U New Yorku je počeo posljednji teniski Grand Slam turnir sezone. Na US Open se vratio i Marin Čilić, koji je na Wimbledonu teniski svijet opet podsjetio na svoje sjajne igre i dao jasno do znanja da o kraju karijere još ne razmišlja. Uoči početka US Opena Čilić je u razgovoru za Večernji list rekao da i dalje osjeća da je u odličnoj formi, a za njega kao osvajača US Opena 2014. New York je posebno mjesto.
Sjećanje na najveći uspjeh
Kada se nađete opet na US Openu i stadionu Arthur Ashe, vrate li se sjećanja iz te fenomenalne 2014.?
– Pojavljuju se bljeskovi sjećanja i dobrih stvari koje sam radio na terenu i očito sjajnih mečeva koje sam odigrao. Za mene je fokus na tome da izvučem neke od dobrih stvari koje sam radio, neke od sjajnih stvari koje sam radio te godine, i da ih pokušam uključiti u svoju igru. Ovdje se uvijek osjećam dobro, kao da imam dodatne energije, poticaja i uzbuđenja. Znam da sam igrao izvrsno i da sam sposoban igrati fantastičan tenis.
Kako je odličan nastup na Wimbledonu utjecao na vas i je li možda na neki način promijenio način kako gledate na sebe u ovom trenutku svoje karijere?
– Očito mi je to bio veliki poticaj za samopouzdanje, igrao sam sjajan tenis. No, također, s druge strane, cijeli ovaj put koji sam prošao prije toga doveo je do tog trenutka, igranje na Challengerima, mukotrpno izgradnja rankinga, prolazak kroz sve to. To sigurno nije bilo lako i mnogi igrači ne bi pristali raditi to i mučiti se kroz Challengere i prihvatiti poziciju u kojoj se nalaze. Čak i iskusiti neke poraze, neke pobjede, i pronaći svoju formu kroz taj ciklus. Na Challengerima zapravo vlada žestoka konkurencija, tako da je to bilo teško. Znao sam da je moj nivo tu, da sam na dnevnoj bazi igrao stvarno dobro i pobjeda na Challengeru uoči Wimbledona dala mi je dodatni poticaj i motivaciju. Osjećao sam se uistinu dobro u svojoj igri, a onda su stvari kliknule na Wimbledonu. Sada sam u mnogo udobnijoj poziciji, duboko u top 100. Više nisam toliko pod stresom zbog tih stvari.
Vidjeli smo vašu obitelj na Wimbledonu, je li cijela ekipa i sada u New Yorku?
– Da, tu su. Bili su nevjerojatni na Wimbledonu, moji dečki i supruga velika su mi podrška. To je još jedan dio mog života u kojem mogu uživati u toj kombinaciji privatnog i profesionalnog života. Upoznajem ih malo više s tenisom, stvaram predivne obiteljske uspomene i za sebe i za njih. Vole navijati za mene i jako su uključeni tijekom meča pa mi je to jako zabavno. Igraju i dečki tenis, ništa ozbiljno, ali obožavaju sport, bilo koji sport, ali tenis definitivno obožavaju.
Kako je biti otac na ATP Touru? Sada ste u dijelu karijere kada tijekom teniske sezone uzimate više pauza nego kada ste bili mlad igrač.
– Da to je neizbježno. Moraš više planirati, nisam više 20-godišnjak da samo treniram, spavam i opet onda iznova. Sada imam širu sliku, razmišljam kako mogu i obitelj uključiti. Ako znam da imam trening, razmišljam kamo mogu odvesti djecu nakon toga, da odemo posjetiti Hudson Park kako bi dečki mogli vidjeti Kip slobode. U slobodnim danima volim se isključiti od tenisa, ne dolaziti na terene samo da sačuvam dodatnu energiju. Balans tih stvari održava me mirnim, a da i dalje zadržavam motivaciju.
Prvo kolo US Opena igrate protiv Bublika, koji može pobijediti bilo koga na ATP Touru. No imate 3:0 u mečevima protiv njega. Kako gledate na taj meč, ždrijeb vas nije mazio?
– Jednostavno, to je tako. Ne mogu birati, renking je tu gdje jest i to je proces. U tenisu se ne događaju stvari preko noći, teško je biti u vrhu stalno. Rijetki uspijevaju u tome. Bublik je fantastičan igrač i napredovao je dosta otkad smo igrali zadnji put prije nekoliko godina. Drukčiji je on igrač, drukčiji sam i ja, ali idem maksimalno u taj meč i vjerujem u sebe i svoje mogućnosti.
On zna biti i šoumen na terenu, podvaliti slice servis, je li to nešto što može dekoncentrirati suparnika?
– Može izbaciti igrača iz koncentracije. Ali, naravno, ako ulaziš sa svjesnošću o tome da se to može događati, onda O. K., ostaješ miran, to je još jedna dodatna dimenzija u igri na koju možeš obratiti pozornost. Ali ništa novo.
Opet igra za Hrvatsku
Vaš prijatelj i kum Ivan Dodig postao je izbornik Davis Cup reprezentacije i vi ste opet u sastavu, prvi reket za meč s Francuzima. Kakav dvoboj očekujete u Osijeku u rujnu?
– Ja se nadam da će cijela ekipa biti zdrava, da ćemo odigrati dobar turnir i da ćemo se pripremiti za Francuze, što će biti fantastičan meč. Konačno, nakon dugo vremena, praktički još od 2018. imamo fantastičnu reprezentaciju koja dolazi u Hrvatsku. Susret će definitivno biti napet, pun entuzijazma i sjajne atmosfere u Osijeku, a meni će biti veliki gušt opet predstavljati Hrvatsku.
Što vas motivira da još igrate? Đoković zna reći da teško pronalazi motivaciju, osim na Grand Slamovima i u Davis Cupu.
– Meni je veliki gušt, obožavam tenis. Nije mi ni teško trenirati. Povežem to s obitelji, da su uz mene. Bili smo sad dva tjedna na Korčuli i trenirali dolje. Djeca su bila sa mnom, više su trenirala nego ja... (smijeh). Bio sam s njima četiri sata na terenu pa svojih još tri, tako da se skupio fin broj sati na terenu, ali meni je to gušt. Volim to i imam osjećaj da još ima vatre u meni i zašto ne uživati s obitelji i stvarati lijepe uspomene i lijepe prilike... Tako da nije loše.
Kako vidite Novakove šanse na US Openu?
– Po meni nema smisla otpisivati neke ljude, pogotovo ne nekoga kao on koji može imati mjesec dana inspiracije i igrati na nevjerojatnoj razini, što je i pokazao ove godine. Igrao je malo turnira, ali stigao u tri Grand Slam polufinala. Potrebna su samo jedna mala otvorena vrata da opet osvoji Grand Slam. Ima veliki motiv, to svi znamo i sigurno da će biti jako gladan za pobjedu u New Yorku.
Đoković je spomenuo da bi volio da mu Monika Seles bude nova trenerica. Što mislite kako bi funkcionirali, je li to marketinški potez?
– Ne gledam na to kao na marketing. Bivši šampioni doista mogu nešto donijeti. Kad je Monika došla na scenu, ona je promijenila sport. Osvojila je, ako se ne varam, osam od devet Grand Slamova u nizu. Znam način kako je trenirala, bila je perfekcionist. Od tih ljudi možeš učiti i što god da kažu, nikad ništa neće biti glupo. Također mislim da se puno toga može napraviti i samim razgovorom. I jedna mala ideja može promijeniti neki tok. Nemam ja nekih granica da sve mora biti tako kako jest. Tijekom godina postao sam malo otvoreniji u smislu da si ubacim u tim nekoga tko mi može pomoći za jedan detalj, a nekoga za drugi. Da to bude neka simbioza gdje svi radimo za jednu stvar. Ja sam zadovoljan svojom ekipom i radim u dobrom smjeru.
Otvori KEKS Pay
Čilić je meni tako dobar i normalan čovjek i sportaš da može biti samo na ponos Hrvatske!Neka mu je sretno u svemu!