Ah, toliko smo toga prošli u posljednjih nekoliko mjeseci - ne mislim samo tu u Los Angelesu, već u cijeloj zemlji - mučili se što ne znamo što će nas ujutro dočekati kad otvorimo vijesti, hoćemo li biti samo razočarani ili možda užasnuti. I baš zato, u ovakvim vremenima, potrebno nam je nešto što će nam zaista odvući pažnju… Moram zahvaliti Blake Lively i Justinu Baldoniju što su nam to nesebično pružali, rekla je nedavno voditeljica Chelsea Handler na dodjeli još jednih filmskih nagrada, još jedne pripreme za Oscare. Ovaj put to su nagrade filmskih kritičara, Critics Choice Awards, održane u hangaru aerodroma u Santa Monici - valjda da svi prisutni mogu kolektivno pobjeći dogodi li se u Los Angelesu još neka katastrofa.
Odmah nakon toga održane su i dodjele nagrada Udruženja američkih filmskih redatelja. I u toj svečanoj prilici voditelj ceremonije, komičar i uspješni redatelj Judd Apatow, opet je spomenuo tu nevjerojatnu medijsku trakavicu. Uzgredno je konstatirao da ne pamti da su se ikada događale takve "fertutme" oko tako lošeg filma, a onda dodao da je mjuzikl "Zlica" na kino blagajnama zaradio neočekivano puno novca, onoliko koliko jedino možeš zaraditi tužbom protiv Blake Lively.
Kao što znaju svi koji su barem jednom otvorili ne samo neki američki nego i bilo koji naš medijski portal u posljednjih nekoliko mjeseci, prvo je Blake Lively tužila Baldonija, redatelja i glavnog glumca, svoga ljubavnika i muža u filmu "Priča završava s nama", za zlostavljanje na setu, potom angažirala i PR tvrtku koja je navodno plasirala laži o njemu i njegovu ponašanju u New York Times, a onda je Baldoni angažirao ekipu koja je pomogla Johnnyju Deppu da pobijedi Amber Heard u njihovim javnim i sudskim prepucavanjima oko toga tko je koga i zašto zlostavljao u tom nesretnom braku dvoje ovisnika o alkoholu i koječemu drugom. Na koncu, Baldoni sad potražuje od Lively i njezinog još bogatijeg i uspješnijeg muža Ryana Reynoldsa 400 milijuna dolara za štetu počinjenu njegovu profesionalnom i privatnom ugledu.
Zašto se uopće bavim tim nevjerojatnim ispadima filmskog svijeta, i glumice i tog glumca/redatelja? Mogla bih to samo otpisati kao još novi bjelodani slučaj odurnog narcističnog poremećaja koji endemski živi u gradu filma. Da, Blake je na setu bila diva, nesumnjivo. Da, ona je zvijezda koja je pristala glumiti s Baldonijem jer je netom rodila četvrto dijete, sina Olina, i htjela se vratiti na posao s nekim manje zahtjevnim projektom jer su se na njezinu tijelu još uvijek vidjele posljedice trudnoće. Je li on doista upao u njezin veliki kamper dok se izdajala, je li tražila da je se snima ovako ili onako da bi se sakrili ostaci trudničkog trbuha na njezinu inače savršenom tijelu, je li gnjavila oko odjeće koju joj je pripremila kostimografkinja? Uvjerena sam da je sve to istina. Mislila je da može jer je u toj igri moći između nje i manje poznatog Baldonija smatrala da je kudikamo jača.
Uopće neću ulaziti u to što je ona rekla ili napravila ili kako je on na to reagirao. Pitam se samo jedno - zar ljudi nikad ništa ne nauče iz onoga što vide oko sebe, zar zaista moraju sve proći sami da bi se uvjerili u besmisao nekih svojih poteza? Ono sramoćenje Deppa i Heard na sudu nije im otvorilo oči? Jesu li zaista toliko odvojeni od realnosti?
Baldoni kao i Lively trebali su već davno osjetiti da je došao trenutak da stanu s tom sapunicom. Da se, recimo, Blake ispriča Justinu, sve to pripiše postpartalnim hormonima i strahu da će njezini gledatelji vidjeti da i ona, kao i sve druge žene, u trudnoći dobije kilograme kojih se teško riješiti, a potom se Justin ispriča Blake jer su njegove reakcije bile pretjerane, mogli bi se izvansudski nagoditi na neku manju sumu prije nego što potpuno upropaste svoje imidže, i on i ona, kad već do imidža toliko drže. Ili on zaista misli da treba od obitelji Reynolds-Lively izvući 400 milijuna dolara, što on sa svojim talentom vjerojatno nikad ne bi zaradio u Hollywoodu bez suda i medija, na što se referirao Apatow?
Ovo sam morala napisati da si olakšam dušu jer ne mogu vjerovati da su ljudi toliko izgubili pamet da više ne mogu i ne znaju prestati. Takvo srljanje u sukob - ponešto prigušenije, ali i dalje suludo - pratim već dugo u sukobu Anne Wintour, svemoćne urednice i izdavačice u američkom Vogueu i kompaniji Condé Nast, koja se obrušila na modni ukus i stil Melanije Trump. Kako se neukusno i politički nekorektno govorilo u mojem djetinjstvu, Wintour daje sve od sebe da Trumpovu Melaniju prikaže kao "seljaču bez ukusa" ili skorojevićku za koju su pozlate u njujorškom Trump Toweru vrhunac stila. Mada Melania te pozlate nije birala, to je ostalo još od Čehinje Ivane Trump.
Prije dvadeset godina Wintour je zatražila da joj Melania bude lice s naslovnice i vodeća tema u broju za veljaču 2005. Melania, bivša manekenka koja je uglavnom pozirala u časopisima za muškarce u kojima je uvijek bio naglasak na njezinom tijelu Amazonke, poput Sports Illustrated ili GQ-a, pristala je na Vogueovu ponudu istog trena. Naslovna tema zvala se "Kako se udati za milijardera" i opisivala prsten s dijamantom od 13 karata, vjenčanje, privatni jet, party i haljinu koju je Melania išla birati u Pariz s ekipom modnih znalaca, između ostalih i fotografom Marijom Testinom, prijateljem i autorom najboljih portreta princeze Diane. Već sam naslov i to inzistiranje na razmetljivom bogatstvu imalo je malu ironičnu žaoku u sebi, no s mjerom. Koju je poslije Wintour izgubila.
Kad je njujorški milijarder odlučio postati republikanski američki predsjednik, angažirana, vatrena demokratkinja Anna Wintour prekinula je suradnju s Melanijom, nije joj nudila naslovnice i članke kao prethodnim prvim damama Hillary Clinton, Michelle Obami, Jill Biden ili potpredsjednici Kamali Harris. Okej, njezin časopis, njezina politika, možda i njezin ukus. No, kad ju je počela napadati kao ženu kojoj nije mjesto u Vogueu jer modu ne razumije, a njezine prethodnice valjda dubinski promišljaju, možda je otišla korak predaleko i pokazala nedostatak zdravog razuma, upravo onoga na što se Trump i njegovi sljedbenici neprestano referiraju kad govore o demokratskim politikama.
Vogueova novinarka Lynn Yaeger napisala je krajem travnja 2017., za vrijeme prvog Melanijina boravka u Bijeloj kući, tekst koji je započela uvredljivim uzdahom: "Ah, Melania". Kao da se radi o zločestoj tinejdžerici koja ne sluša, a Lynn i Vogue bi je željeli podučiti kako se odijevati. Društvenim mrežama i portalima odmah su počele kružiti fotografije autorice tog teksta Lynn Yaeger koja je doista jedna od onih stravičnih modnih žrtava - žena koja se i doslovno šminka kao klaun, s nekim točkama ispod oka i crvenim krugovima na obrazima, s usnama iscrtanim kao u gejše i slojevitim odijevanjem nekih čudnih širokih halja. Ukratko, Lynn kao da se odjevno nadahnula onom divnom, malo ludom ženom koja u jednom od nastavaka filma "Sam u kući" u Central parku hrani golubove. Ili "luđakinjom sa Chaillota", istoimenom glavnom junakinjom Giradouxove drame.
Podsjetit ću na jednu od meni najdražih modnih maksima Coco Chanel: oni koji vam se smiju, uvijek su u pravu. Hahahah, Coco bi zaista imala prilike to neprestano ponavljati u današnjem modnom trenutku.
Okej, Lynn Yaeger je bila u pravu kad je kritizirala Melanijinu odluku da navuče najubojitije tanke štikle za posjetu postradalima nakon uragana u Teksasu. Melanijin PR tvrdio je da je to obula samo za ulazak u avion Air Force One, na suhom tlu Washingtona, a za poplavljeno područje ima pripremljene druge cipele. Možda je i nevažno je li cijeli napad bio orkestriran, lažan, bez pravog povoda, no čak i da Melania nije imala druge cipele za vlažni teren i razgovore sa žrtvama poplava, bitan je ton kojim je to Yaeger napisala, taj ironični uzdah s kojim je započela.
Jednako tako Vogue je napao Melanijin prvi službeni portret prve dame iz prvog Trumpovog boravka u Bijeloj kući, onaj iz travnja 2017. Tad je Vogue, skupa s drugim demokratski orijentiranim medijima, pisao kako je Melania na toj fotografiji isuviše glamurizirana, kako se neukusno razmeće sa svojim velikim zaručničkim dijamantom, kako je prekrižila ruke na prsima i time sugerira nedostupnost i nedostatak topline, a Vogue je istakao da je fotografija isuviše fotošopirana. Hahahahah, Vogue kojem smeta fotošopiranje, zaista se na to mogu samo nasmijati.
Ovogodišnji Melanijin službeni portret Vogue ocjenjuje kao modno promašen jer je Melania odjenula crni smoking Dolce & Gabbana. Vogue je konstatirao da bi "odluka da odjene smoking bila puno primjerenija za nekog tko nastupa kao hipnotizer ili mađioničar, a ne nekoga tko je u službi javnosti". Vogue smatra da je trebala nositi bluzu ili obični blejzer, a nikako smoking. Da je Kamala nosila smoking, ipak ću i to dodati, to bi pohvalili kao dokaz da svoj ulazak u Bijelu kuću smatra najvećom mogućom počasti i želi naglasiti svečanost tog trenutka. Ili nešto slično. Melania Trump za ovaj crno-bijeli portret odjenula je i savršenu bijelu košulju i onaj široki satenski remen za smoking, kao i hlače Ralpha Laurena (valjda da obavezno nosi i američkog dizajnera). Ne nosi nikakav nakit. Ruke je naslonila na blještavi crni radni stol. Nakon što ju je Vogue opisao kao mađioničarku, sad je zbog tog stava i radnog stola postala biznis pripravnica koja se odjenula kao za stari Trumpov reality showu.
Nije uopće važno je li pripravnica ili mađioničarka (iako je te dvije uloge nemoguće spojiti jer se za konferencijsku salu ni jedna poslovna žena ne bi odjenula u večernji smoking sa satenskim cummerbundom). Što god da je Melania odjenula, Wintouričin Vogue bi je pokušao ismijati.
U svakom slučaju, taj crno-bijeli portret koji je napravila belgijska fotografkinja Régine Mahaux (baš kao i onaj portret iz 2017.), a ne, recimo, fotograf poznat po seksualiziranim ženskim portretima s takozvanim "muškim pogledom" (male gaze), ipak pokazuje da Melania nije posve neupućena u jezik fotografije i stila. Mene ovaj novi portret podsjetio na kampanje Donne Karan s kraja osamdesetih i početka devedesetih, dok je Melania još radila kao manekenka.
Te reklamne kampanje često je radio cijenjeni fotograf Peter Lindbergh (koji nije volio fotošop i niti bilo kakva prenavljanja). Često ih je radio s najvećim modnim glamazonkama, supermodelima poput Cindy Crawford, Lindom Evangelistom i Christy Turlington. Te su kampanje uvele u svijet ženske mode za poslovne žene ono što se zvalo power dressing, odijevanje koje sugerira uspjeh i moć na poslovnom planu. Ne čudi me što se Melaniji sviđa upravo power dressing jer su je često opisivali kao Trumpovu lutku na koncu, ženu bez svojeg ja ili bilo kakve stvarne moći, a ona se uporno trudi dokazati da to nije istina, da ona sama odlučuje o svojoj sudbini i onome čime će se baviti kao prva dama.
GALERIJA: Kultni bend u punom sjaju: Plavi orkestar održao koncert za pamćenje u Areni
No, suština je u tome da Melania Trump u tom modnom - a zapravo političkom - sukobu s Wintour naprosto nije mogla pobijediti da je izabrala i nekog drugog stilista, a ne svojeg vjernog Hervéa Pierrea, nekad i u Vogueu slavljenog dizajnera onih pripijenih haljina. Kao što su je ismijali u mnogim kasnonoćnim emisijama i zbog modnog odabira na inauguraciji, a sigurno bi je napali i bez šešira.
Neposredno nakon ismijanog službenog portreta prve dame, u Vogueu je objavljen tekst o onom suludom svlačenju australske manekenke i navodno arhitektice Biance Censori, nove žene Kanye Westa na dodjeli nagrada Grammys. Svi koji su pratili taj mali performans u kojem je Censori (koju nitko neće cenzurirati!) došla u velikoj bundi i potom, nakon Westovog miga, s očitom nelagodom na licu i u očima, sva potuljena, oklijevajući, ipak skinula tu bundu i ostala u nekom prozirnom pripijenom kombineu bez donjeg rublja.
Censori je očito bilo neugodno, a to da na javnom mjestu svima pokazuje svoje golo tijelo, očito je želja njezinog "pomaknutog" supruga, a ne njezina.
No, u Vogueu su za tu golotinju na javnom mjestu - što je inače i zakonom zabranjeno - imali puno razumijevanja. Vogueov novinar Raven Smith napisao je da se on nikada ne bi založio da na događanjima treba otkriti "onu stvar", no ipak je konstatirao da se radi o "Biancinom tijelu pa onda i njezinu pravu na izbor". (Opet malo politike). Potom je dodao kako mu je "neugodno što piše ono što je bjelodano, ali žena ima pravo nositi što god joj padne na pamet". Potom nastavlja objašnjavati da je evidentno da žena ima pravo privlačiti "muški pogled" ako to ona želi (pri tome ne objašnjava zašto se onda taj isti pogled proskribira i svako muško premjeravanje ili, recimo, zviždanje, tumači kao zlostavljanje).
Sad sam već došla do tih modernih aporija, do tih nepomirljivo oprečnih stavova koje je nemoguće izmiriti. No, suština je u tome da je svim ženama koje Vogue podržava dopušteno sve, a onima koje Vogue ne podnosi - baš ništa.
Evo, u duhu izmirenja koje sam predložila u slučaju Lively i Baldoni, koji svakim danom svoje protagoniste sve više ponižava, predložila bih i kraj tog besmislenog sukoba Voguea i Melanije Trump. Ne moraju o njoj pisati, mogu je samo ignorirati. Ne da mi se ona posebno sviđa, ne da pozdravljam njezinu vrstu besprijekornog, strogog power dressinga, što je postao njezin zaštitni oklop, već zato što to postaje još samo jedan sukob koji pokazuje da se politika skupa s modom odvojila od zdravih očiju i zdrave pameti. A to mi se ne sviđa. Naime, pitate li bilo kojeg prosječnog Amerikanca ili Amerikanku je li elegantnija Melania ili mali Jaden Smith s onim dvorcem od tkanine na glavi na Grammys ili njegova sestra s nekim zlatnim i zelenim zubima, nema dvojbe - svi će birati Melaniju. Makar i u mađioničarevu smokingu. Bez obzira na to što rekao Vogue.
VIDEO: Sjećate li se nekad najskandaloznijeg Hrvata? Bio je u zatvoru pa se pokajao
Otvori KEKS Pay
sada kada je bjelodano kako su se mediji širom svijeta financirali američkom novcem, bijes je još veći jer. sada svi trebaju početi biti tržišno okrenuti....dakle trebaju raditi....a to mnogi ne znaju niti sa svojim kapacitetima ne mogu. tu sve počinje i završava....ali livice na koju su navikli više nema...i dobro da je nema. hvala Trump!!!