Dvojica različitih političara u borbi za istu poziciju. Andrej Plenković i Davor Bernardić na predstojećim su izborima najizgledniji kandidati za budućeg hrvatskog premijera, a o tome koje su im sličnosti, po čemu su različiti te imaju li potrebne osobine za tu funkciju razgovarali smo sa stručnjacima i analitičarima. Božo Skoko, Ankica Mamić, Krešimir Macan, Damir Jugo i Dragan Bagić odgovaraju na tri ključna pitanja – imaju li Plenković i Bernardić izražene liderske sposobnosti, kakav im je rejting u stranci, ali i u Europi te kakvo je mišljenje javnosti o njima.
1. KAKVE SU LIDERSKE SPOSOBNOSTI ŠEFOVA DVIJE NAJVEĆE STRANKE?
Skoko: Plenković ima izražene liderske sposobnosti, a u prilog mu ide i doza karizmatičnosti. Dokazao se kroz iskustvo iz Europskog parlamenta i mandat na čelu hrvatske Vlade, ali i kroz strateško „ovladavanje“ HDZ-om, što, primjerice, nikada nije pošlo za rukom Bernardiću u SDP-u, ali ni u izgradnji imidža neupitnog oporbenog lidera.
Mamić: Kada je riječ o liderskim sposobnostima, i najpovršnija analiza pokazuje da je Plenković superioran. Bernardića su potkopavali u vlastitoj stranci i to nakon što je dobio unutarstranačke izbore. To se ne radi nekome tko je lider.
Macan: Plenković je nedvojbeno lider koji donosi odluke i ostaje hladan u teškim situacijama. No pitanje je koliko je timski igrač, odnosno pušta li svoje suradnike da odrade dio posla ili sve želi napraviti sam, što nije poželjna osobina. S druge strane, Bernardić ima manje liderskih osobina, ali zato vješto veže druge oko sebe. On pliva s većinom i zato je i isplivao. Za njega bi se moglo reći da “tiha voda brege dere”, jer je sada SDP u situaciji da on treba njih, ali i oni trebaju njega.
Jugo: U ovom slučaju možemo razgovarati o percepciji liderskih sposobnosti i Plenković je tu u prednosti. Prije svega jer je jako uvjerljiv i općenito bolje komunicira. S druge strane, Bernardić nema oštrinu dok govori, pa čak i ako je riječ o najozbiljnijoj temi, gubi se jačina i značaj onoga što govori.
Bagić: Usporedba liderskih sposobnosti uvjerljivo je na strani Andreja Plenkovića, ali prije svega zahvaljujući njegovoj biografiji i iskustvu. Davor Bernardić nema većih liderskih iskustva, osim u stranci te u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Plenković ima znatno bolju biografiju, a treba mu priznati i da je uspio održati ovu heterogenu Vladu na nogama do samog kraja, unatoč svemu. Također, još je na početku mandata povukao hrabar potez s MOST-om te je uvjerljivo dobio unutarstranačke izbore. Bernardić se ne može pohvaliti tako značajnim potezima.
2. KAKAV IM JE UTJECAJ U VLASTITOJ STRANCI, ALI I NA EUROPSKOJ POLITIČKOJ SCENI?
Skoko: Nakon početne percepcije da je Plenković „šaptom“ preuzeo HDZ, nakon raspada Vlade i koalicije s Mostom, kao jedina slamka spasa i nužno zlo za dio stranke, on je svoj položaj učvrstio nakon unutarstranačkih izbora. A ako sad pokaže širinu prilikom sastavljanja stranačkih lista, mogao bi dodatnom demokratičnošću i otvorenošću učvrstiti taj položaj i smanjiti mogućnost osvete dijela stranačkih kolega u slučaju gubitka izbora. Bernardić nikada nije dobio istinsko povjerenje svojih stranačkih kolega, već ga je dobar dio stranke dočekao s figom u džepu i tako se nastavio ponašati do danas. Unutarstranačke protivnike uspio je primiriti dobrim rezultatom na europskim izborima, gdje je pokazao otvorenost i prema neistomišljenicima, te pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima. Što se tiče Europe, Plenković je prepoznatljivo ime na razini EU, dok Bernardićevo ime ne znači puno među europskim socijaldemokratima.
Mamić: Iako se mislilo da Plenković neće osvojiti tako čvrstu pobjedu na unutarstranačkim izborima, on sad suvereno vlada HDZ-om i nema previše problema, uz iznimku nekoliko članova poput vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave. S druge strane, mislim da je Bernardić uspio postići umjetno primirje unutar stranke prije izbora, ali i da su njegovi stranački kolege shvatili da ga neće moći srušiti nakon uspjeha SDP-a na europskim i predsjedničkim izborima. O Bernardićevim europskim potencijalima ne znamo puno i zato ih ne možemo “ocijeniti” jer jednostavno nije još imao prilike pokazati se. Plenkovićevom uspjehu na europskoj sceni ni najveći kritičari ne mogu naći manu, a posebice treba istaknuti visoke pozicije hrvatskih političarki, Marije Pejčinović Burić, Dubravke Šuice i Ivane Maletić.
Macan: Plenković je apsolutni suveren i vođa HDZ-a, no takav autoritet ponekad zna biti opasan i kontraproduktivan jer se postavlja pitanje ima li uz sebe ljude koji će mu biti spremni reći “ne” te ga upozoriti kada nešto krivo radi. S druge strane, Bernardić oko sebe ima tim s kojim surađuje i s obzirom na to da nije toliko iznad njih, onda sluša njihove savjete. Nije se uspio nametnuti kao vođa, ali im se zato uvukao pod kožu. Što se tiče Europe, Plenković i Bernardić su tu u poziciji majstor i šegrt. No treba uzeti u obzir da Bernardiću to nije prirodno okruženje i da njega vanjska politika nikada nije previše zanimala. On bi trebao puno učiti, dok je Plenković već maher u tome.
Jugo: Obojici je zajedničko da su imali problema s unutarstranačkom disciplinom, ali su obojica to uspješno riješila. Ipak, velika je razlika što Plenković na izbore ide s velikom pobjedom na unutarstranačkim izborima, a Bernardić ipak nema tako čvrstu poziciju u stranci te je upitno vjeruje li većina njegovih suradnika da je on lider. Iako su ga već nekoliko puta pokušali srušiti, stječe se dojam da nisu uspjeli samo zato što je on to nekako izbjegao. Bernardić je u Europi potpuno inferioran u odnosu na Plenkovića kojemu je njegov europski uspjeh jedna od glavnih karakteristika iz koje crpi snagu i moć.
Bagić: Ni kod jednog, ni kod drugog situacija nije svršena. Nemaju, naime, baš čvrstu poziciju u stranci, ali ni kod odgovarajućeg biračkog tijela. Iako je Bernardić uvjerljivo pobijedio na unutarstranačkim izborima, cijelo vrijeme ima jaku opoziciju te ga čak i bliski ljudi kritiziraju, a njegovo biračko tijelo ima dosta dvojbi oko njega. S druge strane, i kod Plenkovića treba priznati da unatoč čvrstoj pobjedi na unutarstranačkim izborima, značajan dio stranke ne podržava njegovu politiku punim plućima. Dio biračkog tijela skeptično je prema Plenkovićevu HDZ-u, a i stranku napuštaju neki značajni članovi. Što se tiče europske scene, to je zapravo kriterij gdje se njih dvojicu niti ne može uspoređivati. Očito je da Plenković u biografiji ima europsko iskustvo, a Bernardić nema.
3. KAKVA JE PERCEPCIJA JAVNOSTI O DVOJICI KANDIDATA ZA PREMIJERA?
Skoko: Plenković sigurno uživa u imidžu modernog i sposobnog političara, koji odgovara ne samo desnom centru već i dobrom dijelu centra, pa i lijevog centra zbog otvorenosti u svojim stajalištima. Ipak, dio desnice ga percipira kao političara koji nije istinski HDZ-ovac i demokršćanin, pa su se okrenuli Miroslavu Škori i drugim opcijama. Dobar dio javnosti ga nedvojbeno percipira uspješnim, dok je za druge nedovoljno odlučan u provedbi ozbiljnijih reformi i povlačenju poteza za pamćenje u gospodarstvu, državnoj upravi i slično. Bernardića dobar dio javnosti percipira kao poštenog političara, koji za razliku od dijela stranačkih kolega, nije zarobljen u ideologiju i prošlost, već predstavlja modernog socijaldemokrata, koji ima izražen nacionalni osjećaj, domoljublje pa i jasan odnos prema vjeri. Međutim, druga strana te percepcije govori o nedostatku iskustva u upravljanju i vođenju politike, nedostatku političke pragmatičnosti, karizme, pa i jasnog političkog profiliranja stranke.
Mamić: Bernardića se i dalje percipira kao političara koji do sada nije obnašao niti jednu važniju funkciju, osim u vlastitoj stranci. Na Plenkovića se pak gleda kao na nekoga tko je HDZ približio centru čim je postao predsjednik stranke, što nekima odgovora, a nekima ne.
Macan: Plenkoviću treba priznati da je veliki uspjeh i nakon četiri godine na vlasti biti najpozitivniji političar u zemlji. S druge strane, Bernardić je dugo nosio etiketu “negativnog”, no i on je uspio okrenuti rezultat iako još uvijek zaostaje za Plenkovićem. Problem Davora Bernardića je što se stječe dojam da izbjegava javne nastupe kako ne bi nešto pokvario, no mora se suočiti s tim strahom.
Jugo: Niz afera se nije “prilijepio” za Plenkovića osobno. Ako HDZ uspije izbore pretvoriti u borbu između Bernardića i Plenkovića, onda će HDZ pobijediti.
Bagić: Plenković tu ima prednost jer ga javnost već vidi kao premijera, dok Bernardić po tom pitanju lošije stoji.
Samo dvojica? A gdje je treći kandidat?