Sjećam se dobro: bila je 1997. godina, relativno nedavno vratili smo se u obnovljeni stan u Osijeku, a ja sam sjedila za svojom triosamšesticom i instalirala piratsku verziju tada potpuno nove igre "Fallout". Gotovo istovremeno, instalirao ju je i moj šestogodišnji bratić. Iako znatno mlađi od mene, i on je, baš kao i ja, odrastao u blaženo doba manjka kontrole nad kompjuterskim igrama i sadržajima ranog interneta o kojem naši roditelji nisu znali ništa. To nam je donijelo slobodu da, potpuno nepripremljeni, ali i ratom nekako očvrsnuli, gledamo sadržaje koji su sve samo ne prikladni za djecu (sjetimo se samo tada popularne snuff stranice rotten.com, na kojoj su objavljivane fotografije stvarnih leševa), te igramo igre koje su bile debelo van naše dobne kategorije, ali su nam donosile nemjerljivo uzbuđenje.
Kako sam u ranim danima interneta, o kojem naši roditelji nisu znali ništa, postala dječji narkobos
Retrofuturistički, ultranasilni "Fallout" bio je formativno iskustvo u doba manjka kontrole nad kompjuterskim igrama i sadržajima ranog interneta o kojem naši roditelji nisu znali ništa, pa su nas puštali da gledamo leševe, drogiramo se i ubijamo
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.