Noć prije prvih napada SAD-a i Izraela članovi obitelji moje supruge nazvali su nas kako bismo još jednom razgovarali prije nego što veze budu prekinute. Sljedećeg jutra, nakon što su napadi počeli, dobili smo posljednju poruku: „Počelo je.“ Mehrdad Khameneh pisac, filmski i kazališni redatelj, je Iranac i hrvatski je državljanin koji je sa svojom suprugom Shirin Mirzanejad nakon 12 dnevnog rata Izraela i Irana, postao stalni stanovnik mjesta Sali u Dugom otoku gdje je nastavio sa svojim radom.
On je na četvrtoj godini studija stigao je u Zagreb, a nakon rada i u Norveškoj i Njemačkoj vratio se 2013. godine u Iran gdje se kroz underground rad odnosno kroz pisanje umjetnost i režiju borio za ljudska prava, prije svega za prava žena u Iranu, a nakon dolaska u Hrvatsku komentirao nam je i posljednje pobune Iranaca protiv represivnog državnog aparata i teokratske države, potom i masovne egzekucije prosvjednika i isticao zabrinutost za najbliže, za prijatelje, suradnike u Iranu, ali i podsjetio na težak životu Iranaca u represivnoj državi, napose od 1979. godine, te o žrtvama, desetcima tisuća ljudi koji su stradali od državnog aparata počevši od prvog izlaska žena na ulice zbog obveze islamskog odijevanja na radnom mjestu, o brutalnom gušenju pobune Kurda, ratu Irana i Iraka i o nizu u krvi ugušenih pobuna iranskog naroda koji nikad nije odustao od demokracije. No, istodobno u tom razgovoru za Večernji list komentirao je i Rezu Pahlavija, sina posljednjeg iranskog šaha, ali i Donalda Trumpa i Izrael rekavši da su Trump, Izrael i Reza najgore što se može dogoditi Irancima jer da su oni trgovci političari.
Iransko-hrvatski pisac o životu u Teheranu usred krize i rata: 'Jedina briga je preživjeti do sljedećeg jutra'
Sukob između Irana i Izraela dijelom proizlazi iz šire regionalne borbe za moć ali i iz činjenice da se palestinsko pitanje desetljećima nije riješilo.
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nitko sigurno nije htio niti želi rat protiv Irana. Naprotiv svi želimo da se Iran okrene gradnji civilne infrastrukture, primarno i hitno vodne industrije - za proizvodnju i distribuciju pitke vode iz morske. Nažalost tamošnji režim nije imao interesa za nešto takvo i stanovnici Irana imaju možda još nekoliko godina prije nego što svi izvori pitke vode potpuno presuše. Kiše ne uspijevaju nadoknaditi potrošnju. Ne možemo biti ravnodušni da svi koji vjerujemo u jednoga Boga ne uspijevamo napraviti potrebnu infrastrukturu za poboljšanje uvjeta života širokih narodnih masa, a ateistička Kina, komunisti uspijevaju. Znači li to da vjernik postaje mutikaša i spletkaroš. Ne znam. Vjerujem da će bez dodatnih žrtava Amerikanci i Izraelci uspijeti uvjeriti režim - kolege vjernike da se ostave spletki i okrene se gradnji civilne infrastrukture za svakoga.