Imam mirovinu od 470 eura, suprug nešto veću i mi to najavljeno povećanje mirovina nismo vidjeli na isplati u rujnu. Koliko god bude, dok dođe do naših računa, pojest će ga poskupljenja, kao i plaće radnika, jasno je to nama. Suprug i ja živimo u maloj kući, štedimo gdje možemo, imamo mali vrt uz kuću, pa ne moramo na tržnici baš sve povrće plaćati kao suho zlato, kad već moramo meso. Nedavno se suprug razbolio, pa je pitanje do kada ćemo moći imati i vrt jer ja sama neću moći. Automobil odavno nemamo jer si ga ne možemo priuštiti, a svaki nepredviđeni trošak nam je velik problem.
Bojim se što ćemo kada dođemo u situaciju da se nećemo moći brinuti o sebi, a naše mirovine nisu dovoljne ni za državni starački dom. Moja sestra mirovinu je dočekala u Njemačkoj, na sličnom poslu kao i ja, ali ona sa svojom mirovinom u Njemačkoj lakše živi, a u Hrvatskoj, kamo se prije godinu dana vratila, pogotovo. I sad vi recite kakva je to pravda u našoj Hrvatskoj – ispričala nam je Anica Kralj koja živi u jednom ličkom selu. Još si, dodaje, nekako mogu pomoći umirovljenici koji nisu bolesni, pa rade, makar na crno; poput frizerki, zidara, automehaničara. No, i to ide neko vrijeme, ali što si stariji, ne možeš više ni to...
– Od mirovine, kao i od plaće, trebalo bi se moći normalno živjeti. A onda neka onaj tko može dodatno zarađuje. Ovo povećanje je, koliko sam čula, tek neka mrvica onoga što bi nam trebalo – kaže naša sugovornica. Da je doista riječ o mrvicama, slaže se i Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika (SU), koji nam pojašnjava koliko bi to povećanje mirovina trebalo iznositi.
– Najnovije usklađenje ili indeksacija od 6,48 posto rezultat je promjene indeksa potrošačkih cijena i prosječne bruto plaće u prvom polugodištu pa će mirovine svakom umirovljeniku rasti 6,48%. No to ne znači da je došlo do realnog rasta mirovina, upravo suprotno. Formula indeksacije i jest tako postavljena da rezultira kontinuiranim kaskanjem mirovina za plaćama i rastom cijena. Netko čija mirovina iznosi 300 eura dobit će 19,44 eura povišice, oni koji imaju mirovinu od 600 eura dobit će 38,88 eura, oni s 1000 eura dobit će 64,8 eura, a onima koji su imali mirovinu 2000 eura usklađenje donosi još 129,60 eura – pojašanjava Lazar Grujić i dodaje da to nije ono što traže od Vlade kako bi se mirovine uskladile sa životnim troškovima.
– Tražimo 100-postotnu indeksaciju. Da je u novom Zakonu o mirovinskom osiguranju prihvaćen prijedlog Stranke umirovljenika da formula za indeksaciju bude 100 posto, a ne 85:15, tada mirovine više ne bi zaostajale za plaćama i inflacijom. Stanje rasta plaće i potrošačkih cijena rezultiralo je time da je dosadašnja aktualna vrijednost mirovine (AVM) po godini staža s 13,57 eura od 1. srpnja 2025. porasla za 6,48 posto, pa novi AVM sada iznosi 14,45 eura. Kada se govori da je riječ o dosad trećoj najvećoj stopi usklađivanja mirovina od 1. siječnja 1999., tada to i nije neka jako dobra vijest. Da, mirovine će nominalno rasti, to je dobro, ali razlog je ponajprije daljnji rast cijena u prvom polugodištu u odnosu na prethodnih šest mjeseci. Da bi bilo jasno, u dugom roku umirovljenici su jako zakinuti.
Zbog prethodne formule usklađenja 70:30, a riječ je o formuli koja se primjenjuje od 1999., do danas je došlo do toga da ukupni realni zaostatak mirovina za rastom plaća iznosi više od 20 posto. Da bi se zaustavio kontinuirani pad realne vrijednosti mirovina, potrebno je 100-postotno usklađivanje s plaćama i inflacijom, ali i usklađenje s rastom BDP-a jednom godišnje. Takva je praksa u velikoj većini europskih država. Zato SU nastavlja političku borbu za izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju iako je u primjeni tek od 1. srpnja ove godine. Tim više što čekamo i provjeru usklađenosti tog zakona s Ustavom u dijelu koji se odnosi na umanjenje mirovina za 50 posto onim umirovljenicima koji će od 1. siječnja 2026. raditi puno radno vrijeme. Kao stranka predali smo takav prijedlog Ustavnom sudu – napominje Lazar Grujić.
Ako nema realnog rasta mirovina, nije realno, kaže, očekivati ni poboljšanje kvalitete života. Napominje da su za usklađivanje, tj. indeksaciju mirovine iz drugog stupa sada u javnom savjetovanju Izmjene Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima (MOD) kako bi se pripremila pravila za dvije vrste mirovine iz drugog stupa, pa predlaže financijskim stručnjacima i informiranim umirovljenicima da se uključe u javnu raspravu i pomognu da zakon bude što bolji, te da eventualni pristanak umirovljenika na novi ugovor bude zaista informiran.
Prema podacima SU-a, u Hrvatskoj je u kategoriji bez međunarodnih mirovina sada 941.487 građana koji primaju mirovinu prema općim propisima, a to je nakon nove indeksacije prosječno 634 eura, odnosno 38,59 eura više. Ali čak 556.234 umirovljenika, 60 posto, prima manje od prosjeka. Od ovog će mjeseca postotno veći rast od drugih kategorija imati onih 275.068 umirovljenika kojima se isplaćuje tzv. "najniža mirovina" u iznosu od 421,96 eura. To je 11 eura više nego mjesec prije, zato što je od 1. srpnja novim Zakonom najniža mirovina povećana 3%. Nakon usklađenja njima će mirovina biti veća za 27 eura.
– Kada to usporedimo s rastom cijena i podijelimo iznos ukupne mirovine s brojem dana u mjesecu, vidimo da je to vrlo malo, da je za njih povećanje manje od jednog eura po danu. Da dobro ste čuli, manje od jednog eura po danu. Treba li to komentirati? Umjesto komentara, moje pitanje ministru mirovinskog sustava Marinu Piletiću glasi: znate li što sve umirovljenici mogu kupiti od tog silnog povećanja koje iznosi manje od jednog eura dnevno? Odnosno, taj euro je proteklih mjeseci pojela inflacija. Zato se to zove usklađenje. Hrvatskim umirovljenicima treba pravi, realni, a ne samo nominalni rast mirovina. Mirovina od 60 posto udjela prosječne mirovine u prosječnim plaćama – predlaže predsjednik Stranke umirovljenika.
Pitali smo ga i imaju li umirovljenici, s obzirom na mjesto stanovanja, iste životne uvjete. – Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 20,3 posto svih stanovnika naše zemlje u riziku je od siromaštva, za panonsku Hrvatsku postotak je 31 posto, za jadransku 22,9, za Grad Zagreb 11,1 posto, a za sjevernu Hrvatsku 18,3 posto. Podaci po dobi pokazuju da je u cijeloj zemlji siromašno 37 posto starijih od 65 godina, među kojima čak 61 posto svih samaca. Kao što vidite, razlike su u kvaliteti života umirovljenika ogromne i, kao i ostalom stanovništvu, standard ovisi o tome u kojim regijama ljudi žive – pojašnjava Lazar Grujić.
A od gotovo milijun umirovljenika, tek ih trećina dodatno zarađuje. – U Hrvatskoj je registrirano 37.955 umirovljenika koji rade na pola radnog vremena, koliko im sada, do Nove godine, zakon omogućava. No, prema procjenama Eurostata, koji pod radom umirovljenika podrazumijeva i druge prihode, a ne samo one iz radnog odnosa, u Hrvatskoj sada radi oko 55.000 umirovljenika. Još uvijek ispod pet posto, ali potrebe su na tržištu rada velike i Hrvatski zavod za zapošljavanje počeo je provoditi kampanju za njihovo zapošljavanje. Znamo također da dio umirovljenika nadopunjuje svoje prihode iznajmljivanjem nekretnina, proizvodnjom hrane te raznim kućanskim i drugim uslugama. Međutim, ima i onih koji nemaju mogućnost dodatne zarade i na državi je da detektira koja su to kućanstva. Neki dan je ministar financija Marko Primorac najavio izradu registra stanovništva koji će biti gotov do sredine iduće godine, a koji će omogućiti ciljano pomaganje najpotrebitijima. To je drugi pokušaj Vlade HDZ-a da to ostvari, prvu najavu obznanio je pokojni ministar financija Ivan Šuker uvođenjem jedinstvenog matičnog broja građana, JMBG-a, iz kojeg će se moći vidjeti tko što ima i posjeduje te će iz tih podataka Vlada moći pravednije i ciljano pomagati socijalno ugrožene. Znamo kako je ta inicijativa prošla. Rezultati su vidljivi – nikad manje mirovine i nikad veće rastuće siromaštvo umirovljenika – uvjerava Grujić.
Dodaje da puno govori i podatak da prva mirovina hrvatskog umirovljenika čini samo 35 posto zadnje plaće, po čemu smo posljednji među 32 europske zemlje. A još više govori podatak da i u Hrvatskoj i u EU u cjelini u kategoriju siromašnih ulazi svatko tko ima manje prihode od 60 posto prosječnih plaća. Udio prosječnih mirovina u prosječnim plaćama kod nas je daleko od tih 60 posto, i iznosi oko sramotnih 40 posto. Prošle godine to je bio najniži udio još od 2008. godine naovamo.
– U Hrvatskoj je socijalna isključenost starijih ljudi ogroman problem, a on prerasta i u zdravstveni, psihosomatski problem. Mogli bismo i morali imati više programa za aktivno starenje, treba neusporedivo više rekreacijskih programa, toplica, programa cjeloživotnog učenja s razvojem volonterstva, i to međugeneracijskog itd. Nije rješenje da se sadržaji za starije sugrađane organiziraju samo za njih. Takva segregacijska politika društva uvijek je znak za uzbunu. Potrebno je i višestruko više javnih domova za starije, i to onih koji bi imali i dnevne i poludnevne boravke za sve starije građane, ne samo kako bi se olakšalo život umirovljenicima nego i cijelim obiteljima – napominje predsjednik SU-a.
Njegov kolega Milivoj Špika, prvi čovjek Bloka umirovljenici zajedno (BUZ), slaže se s Lazarom Grujićem da je zadnje usklađenje mirovina, kada ga se stavi na papir, u najmanju ruku skromno.
– Treba jasno i nedvosmisleno naglasiti da nema govora o nekom realnom povećanju mirovina. Riječ je samo o nominalnom rastu mirovina na temelju zakonske obveze i prema već zadanoj formuli za usklađenje koja se od srpnja sa 70:30 promijenila na 85:15. Službena stopa srpanjskog usklađivanja iznosi 6,48%, a povećanje aktualne vrijednosti mirovine s 13,57 eura na 14,45 eura; povećane mirovine isplaćuju se u rujnu s mirovinom za kolovoz, uz razliku za srpanj. U praksi to znači da većini korisnika porast iznosi oko 40 eura mjesečno na prosječnu starosnu mirovinu, dok oni s višim mirovinama nominalno dobivaju više. Budući da se mirovine i dalje ne usklađuju sa 100% u odnosu na rast plaća ili cijena, jasno je da one svakim usklađenjem zapravo sve više zaostaju za rastom plaća, što znači da se tek s punim usklađenjem od 100% dobije samo zamrznuti odnos mirovina prema plaćama. To je naravno, usprkos svim usklađenjima, daleko od obećanja Vlade iz 2016. po kojem su mirovine trebale rasti do 60% prosječne plaće. U proteklih desetak godina taj se odnos stalno vrti oko 40-ak posto bez ozbiljnih naznaka Vlade da ga želi poboljšati. Od 2016. samo je na temelju razlike primijenjene formule usklađenja (70:30 ili 85:15) do 100% rasta plaća mirovina rasla sporije za oko 20% od rasta plaća. Uz sve pomake, ipak je sve to u okvirima dosadašnje prakse, odnosno kozmetičkih promjena koje ne rješavaju problem rastućeg siromaštva umirovljenika – smatra Špika.
I on kaže da to nije ono što se već godinama traži od Vlade.
– BUZ uporno traži pravednije usklađivanje koje u potpunosti neutralizira inflaciju i znatnije prati rast plaća, plus izvanredno povećanje najnižih mirovina, a ne kozmetiku svakih nekoliko mjeseci. Inzistiramo da se redovita polugodišnja usklađenja mirovina rade na bazi faktora 100% rasta plaća, kao i da se najniža mirovina računa umnoškom broja godina radnog staža s 22 do 25 eura. To znači da mirovina za 40 godina radnog staža ne može biti manja od 880 do 1000 eura. Podsjećam da danas najniža mirovina za 40 godina staža iznosi 612 eura jer se godine staža množe s AVM-om od samo 15,3 eura. Tražimo od Vlade i da napravi ponovni izračun mirovina za sve na bazi 75 – 80% neto plaće u 10 najpovoljnijih godina, ali i promptno ukidanje poreza na mirovinu, priznavanje godina studiranja u radni staž, ukidanje penalizacije ranije od navršenih 70 godina, veći postotak (50-60%) prava na nasljedni dio mirovine preminulog partnera uz veći cenzus (1,5 prosječne plaće), priznavanje staža po djetetu svim majkama i drugo. Jedan od važnih zahtjeva BUZ-a jest da se umjesto minimalne plaće uvede institut minimalne cijene sata rada za pojedine djelatnosti i zanimanja kako bi se stalo na kraj prijavljivanje NKV-a i VSS-a na istu (minimalnu) plaću, a ostatak isplaćivao "ispod stola", čime poslodavci znatno štete državnom proračunu umanjujući mirovinske doprinose. To će biti veliki problem tim radnicima kada odu u mirovinu – naglašava Špika.
Zanimljiv je i podatak koji kaže da je udio mirovina u BDP-u članica EU u prosjeku 13,5%, a u Hrvatskoj je nešto manji od 10%. Samo ta činjenica, smatra Špika, dovoljno govori koliko prostora za povećanje mirovina imamo u Hrvatskoj, no jedino čega nema u aktualnoj Vladi jest politička volja, ali nema ni dovoljno podrške BUZ-u među umirovljenicima iako im njihovi prijedlozi idu u prilog.
– Da imamo više članova, imali bismo i snažniju pregovaračku poziciju s Vladom – smatra taj naš sugovornik i ističe da ovakva usklađivanja daju samo kratkoročno i ograničeno poboljšanje. Povećanje od 20 do 40 eura pokrije tek dio poskupljenja hrane, energenata i režija, pa se realna kupovna moć, a time i kvaliteta života starijih ne pomiču s mjesta.
– Prosječan umirovljenik danas živi skromno i štedljivo. Nakon režija, lijekova i osnovne hrane, prostora za kulturu, rekreaciju ili sitna putovanja gotovo i nema. Mnogi ovise o pomoći djece ili lokalnim socijalnim programima. BUZ stalno upozorava da se "prosjekom" prikrivaju stotine tisuća ljudi s mirovinama do 400 ili 500 eura mjesečno koji naprosto ne mogu pokriti sve svoje troškove bez nečije pomoći. Uz to, razlike u kvaliteti života itekako postoje ovisno o mjestu stanovanja. U Dalmaciji dio umirovljenika ima priliku sezonski ostvariti zaradu npr. pomoćnim poslovima, povremenim najmom, ali, s obzirom na to da se radi o turističkom području, to prate i više sezonske cijene stanovanja, hrane, usluga itd. U Slavoniji su troškovi stanovanja nešto niži, ali su i prihodne mogućnosti nešto slabije i rjeđe – primjerima dokazuje Špika. I baš zbog tih egzistencijalnih razloga, smatra on, a ne zbog dodatne zarade, sve više umirovljenika koristi mogućnost rada na pola radnog vremena, a od 1. siječnja 2026. bit će ih, uvjeren je, i više jer će moći raditi puno radno vrijeme.
– Oni koji imaju nekretninu na atraktivnoj lokaciji odlučuju se na povremeni najam, mnogi se bave sitnom poljoprivredom i prodajom domaćih proizvoda, neki će se odlučiti na čuvanje djece, obavljanje turističkih sezonskih usluga na obali itd., ovisi o lokaciji, zdravlju i dobi, no veće su šanse za to onima uz obalu i u većim gradovima. A mi u BUZ-u stalno ističemo da dodatna zarada ne smije biti zamjena za pravednu mirovinu ili izgovor Vladi za izbjegavanje povećanja mirovina do obećanog odnosa prema prosječnoj plaći, nego to može isključivo biti dodatak – smatra predsjednik BUZ-a.
Hrvatski je umirovljenik s prosječnom mirovinom ovakvom politkom Vlade, zapravo, stalno oko linije siromaštva ili ispod nje, a Špika smatra da će novi umirovljenici, ako se nešto ne promijeni, biti u još težoj situaciji. S druge strane, njihovim je kolegama u drugim zemljama zapadne Europe mirovina prilika da putuju ili provode vrijeme u aktivnostima koje vole, a to nisu stizali u vrijeme rada. I sve to uz prosječne mirovine. – Hrvatskom umirovljeniku nedostupan je ili je veoma rijetko dostupan i odlazak u kazalište ili kino, na koncert i slično. Kratka putovanja, ljetovanja, zimovanja ili toplice najčešće su mu nedostižan luksuz – sa žaljenjem zaključuje Milivoj Špika.
Otvori KEKS Pay
Koliko si izdvajao takvu imaš mirovinu ne možeš tražiti puno kad pola plaće dobivaš na crno a onda kuknjava mala mirovina misli na stare dane