Kuba se početkom godine nalazi u jednoj od najdubljih kriza od raspada Sovjetskog Saveza, a središnje mjesto u toj krizi zauzima, nafta. Prema podacima analitičke kuće Kpler, Kuba trenutno raspolaže zalihama sirove nafte dovoljnima za svega 15 do 20 dana pri postojećoj razini potrošnje i domaće proizvodnje. Ovakvo stanje dodatno je pogoršano činjenicom da su isporuke iz Meksika, dosad ključnog preostalog dobavljača, naglo smanjene, dok su isporuke iz Venezuele u potpunosti prekinute nakon američke vojne operacije u kojoj je početkom siječnja zarobljen venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro.
Prema istim izvorima, Kuba je od početka godine primila samo jednu meksičku pošiljku od oko 85 tisuća barela, što u prosjeku iznosi nešto više od tri tisuće barela dnevno. To predstavlja dramatičan pad u odnosu na prosjek od oko 37 tisuća barela dnevno iz svih izvora tijekom prošle godine. Analitičarka Kplera Victoria Grabenwöger navodi da, čak i ako se u obzir uzmu postojeće zalihe od oko 460 tisuća barela, kubanski energetski sustav ima vrlo ograničen manevarski prostor.
Posljedice su već vidljive na terenu. Gotovo cijela zemlja suočava se s gotovo svakodnevnim nestancima električne energije, a u mnogim dijelovima struja je dostupna tek nekoliko sati dnevno. Kako piše Wall Street Journal, bez stabilne opskrbe naftom Kuba riskira potpuni kolaps elektroenergetskog sustava, ali i paralizu poljoprivrede, javnog prijevoza i industrije. Kuba, prema procjenama, dnevno treba oko 100 tisuća barela nafte, dok domaća proizvodnja pokriva tek oko 40 tisuća.
Ključni politički kontekst ove krize leži u pojačanom pritisku administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump je više puta javno izjavio da želi „zadaviti“ kubanski režim uskraćivanjem pristupa energentima, a sredinom siječnja potpisao je izvršnu uredbu kojom proglašava nacionalno izvanredno stanje, što mu omogućuje uvođenje carina ili sankcija svim državama koje izvoze naftu na Kubu. Ovu informaciju detaljno razrađuje Wall Street Journal, ističući da je uredba prvenstveno usmjerena na Meksiko.
Meksiko se tako našao u iznimno osjetljivoj geopolitičkoj poziciji. S jedne strane, meksička predsjednica Claudia Sheinbaum javno brani dugogodišnju politiku solidarnosti s Kubom, tvrdeći da su isporuke nafte suverena odluka i da se provode putem ugovora državne kompanije Pemex ili u obliku humanitarne pomoći. S druge strane, Meksiko je izložen snažnim američkim pritiscima u trenutku kada se ove godine očekuje revizija sporazuma o slobodnoj trgovini između SAD-a, Meksika i Kanade. Prema analitičarima koje citira Financial Times, prijetnja mogućom potpunom američkom blokadom ili čak zapljenom meksičke nafte ozbiljno je utjecala na odluku da se isporuke Kubi drastično smanje.
Istodobno, Kuba je izgubila svog dugogodišnjeg energetskog zaštitnika, Venezuelu. Prema podacima Kplera, Venezuela je u prosincu još uvijek izvozila gotovo 46.500 barela dnevno Kubi, no nakon Madurova zarobljavanja isporuke su pale na nulu. Financial Times podsjeća da je Kuba u prošlosti dio venezuelanske nafte čak preprodavala kako bi došla do prijeko potrebne strane valute, no takva strategija sada više nije moguća.
Alternativni dobavljači poput Rusije i Alžira pojavljuju se tek sporadično i ne mogu nadomjestiti izgubljene količine. Posljednja ruska pošiljka stigla je još u listopadu, dok je alžirska zabilježena početkom 2025. godine. Istodobno, Kuba pati i od nedostatka lož-ulja, ključnog za proizvodnju električne energije, a posljednja isporuka tog goriva stigla je još u studenom prošle godine.
Sve se to odvija u kontekstu šire ekonomske krize. Kako ističu analitičari konzultantske kuće Teneo, čije procjene prenosi Financial Times, pad turizma, kolaps proizvodnje šećera i kronični manjak deviza doveli su kubansko gospodarstvo na rub izdržljivosti. Bez nafte, kriza poprima egzistencijalni karakter za sam režim. Nicholas Watson iz Tenea upozorava da bi ekonomski slom bez stabilne opskrbe energijom mogao imati ozbiljne političke posljedice.
Američki predsjednik Trump ne skriva da upravo na to računa, više puta ponavljajući da će Kuba „uskoro propasti“. Kubansko vodstvo, međutim, javno pokazuje prkos. Predsjednik Miguel Díaz-Canel poručio je putem društvenih mreža da „brutalnost prijetnji neće zaustaviti Kubu“, dok su pristaše režima organizirale prosvjedne marševe. Ipak, kako piše Wall Street Journal, pitanje više nije politička retorika, nego fizika i logistika: bez nafte nema struje, bez struje nema gospodarstva, a bez gospodarstva nema društvene stabilnosti. Ako se isporuke ne obnove u narednim tjednima, Kuba bi se mogla suočiti s najtežom krizom u posljednjih trideset godina, krizom u kojoj energija postaje oružje, a nestašica goriva sredstvo međunarodnog pritiska.
Otvori KEKS Pay
