Skandalozna odluka žirija da na ovogodišnjem Goranovu proljeću nagradi pjesnika koji smatra da je pedofilija prirodna seksualna orijentacija skinula je pozlatu s te nekoć ugledne pjesničke manifestacije, ali i otvorila brojna pitanja. Među njima zasigurno su najvažnija pitanja: tko zapravo definira kulturne kriterije u našem društvu i na temelju čega? Tko, dakle, čini sustav koji odlučuje što dobiva vidljivost, legitimitet i javni novac. U teoriji, kultura bi trebala biti otvoreno polje na kojemu različite estetike i svjetonazori konkuriraju jedni drugima. U praksi, međutim, hrvatski kulturni sustav funkcionira kao zatvoreni krug institucija, povjerenstava i medija koji filtriraju "relevantnost". Taj filtar ne samo da nije neutralan nego već desetljećima naginje ulijevo, i to toliko agresivno da se može reći kako je u Hrvatskoj uspostavljen ideološki monopol na proračun.
Svaka cast da postoji novinar koji ce se o tome usuditi pisati. Ljevica drzi kulturu cvrsto i nista hrvatsko ne prolazi. Srbenka da, General ne. Sedlarovi filmovi ne mogu centa dobiti. Zamislite da je mile kekin napravio koncert sa 500 tisuca prodanih ulaznica. On bi dobio 500.000 porina.