Bravo hrvatski rukometaši, bravo izborniče, hrvatski rukomet opet ste vratili na naslovnice novina, na uvodne špice svih dnevnika, u razgovore na jutarnjoj kavi, ručku ili večeri. Hvala za novi veliki uspjeh, za ulazak u samu završnicu na drugom velikom natjecanju u nizu. A posebno bravo za to što ste nam pokazali kako se trebamo boriti za Hrvatsku. I u onim trenucima kada je sve idealno, ali pogotovo u trenucima kada je bilo teško. A vama je itekako bilo teško, uza sve sumnje koje su opet bile oko vas, uza sve probleme koji su vas pratili tijekom turnira. No imali ste najveće srce na turniru i zato ste brojne rukometne velesile poput Francuske, Švedske i Španjolske ostavili iza leđa. Igrali ste s rupturama mišića, s uganutim gležnjevima, pili brufene i stiskali zube, sve za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. I na kraju ste uspjeli, unatoč tome što su mnogi sumnjali da možete i drugu godinu zaredom ući u samu završnicu velikog natjecanja.
Prošlogodišnje veličanstveno srebro na SP-u bilo je jako potrebno hrvatskom rukometu jer nakon 12 godina bez svjetske medalje, ali i nešto slabijih rezultata i sve manje konkurentnosti RK Zagreba u Ligi prvaka, rastao je broj onih koji su tvrdili da više ne spadamo u sam vrh svjetskog rukometa. No Kuzmanović, Martinović, Srna, Glavaš, Klarica, Mandić i drugi pokazali su nam da je stigla nova generacija, generacija koja će se idućih godina uvijek boriti za odličja, generacija koja će brojne klince inspirirati da se počnu baviti rukometom. I to ste u ovih proteklih tri tjedna opet pokazali. Potvrdili ste da ste velika generacija i da u idućim godinama stalno možete biti konkurentni za sam rukometni vrh.
Ovaj novi sjajan rezultat bit će, nadamo se, i zamašnjak da se domaći rukomet podigne na još veću razinu, da klubovi lakše dođu do sponzora, da igrači mogu imati veće plaće, da budemo konkurentniji u europskim natjecanjima. Talent i srce neosporno imamo, još samo da se po uvjetima barem približimo bogatijim zemljama poput Francuske, Danske, Švedske, Norveške, Njemačke... Hrvatska je deseti put završila među četiri najbolje europske momčadi, a više plasmana u TOP 4 ima samo jedna momčad, Danska (11). I zato hrvatski rukomet zaslužuje mnogo veću podršku i ulaganja, a ne besparicu koja vlada u mnogim našim klubovima.
U posljednja tri tjedna tijekom naših utakmica cijela je Hrvatska opet navijala za Sigurdssonove dečke. Zašto je to tako? Prvi je razlog što je prepoznata želja i emocija s kojom igraju naši rukometaši, a drugi je razlog što se volimo poistovjećivati s pobjednicima. A s pobjednicima se, nažalost, poistovjećivati možemo još jedino u sportu. Političari su nam daleko od svjetskog vrha, kao i gospodarstvenici. Sport je zapravo jedina grana u kojoj, bez obzira na manja ulaganja, pariramo najboljima na svijetu. Tu spoznaju da vrijedimo, da možemo biti najbolji, sportaši nam potvrđuju iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec... I zato u hrvatski sport moramo još više ulagati, moramo stvoriti okvire u kojima će gospodarstvenici ulaganje u sport vidjeti kao benefit društvu, ali i kao olakšice koje će im pritom dati država. Država je nedavno stvorila zakonske okvire za te porezne olakšice, a nadamo se da će to sve uskoro osjetiti i rukomet, koji zaslužuje veću podršku.
I za kraj, nemojte nakon ova tri tjedna idile zaboraviti hrvatske rukometaše. Dođite ih podržati već na idućim utakmicama, neka zagrebačka Arena bude ispunjena do zadnjeg mjesta već na idućoj utakmici RK Zagreba u Ligi prvaka 18. veljače protiv moćnog PSG-a, ali dođite i na utakmice domaćeg prvenstva u Zagreb, Našice, Vinkovce, Umag, Rijeku, Split, Trogir, Dugo Selo... Jer tamo ćete vidjeti neke sadašnje, ali i buduće rukometne heroje.
Otvori KEKS Pay
