On je barmen, i to s pregršt diploma u rukama koje je “prikupljao” širom svijeta, od New Yorka do Stockholma. Ona je liječnica hitne medicine iz daleke Kolumbije. Upoznali su se na brodu, na glasovitim Karibima, a oboje su tada nosili bijelu odoru – ona liječničku, a on barmensku.
Bar na brodu zvao se, naime, Alchemy bar, s temom farmacije, pa su u šali govorili kako ona liječi turiste lijekovima danju, a on koktelima u noćnoj smjeni. Zajednički su im nesumnjivo pustolovni duh i strast za putovanjima. On je proputovao 44 zemlje, a ona najmanje 25. Zaželjeli su se ipak i mirne oaze u kojoj će stvoriti dom. A odabrali su Osijek. Miroslav Kljajić vratio se u svoj rodni grad nakon 12 godina rada u inozemstvu, a na taj ga je potez nagnala i supruga Julie Anna koja je s gradom na Dravi “kliknula” na prvi pogled. Miroslav je nedavno otvorio bar “Craft Room” u središtu Osijeka, a Julie Anna marljivo uči hrvatski jezik kako bi se što prije zaposlila kao liječnica u svom novom gradu.
Upoznali se na kruzeru
- Radio sam najprije u Irskoj, pa u restoranu u Njemačkoj, a onda završio školu za barmena u Zagrebu. Ljetne sezone odrađivao sam potom u Supetru na Braču, a zimske u Njemačkoj. S 30 godina odlučio sam se na novi iskorak i uhvatio, dobno gledano, posljednju kartu za kruzer. Velika mi je želja bila putovati svijetom, a u posljednjih šest godina, koliko sam proveo na kruzeru, obišao sam 118 gradova i 44 države.
Imao sam sreće jer sam mijenjao brodove, a oni su plovili od Australije, uz cijelu mediteransku obalu, a najviše oko Kariba. Zarađeni sam novac ulagao u svoje znanje, što mi je otvorilo vrata i u Europi i u svijetu. No odlučio sam vratiti se sa suprugom u rodni grad – započinje 36-godišnji Miroslav.
Ta ogromna životna promjena nosila je sa sobom, svjesni su, i rizik.
– Počeci nakon povratka nisu lagani. Tražio sam dugo posao, godina je dana prošla od odlaska s kruzera do otvaranja bara. Mogao bih se odmah zaposliti u Zagrebu, ali u Osijeku je to jako teško. Nije mi preostalo ništa drugo nego riskirati i otvoriti vlastiti, ujedno i moj prvi bar – nastavlja on.
I dok liječnici masovno odlaze iz Slavonije, Julie Anna se u tu ravnicu doselila.
- Znam da se mnogi iseljavaju, i iz moje i iz drugih profesija, ali to je zaista šteta jer je Hrvatska čudesna zemlja! Primijetila sam da se ljudi dosta žale. Hrvati ne znaju koliko su sretni, imaju sve, sjajno mjesto, pregršt mogućnosti. Možete otići u drugu zemlju i zaraditi dolare ili eure, ali i potrošit ćete više, a ovdje imate ono što novac ne može kupiti. Volim Osijek jer je siguran grad, prepun zelenila i prijateljski prema životinjama, a ljudi su nevjerojatni. Izvrsno je to okruženje za osnivanje obitelji, nije prevelik, niti premalen, ima sve što želite u jednome gradu. Zaljubila sam se u njega čim sam prvi put došla, i to je jedan od razloga zašto smo oboje odlučili skrasiti se u Osijeku i baš njemu pružiti priliku, iako smo razmatrali čitav niz lokacija – rezimira ova 32-godišnjakinja i dodaje: – Zaista sam sretna!
Da bi se zaposlila kao liječnica u našoj zemlji prvi je korak hrvatski jezik kojim mora izvrsno ovladati jer je komunikacija s pacijentima izuzetno važna.
- Teško ga je naučiti, kompliciran je, ali trudim se.
Odrasla je, inače, u Caliju, kolumbijskom gradu koji broji gotovo 4,5 milijuna stanovnika. Za kruh je zarađivala radeći na kruzeru.
- Osječani se čude kako to da se doselila ovamo. Ključ je u onome što vam je u određenom razdoblju života najvažnije. Meni je u jednom trenutku bilo važno putovati, vidjeti i naučiti što više. No malo sam se zasitio čestih putovanja i htjeli smo se skrastiti na jednome mjestu gdje možemo imati normalan život. Kada sam je prvi put doveo na odmor u Hrvatsku, proveo sam je kroz cijelu zemlju, od Slavonije preko Istre do Dubrovnika. Onaj tko je živio u velikim gradovima ne voli ih upravo zbog ubrzanog života. Ovdje je sve opušteno, ljudi imaju vremena za kavu. Svi su Julie Annu fenomenalno prihvatili – nadovezuje se Miroslav.
Slavonci su se ponovno pokazali kao sjajni domaćini.
- Teško je usporediti Cali i Osijek, jer grad iz kojega dolazim ima gotovo jednak broj stanovnika kao cijela Hrvatska. Nažalost, situacija u Kolumbiji je poznata, potresa je velika kriza. Korupcija u politici devastirala je zemlju, posvuda je kriminal, organizirani i neorganizirani, terorizam, nije sigurno... Mladi napuštaju zemlju jer nema puno mogućnosti. Liječnici i medicinske sestre, primjerice, slabo su plaćeni, moramo odraditi puno sati da bismo zaradili normalnu plaću. Prekrasna je zemlja, priroda, imamo amazonsku prašumu, ocean, ali ljudi odlaze jer je stanje loše. Zato i kažem da su Hrvati sretni, jer imaju predivnu zemlju sa svim resursima. Nije ni ovo savršena zemlja, znam to, ima određenih problema, ali nije kao na drugim mjestima na svijetu. Ima zemalja za koje ljudi ovdje misle da su nevjerojatne, ali nisu sigurne. Impresionirana sam, obišla sam mnoge države, ali nijedna me nije “uhvatila” kao Hrvatska – govori ona.
Miroslav i Julie Anna upoznali su se prije tri godine dok su plovili Karibima. Ona je bila glavna liječnica i brinula se o gotovo 5000 zaposlenika i gostiju, ili konkretno – o 1200 radnika i 3600 turista.
– Prvo sam je koktelom oborio s nogu, a onda pričom. Predstavio sam joj svoj koktel za 2016., za svjetsko natjecanje koje sam na koncu i osvojio. Dobio sam tako još bolju nagradu od svjetske pobjede – prisjeća se Miroslav, koji je morske bolesti putnicima na brodu liječio đumbirovim pivom.
– Pretvarao se da je bolestan kako bi me vidio. Sprijateljio se s jednom medicinskom sestrom koja mu je u tome pomagala. Nije mu bilo ništa! – otkriva nam ona.
- “Imao” sam visok tlak – smije se on.
Vjenčali su se lanjske jeseni, prvo na Karibima, a potom i u osječkoj konkatedrali – Julie Anna je do oltara koračala u kolumbijskoj, a Miroslav u šokačkoj narodnoj nošnji. Veselilo se s njima 52 najbližih rođaka i prijatelja iz Čilea, Kolumbije, Australije...
Sto posto slavonski koktel
- Znala sam za Hrvatsku i prije nego što sam upoznala supruga. Kolumbijsko je obrazovanje, srećom, jako dobro, i nije usredotočeno samo na našu zemlju. Morali smo učiti sve o svim kontinentima, pa tako i o Hrvatskoj, o ratu, glazbi, nogometu... - navodi “novopečena” Slavonka čije je ime ispisano i na godišnjoj ulaznici NK Osijek na stadion Gradski vrt.
- Zaluđene su nogometom obje nacije i ona ide sa mnom gotovo na svaku utakmicu – ubacuje se Miroslav.
- Navijam za Osijek, naravno, nosim majicu s natpisom Kohorta – dobacuje ona.
Miroslav Kljajić završio je građevinsku školu, no nije ni ciglu u životu sazidao. Jednostavno se nije pronašao u tom zanimanju. Prekvalificirao se za konobara, a iskustvo je skupljao još od 16. godine, u kultnoj osječkoj “Tufni”, onoj staroj.
- Na taj sam se posao uvijek mogao osloniti, nisam vezan za jedan grad, s tim da se u Hrvatskoj konobarski posao ne gleda kao profesiju, još uvijek je barmen, miksolog, koktel-majstor nepoznanica. Zanimanje nije cijenjeno, iako može biti životno znanje i otvara cijelu lepezu mogućnosti, jer možete raditi i kao brend ambasador, na prodaji i promociji pića, zatim kao menadžer, direktor hotela... Sve što se nauči u toj industriji nije izgubljeno - ističe naš sugovornik.
Završio je u New Yorku jednu od najvećih škola za barmene u svijetu, a sljedeći korak bio je master i instruktorski tečaj u Stockholmu, na koji se upisuje tek 30 barmena godišnje. Samo ih polovica postanu instruktori, što je Miroslavu pošlo za rukom. Nije tu bio kraj, obrazovao se i u Amsterdamu, New Orleansu, a upisao je nedavno i školu Whiskey u Škotskoj, gdje mjesta ima samo za 16 “đaka”. Povelik je iznos uložio u obrazovanje.
Goste u svom “Craft Roomu” začuđuje Slavonskim koktelom – s okusom kulena.
– To je sto posto slavonski koktel, svi sastojci su domaći. Baza je prvi hrvatski viski koji se proizvodi u Đurđenovcu, Pepel NO1, a toči se direktno iz bačve. Nakon što odleži u bačvama od 50 litara tri godine, pretoči se u male bačve od 5 litara i tu dodatno sazrijeva. Bačve su od slavonskog hrasta i koriste se samo jednom. Kulen sam ispržio na tavi, da pusti ulje i okus. Stavio sam ga u žitni destilat od 42 posto alkohola na 24 sata. Pustio je tako aromu, pa sam ga premjestio u zamrzivač, gdje se masnoća sva zamrznula i odvojila, a alkohol je ostao tekući. Tri puta sam ga još procijedio kroz gazu, da se očisti preostala masnoća, i tako sam dobio destilat. Treći je sastojak sirup od slavonskih šljiva s bagremovim medom, koji su nezaobilazni u Slavoniji. Pržio sam šljive da se malo karameliziraju, stavio u vodu na 24 sata i drugi dan pomiješao ih s bagremovim medom - opisuje Miroslav. U koktelu su još i crveno vino te ulje od lješnjaka koje se isto proizvodi u Osijeku.
– Kulen u piću nešto je potpuno novo pa zanima gurmane. Okus kulena nije toliko intenzivan, pojavljuje se na izdisaju i ostaje u ustima kao da ste ga jeli, a niste – opisuje. Ima, kaže, i onih koji se ne usude otpiti gutljaj koktela s kulenom. Očekuje kako će njime privući pažnju turista na kruzerima, jer “stranci vole kušati sve domaće, nije im problem ni platiti više”.
Poslom je zasad zadovoljan, a još je i čitav niz zemalja koje njih dvoje planiraju posjetiti jer strastveno vole putovati.
- Na jednom smo odmoru obišli 14 zemalja, svaki drugi dan smo išli u drugu. Želimo putovati, ali naravno, nakon svega, lijepo je vratiti se u Osijek – zaključuju.
>> Zašto je Slovenija naprednija od Hrvatske?
Istina imamo sve,prekrasnu zemlju,otoke,more,plodno tlo...imamo sportase,znanstvenike,doktore,ma sve,ali imamo i politicare koji se trude od toga napraviti nista