Ove biljke su čudo: Nakon što ih jednom posadite u vrtu, plodove ćete ubirati godinama
Iako je rad u vrtu za istinske vrtlare prava uživancija i opuštanje, većina je ipak bar jednom pomislila kako bi bilo krasno imati u vrtu biljke koje na zahtijevaju puno truda, a obilato daju plodove. Dobra vijest je da takve biljke – postoje. Riječ je o višegodišnjim biljkama koje, nakon što ih jednom posadite, godinama daju plodove. Izdvajamo 7 takvih povrtalrskih čuda.
Šparoge: Šparoge su jedna od najpoznatijih višegodišnjih povrtnih kultura. Iako im treba dvije do tri godine da se razviju do pune produktivnosti, jednom kada se ukorijene, mogu rađati i više od 20 godina. Najbolje uspijevaju na sunčanim mjestima s dobro dreniranim tlom.
Rabarbara: Rabarbara je biljka koja se uzgaja zbog svojih mesnatih stabljika koje imaju osvježavajući, kiselkast okus. Može ostati na istom mjestu desetljećima, a s vremenom postaje sve jača i rodnija. Jednom posađena, zahtijeva minimalnu njegu osim povremenog gnojidbenog prihranjivanja.
Hren: Hren je nezaobilazan u mnogim vrtovima jer, ne samo da je ukusan dodatak jelima, već je i vrlo otporan na razne uvjete. Brzo se širi, pa ga je najbolje saditi na mjesto gdje ga nećete morati često premještati. Korijen se vadi po potrebi, a biljka se sama obnavlja.
Čičoka: Poznata i kao jeruzalemska artičoka, čičoka je višegodišnja biljka koja se uzgaja zbog svojih hranjivih gomolja. Vrlo je otporna i lako se širi, pa je najbolje saditi ju na kontroliranom prostoru. Može opstati u vrtu desetljećima bez posebne njege.
Vlasac: Ovaj aromatični član obitelji luka raste godinama na istom mjestu i izuzetno je zahvalan za uzgoj. Osim što je odličan dodatak raznim jelima, vlasac privlači korisne oprašivače u vrt. Jednostavno se obnavlja i može se brati tijekom cijele sezone.
Kiselica: Kiselica je zeljasta biljka s blagim kiselkastim okusom, koja se često koristi u juhama, salatama i umacima. Kada se jednom posadi, svake godine iznova niče i daje svježe listove bez potrebe za ponovnom sjetvom.
Zimski poriluk: Za razliku od običnog poriluka, zimski poriluk može opstati više sezona i sam se razmnožavati. Ne mogu mu nauditi niti vrlo niske temperature. Njegovi izdanci ostaju u tlu i svake godine ponovno niču, omogućujući vam svježe stabljike tijekom cijele sezone.
