Božo Petrov, čelnik Mosta, bio je potpredsjednik Vlade i predsjednik Sabora, a još uvijek tvrdi da je u politici privremeno i da će se kadtad vratiti svojoj struci, medicini, i u svoj grad Metković, u kojemu još uvijek živi njegova obitelj, supruga Maša i trojica sinova, a on je rastrzan na relaciji Zagreb – Metković.
– Najviše do čega držim u životu je obitelj i ta mi odvojenost teško pada. Svaki vikend dolazim kući i onda se potpuno posvećujem njima. Da smo svi u Zagrebu, sto posto bi mi svaki vikend našli neki događaj na kojem moram biti i još bismo se manje viđali. Ovako, imamo kvalitetno vrijeme koje provodimo skupa – kaže Petrov.
Supruga mu je učiteljica u Metkoviću, najstariji sin ima 12 godina, najmlađi osam i pol. Tata im već pet godina radi u Zagrebu.
– Jednaka je tuga sada i prije pet godina svaki put kada odlazim iz kuće i jednaka radost kada ulazim u kuću. Te se stvari nisu promijenile, veze i odnosi među nama jednako su čvrsti i to mi pokazuje da se oni razvijaju dobro. Tu je moja supruga napravila nevjerojatan posao! – govori Petrov.
Odustao od bogoslovije
Kaže da je njegov poziv liječnički, a da je u politici iz potrebe da se stvari promjene, jednako kao i prije pet godina.
– Ja sam siguran da će do promjene doći, ali ovo je maraton, a ne šprint, kako sam se isprva nadao. Da se razumijemo, nijedna velika stvar nije se mijenjala na ho-ruk. Kada sam to smatrao, to je bio rezultat mog neiskustva i naivnosti. Stvari će se zasigurno promijeniti, osjeća se da su ljudi željni promjene, ali još uvijek nemaju onu razinu nade i vjere da će se stvari promijeniti – govori Petrov, koji je kao mladić isprva želio postati fratar.
Nakon osnovne škole u Metkoviću, upisao je Franjevačku gimnaziju u Sinju, ali ipak je odustao od bogoslovije. Kaže da se i dalje duboko divi franjevcima, ali tijekom školovanja u Sinju dobro je promislio i zaključio da to ipak nije za njega. Stekao je izvrsno obrazovanje, govori latinski, grčki, njemački i engleski te se opredijelio za Medicinski fakultet nakon kojeg je specijalizirao psihijatriju.
Tijekom studija upoznao je suprugu, vjenčali su se 2007. godine. Petrov je prije ulaska u političke vode smatrao da je konačno uredio svoj život onako kako želi. Iza njega je bilo sjemenište, šest godina studiranja, godinu dana stažiranja, četiri godine specijalizacije te rad na Medicinskom fakultetu u Mostaru, gdje je bio stručni suradnik. Od 2010. radio je i kao specijalist u KB-u Mostar, ali krajem 2012. na nagovor Nikole Grmoje priključio se Mostu nezavisnih lista sa željom da se promijeni politička situacija u Metkoviću. Sve ostalo je povijest. Pobijedili su Stipu Gabrića Jambu i polovicom 2012. Božo Petrov postao je gradonačelnik Metkovića, a nakon parlamentarnih izbora 2015. godine, na kojima je Most bio apsolutno iznenađenje, potpredsjednik Vlade. Od tada je u visokoj politici.
– Bez obzira na određena razočaranja koja sam imao u politici, mogu reći da sam sretan jer, da nisam išao tim putem, nikad ne bih upoznao neke ljude koji su divni. Naravno, u neke sam se razočarao, ali ako gledamo uvijek ono što je loše, ne možemo ići naprijed. Trebamo biti sretni zbog svakog dana koji nam je dan na raspolaganje da možemo napraviti nešto dobro, ako je tako, onda ćemo se i osjećati dobro – progovara iz Bože Petrova psihijatar.
Igra s djecom
Na pitanje bi li nešto promijenio, kaže da bi, puno toga.
– Obično smo pametniji poslije, kad vidimo kako se situacija razvila. Odluku donosimo na temelju iskustva i informacija koje imamo u tom trenutku i dogodi se da pogriješimo, ali život je takav. Treba se truditi naučiti lekcije, a ne ponavljati pogreške – kaže sa smiješkom Petrov.
Jednom ste potpisali izjavu kod javnog bilježnika, a dva puta išli u koaliciju s HDZ-om, provjeravamo na što misli.
– Tako je, bolje je ne ponavljati pogreške – potvrđuje Petrov. Sve slobodno vrijeme posvećuje djeci.
– Igram se s djecom. To me opušta. Već su me počeli pobjeđivati u šahu – govori Petrov. Svira gitaru, klavir i orgulje, a tvrdi da su njegovi klinci i u tome već bolji od njega. Po Metkoviću ga se vikendom može sresti dok se vozi biciklom s nekim od sinova. – Uz vrijeme koje svi zajedno provodimo, nastojim se posvećivati i svakom od njih posebno. Ovaj srednji odlično crta pa se nas dvojica tako zabavljamo, stariji bez problema odvozi 25 kilometara na biciklu, a najmlađi je najveseliji, najotvoreniji, najrazigraniji pa su s njim igre druge vrste. Tako punim baterije – kaže Petrov.
U početku mu je bilo pomalo neugodno kada su ga ljudi prepoznavali na ulici, ali s vremenom se navikao. Malo mu je teže objasniti djeci, ali i oni ga viđaju na televiziji i, kako su stariji, postaju svjesni čime im se otac bavi.
– Oni najviše navijaju za to da ja opet budem liječnik, jer očekuju da ćemo tada svi biti zajedno – zaključuje Petrov. I on bi to volio jer s pacijentima je lakše, dodaje, oni traže pomoć, a političari ne priznaju da im treba.
Vjerojatno dobar čovjek ali za politiku izgubljen.