Ime Phila Spectora, umjetnika koji je preminuo na današnji dan 2021. u zatvoru, urezano je u povijest glazbe kao ime vizionara čiji je "zvučni zid", bujna i jekom natopljena lepeza slojevitih instrumenata, transformirao pop šezdesetih u nešto grandiozno.
Pjesme poput "Be My Baby" grupe The Ronettes ili "You’ve Lost That Lovin’ Feelin’" The Righteous Brothersa nisu samo svirale na radiju; one su slušatelje uvlačile u zvučnu katedralu ispunjenu emocijama. Spector je svoj pristup, koji je tretirao studio kao zaseban instrument, nazivao "wagnerijanskim pristupom rock & rollu: male simfonije za djecu". No, iza te pionirske umjetnosti skrivao se mračan i turbulentan karakter, čovjeka kojeg su postupno proždirali opsesija i paranoja. Njegov put od glazbenog mogula do osuđenog ubojice jedna je od najtragičnijih priča u svijetu popularne glazbe, priča o geniju koji je dosegnuo umjetničke vrhunce, a zatim se strmoglavio u moralni ponor.
Njegov uspon bio je strelovit. Nakon što je sa svojim srednjoškolskim bendom The Teddy Bears 1958. godine snimio hit broj jedan "To Know Him Is to Love Him", inspiriran epitafom na grobu njegova oca koji je počinio samoubojstvo, Spector je brzo shvatio da je njegova prava snaga u produkciji. U New Yorku je surađivao s legendama poput Jerryja Leibera i Mikea Stollera, a zatim je 1961. osnovao vlastitu izdavačku kuću Philles Records. S 21 godinom postao je najmlađi vlasnik izdavačke kuće u Americi i milijunaš, vršeći potpunu umjetničku kontrolu nad svojim snimkama. U Gold Star studiju u Los Angelesu, uz pomoć legendarne grupe session glazbenika poznatih kao "The Wrecking Crew", usavršio je svoj "zvučni zid", stvarajući hitove za grupe The Crystals i The Ronettes. Njegov utjecaj bio je golem; Brian Wilson iz Beach Boysa i Bruce Springsteen otvoreno su kopirali njegove grandiozne tehnike snimanja.
Nakon što je njegov komercijalno najambiciozniji projekt, singl "River Deep – Mountain High" Ikea i Tine Turner, 1966. godine doživio neuspjeh u Americi, Spector se povukao u svoju vilu u Hollywoodu, ogorčen i razočaran. Vratio se na scenu početkom sedamdesetih, kada ga je Allen Klein, menadžer Beatlesa, pozvao da spasi napuštene snimke s njihovih "Get Back" sesija. Rezultat je bio album "Let It Be", čiji su orkestralni aranžmani razbjesnili Paula McCartneyja, ali su impresionirali Johna Lennona i Georgea Harrisona. Ta suradnja vinula ga je natrag u vrh; producirao je Lennonove solo albume "Plastic Ono Band" i "Imagine" te Harrisonov trostruki album "All Things Must Pass". Ipak, njegova nepredvidivost i nasilna narav postajale su sve izraženije. Tijekom snimanja Lennonova albuma "Rock 'n' Roll", Spector je u studiju ispalio hitac iz pištolja tik do Lennonove glave, na što mu je bivši Beatle navodno rekao: "Phile, ako ćeš me ubiti, ubij me. Ali nemoj se zajebavati s mojim ušima. Trebaju mi".
Ta mračna strana u potpunosti je dominirala njegovim privatnim životom. Njegova druga supruga, Ronnie Spector, pjevačica The Ronettesa, u svojim je memoarima opisala godine psihološkog terora. Tvrdila je da ju je Spector držao zatočenu u njihovoj vili, okruženoj bodljikavom žicom i psima čuvarima. Oduzeo joj je cipele kako ne bi mogla pobjeći i prijetio da će je ubiti ako ga pokuša napustiti. Kao morbidno pojačanje prijetnje, u podrumu je navodno instalirao zlatni lijes, govoreći joj da će ondje završiti. Ronnie je naposljetku uspjela pobjeći 1972. godine, bosa i prestravljena. Godinama kasnije, mračne tajne obitelji otkrivali su i njegovi posvojeni sinovi Donte i Gary, koji su tvrdili da ih je otac držao "zaključane u sobama poput životinja u kavezu" i prisiljavao na bizarne seksualne radnje.
Opsesija oružjem postala je njegov zaštitni znak. Tijekom snimanja albuma "Death of a Ladies’ Man" s Leonardom Cohenom, producent je navodno prislonio napunjen pištolj na Cohenov vrat i rekao: "Volim te, Leonard." Sličnu je sudbinu doživjela i grupa The Ramones tijekom snimanja albuma "End of the Century". Basist Dee Dee Ramone tvrdio je da je Spector uperio pištolj u njega kako bi ga spriječio da napusti studio. Njegovo je ponašanje postajalo sve bizarnije, a nakon teške prometne nesreće 1974. godine, u kojoj je izletio kroz vjetrobransko staklo i zadobio stotine šavova po glavi, počeo je nositi niz neobičnih perika koje su postale dio njegove ekscentrične pojave. Polako se povlačio iz glazbenog svijeta, postajući samotnjak u svojoj vili.
Kobne noći 3. veljače 2003. godine, granica između ekscentričnosti i zločina zauvijek je izbrisana. Glumica i manekenka Lana Clarkson (40) upoznala je Spectora te večeri u klubu House of Blues, gdje je radila kao hostesa. Otišla je s njim u njegovu vilu, takozvani Dvorac Pireneji, u Alhambri u Kaliforniji. Nekoliko sati kasnije, pronađena je mrtva u predvorju, s prostrijelnom ranom u ustima. Spectorov vozač, Adriano De Souza, svjedočio je da je čuo pucanj, nakon čega je vidio Spectora kako izlazi s pištoljem u ruci i govori: "Mislim da sam upravo nekoga upucao". Spector se branio tvrdnjom da je Clarkson počinila "slučajno samoubojstvo" i da je "poljubila pištolj".
Prvo suđenje 2007. godine završilo je bez presude zbog podijeljene porote. No, tužiteljstvo nije odustalo. Tijekom procesa, javilo se nekoliko žena koje su svjedočile da im je Spector prijetio oružjem kada su ga pokušale odbiti ili napustiti. Njihove priče oslikavale su jasan obrazac ponašanja koji je kulminirao te kobne noći. Na ponovljenom suđenju 2009. godine, porota je Phila Spectora proglasila krivim za ubojstvo drugog stupnja. Osuđen je na kaznu od 19 godina do doživotnog zatvora.
Svoje posljednje godine proveo je iza rešetaka, a preminuo je 16. siječnja 2021. u 81. godini od komplikacija povezanih s bolešću COVID-19. Nasljeđe Phila Spectora ostaje tragično podijeljeno. Njegov "zvučni zid" i danas odjekuje kao monumentalno postignuće koje je zauvijek promijenilo pop glazbu. Ipak, te prelijepe, moćne melodije sada nose neizbrisivu težinu tame svoga tvorca, služeći kao jeziv podsjetnik na to kako je čovjek koji je stvarao simfonije postao čudovište.
Otvori KEKS Pay
