opisuje. Trener Željko Sopić koji potiče igrače na konzumacijuu alkohola – ili barem stvara okruženje u kojem je to normalizirano i poželjno – nažalost gubi dio profesionalnog i moralnog autoriteta pred vlastitom momčadi. Treba imati na umu da svlačionica nije homogena skupina. Što ta praksa znači za igrače kojima vjera ne dopušta konzumaciju alkohola? Kako se osjećaju mladi igrači koji su već imali loše ili traumatično iskustvo s alkoholom, pa su donijeli zrelu odluku da ga više ne piju? U svakoj profesionalnoj momčadi barem je trećina igrača koja iz različitih razloga ne konzumira alkohol – zbog vjere, zdravlja, osobnih uvjerenja ili negativnih iskustava. Za njih je takvo ponašanje trenera ne samo zbunjujuće, nego i profesionalno neprikladno. Trener mora biti figura koja postavlja standarde, a ne osoba koja relativizira rizike alkohola u sportu. Kada vođa momčadi zagovara praksu koja nije u skladu s modernim sportskim vrijednostima, disciplinom i zdravljem, njegov autoritet neizbježno slabi. U konačnici, to dovodi do narušene hijerarhije, neujednačenih poruka unutar ekipe i smanjenja povjerenja koje je ključno za uspjeh u vrhunskom sportu.

Pozdravljam dolazak novog menadžera koji najprije mora porazgovarati sa Sopićem. Zaustavljanje autobusa na benzinskoj postaji nakon utakmica, konzumacija velikih količina alkohola i kasniji zahtjev trenera da igrači trče u 2 sata ujutro – nije trenerski, pedagoški, zdravstveno niti organizacijski prihvatljiva. Alkohol je poznati depresor koji negativno djeluje i na fizičku izvedbu i na psihička stanja sportaša, posebno mladih igrača koji su u razvoju. NK Osijek već ima vrlo teško iskustvo s konzumacijom alkohola svojih igrača; podsjetimo na slučaj kada je Petar Bočkaj, upravljajući automobilom pod utjecajem alkohola, uletio u prodajni prostor benzinske postaje, teško ozlijedio prodavačicu i pobjegao. Za taj je čin i pravomoćno osuđen. Upravo zato je neophodno da novi menadžer kluba postavi jasne granice i uvede odgovorno upravljanje ponašanjem trenera i igrača. U modernom profesionalnom nogometu alkohol se ne tretira kao 'nagrada' niti kao sredstvo opuštanja nakon utakmice, nego kao faktor rizika koji može narušiti karijeru, zdravlje i reputaciju cijelog kluba.